SPOMENIK NEZNANOM OTOMANU
Onaj ko se sjetio da predloži donošenje zakona o zabrani fašističkih organizacija u BiH, dobro se prevario.
Neiscrpan je rudnik zabrana u BiH.
Istorija joj je toliko uneređena, puna zlatnih likova plemenitog krvoločnog kova da bi produktivna Parlamentarna skupština BiH mogla da zasijeda neprekidno, kao nekada francuska revolucionarna giljotina, i nebi stigla zabraniti sve.
Recimo, potrebno je hitno zabraniti izgradnju spomenika Neznanom Junaku Jugoslovenske Narodne Armije na Baščaršiji. Tako je, povikaše Sarajlije. I sandžaklije.
To su okupatori, agresori, zločinci, podjarmljivači, komunjare, petokrakaši, rušitelji, upravitelji.
Dobro, onda bi mogli zabraniti i spomenike, veličanje, uspomene, podsjećanja i na druge agresore, okupatore, utamnjivače.
Vrzmao se tu Rim, Napoleon, Austrougarska i Kalaj, Mađari su jurišali po BiH, Endeha, Talijani, Treći Rajh. Da. Svi. Svi. I JNA. Sve goli agresori. Zabraniti. Umalo da zaboravim. Otomanska imperija. Njih ne možemo zabraniti, povikaše Sarajlije, sandžaklije i ministar Davutoglu. To je Istorijska Otomanska Stabilnost. Naše veze su opipljive i treba ih revitalizovati. Ne smijemo dozvoliti greške koje čine beogradski Srbi koji skidaju table sa imenima ulica ruskih maršala i heroja i tako ih zabranjuju a zajedno su oslobađali Beograd i druge gradove ubijajući njemačke gadove. Sreća da Rusi nisu Beograd oslobađali, onomad, od nas.
Tako je završio moj razgovor sa otomanskim đavolom.
Doista, ko nas ovdje zajebava?
Zabranićemo organizacije koje veličaju Handžar diviziju a veličaćemo Otomansku imperiju. Mnoga zdanja nose imena svijetlih velikana petostoljetnog otomanskog mraka, mnoge ulice, izletišta, svetišta, kule i gradine, džamije. I nikom ništa. Šta bi bilo kad bi bila neka crkva sa imenom Svetog Ante Pavelića ili Crkva Draže Mihajlovića Preuzvišenoga. U Bosni, pita otomanski đavo. Da, u Bosni i Hercegovini.
Mislim da je prije svih zakona o zabranama potrebno donijeti temeljni Zakon o zabrani veličanja, oblilježavanja i pominjanja okupacije, porobljavanja i kolonijalizma Otomanske imperije.
To bi uključivalo isključivanje svih zvaničnika Otomanske imperije po bilo kom osnovu, vojnom, poreskom, prosvjetnom, državnom, koljačkom. Osim vjerskih imena koja nisu imala dozvolu za nošenje sablje. A takvih nema. Ovdje niko od Otomanovića nije dolazio misionariti vjeru, kao stari dobri banjalučki Trapisti. Ovdje su dolazili samo da uzimaju krv.
Taj zakon bi uključivao zabranu da se obilježava i ono mjesto kod Sanskog Mosta, u okolini Kamengrada, čini mi se, gdje je čadorovao onaj Mehmed Fatih. I Ferhatpašina džamija bi bila pod udarom zakona i svi drugi objekti u Glavnom Gradu Bosne i Hercegovine, Sarajevu.
Dok je država zajednička.
Nema smisla da druga dva naroda, Srbi i Hrvati, gledaju kako se obiljažavju tužne činjenice iz istorije koja ih je poturčivala, skraćivala i porobljavala. O trećini neću da govorim. U vremenima današnje ekonomske krize, nepristojno je govoriti o pljački.
Nema smisla zabraniti čakijaše a slaviti sabljaše.
A taj zakon o zabrani slavljenja i obiljažavnja Otomanske imperije može, možda, pomoći BiH da uđe u EU.
Brže nego što uđe Turska. A Grčka izađe.
Onaj ko se sjetio da predloži donošenje zakona o zabrani fašističkih organizacija u BiH, dobro se prevario.
Neiscrpan je rudnik zabrana u BiH.
Istorija joj je toliko uneređena, puna zlatnih likova plemenitog krvoločnog kova da bi produktivna Parlamentarna skupština BiH mogla da zasijeda neprekidno, kao nekada francuska revolucionarna giljotina, i nebi stigla zabraniti sve.
Recimo, potrebno je hitno zabraniti izgradnju spomenika Neznanom Junaku Jugoslovenske Narodne Armije na Baščaršiji. Tako je, povikaše Sarajlije. I sandžaklije.
To su okupatori, agresori, zločinci, podjarmljivači, komunjare, petokrakaši, rušitelji, upravitelji.
Dobro, onda bi mogli zabraniti i spomenike, veličanje, uspomene, podsjećanja i na druge agresore, okupatore, utamnjivače.
Vrzmao se tu Rim, Napoleon, Austrougarska i Kalaj, Mađari su jurišali po BiH, Endeha, Talijani, Treći Rajh. Da. Svi. Svi. I JNA. Sve goli agresori. Zabraniti. Umalo da zaboravim. Otomanska imperija. Njih ne možemo zabraniti, povikaše Sarajlije, sandžaklije i ministar Davutoglu. To je Istorijska Otomanska Stabilnost. Naše veze su opipljive i treba ih revitalizovati. Ne smijemo dozvoliti greške koje čine beogradski Srbi koji skidaju table sa imenima ulica ruskih maršala i heroja i tako ih zabranjuju a zajedno su oslobađali Beograd i druge gradove ubijajući njemačke gadove. Sreća da Rusi nisu Beograd oslobađali, onomad, od nas.
Tako je završio moj razgovor sa otomanskim đavolom.
Doista, ko nas ovdje zajebava?
Zabranićemo organizacije koje veličaju Handžar diviziju a veličaćemo Otomansku imperiju. Mnoga zdanja nose imena svijetlih velikana petostoljetnog otomanskog mraka, mnoge ulice, izletišta, svetišta, kule i gradine, džamije. I nikom ništa. Šta bi bilo kad bi bila neka crkva sa imenom Svetog Ante Pavelića ili Crkva Draže Mihajlovića Preuzvišenoga. U Bosni, pita otomanski đavo. Da, u Bosni i Hercegovini.
Mislim da je prije svih zakona o zabranama potrebno donijeti temeljni Zakon o zabrani veličanja, oblilježavanja i pominjanja okupacije, porobljavanja i kolonijalizma Otomanske imperije.
To bi uključivalo isključivanje svih zvaničnika Otomanske imperije po bilo kom osnovu, vojnom, poreskom, prosvjetnom, državnom, koljačkom. Osim vjerskih imena koja nisu imala dozvolu za nošenje sablje. A takvih nema. Ovdje niko od Otomanovića nije dolazio misionariti vjeru, kao stari dobri banjalučki Trapisti. Ovdje su dolazili samo da uzimaju krv.
Taj zakon bi uključivao zabranu da se obilježava i ono mjesto kod Sanskog Mosta, u okolini Kamengrada, čini mi se, gdje je čadorovao onaj Mehmed Fatih. I Ferhatpašina džamija bi bila pod udarom zakona i svi drugi objekti u Glavnom Gradu Bosne i Hercegovine, Sarajevu.
Dok je država zajednička.
Nema smisla da druga dva naroda, Srbi i Hrvati, gledaju kako se obiljažavju tužne činjenice iz istorije koja ih je poturčivala, skraćivala i porobljavala. O trećini neću da govorim. U vremenima današnje ekonomske krize, nepristojno je govoriti o pljački.
Nema smisla zabraniti čakijaše a slaviti sabljaše.
A taj zakon o zabrani slavljenja i obiljažavnja Otomanske imperije može, možda, pomoći BiH da uđe u EU.
Brže nego što uđe Turska. A Grčka izađe.
