1782.

SRPSKA,

KUĆA DO KUĆE

Politička komunikacija sa biračima, i sa članstvom, simpatizerima i glasačima, ko ih ima, posebna je tehnološka disciplina koju se najprije može detektovati i rasčlaniti u vremenu izbora.

Tada mnoge stranke zapadnu u stanje traganja za sloganom a još mnogobrojnije MZKDI Agencije, agencije sa zajednčkim lažnim nazivnikom Mi Znamo Kako Dobiti Izbore, zapadnu u vratolomnu utrku kako bi se nametnule i prodale nekoj stranci nesretnici i kreirale kampanju za nju.

Mi znamo Ciljne Grupe, mi znamo Podmet i Predikat, mi znamo Talasanje Birača. Tuku su sintagme a neuki stranački tipovi puše i izigravaju intelektualorijum, iako, negdje u dubini duše, znaju da neće pobijediti i da nisu nizašta i nizakurac.

Onda na vidjelo izađu svakovrsne budalaštine, laicizmi, nasilja i torture nad jezikom i ideologijom. Greške. Nekoliko je najuobičajenijih.

·         Prepisivanje i falsifikovanje slogana, odnosno poruka. Mi idemo naprijed. Kaže Esdepe. To Naprijed je Esenesde iskoristio još 2006. Osim toga, ne radi se o tome da oni idu naprijed. Birače zanima kud ide ono za šta se oni zalažu i šta je to, kako se zove. Da je realnosti, Esdepe bi poručio Bosna ide nazad. Da Esdepeovci idu naprijed, to zna i svaka budala. Osim njih. Inače bi im cipele bile okrenute nazad.

·         Silaža od slogana i poruka. Mnogi genijalci na isti plakat ili bilbrod namelju razne poruke i dosjetke tako da nije jasno šta je pisac htio da slaže. Naša Srpska. Jak Doboj, Jača Srpska. Bolji gradonačelnik. Ni volovi ne jedu iz pretrpanih jasala.

·         Klasične laži. Vratiću vlast narodu. Da narod može da ima vlast, ne bi išao na izbore. Držao bi je u rukama.

·         Narcisoidnost kao poruka. Bolji ljudi. Pozitivna Banjaluka. Mi smo mladi, lijepi i genijalni. Toliko smo lijepi da nam ne treba ogledalo. A sve nam puca od dobrote.

·         Univerzalne antiporuke. Vrijeme je za promjene. Riječ je riječ. Voda teče nizbrdo. Muškarci znaju zašto.

O Glavnoj Poruci Kampanje sve je već isteoretisano. Sa praksom, međutim, stalno imamo problema. To je dvorazložan problem. Prvi razlog je što pisci poruka i reklamnih tekstova dolaze iz pašteta-namaz-toaletpapirne marketnške sfere u kojoj je posve drugačija moralna vertikala. Tamo je dozvoljeno tako predstaviti pelene ili uloške da je normalno pomisliti da je dovoljno dva kamiona uložaka pa da Semberiju odbrane od poplava. Zato takvi pisci i kreatori iznad Čavićeve svetačke glave bubnu poruku Pozitivna Banjaluka. A, realno, nema mjesta ni žmigavcu. Nije ni lijevo ni desno. Nit miriše niti smrdi. Ovca jalovica. Drugi razlog je što same stranke ne znaju o sebi ništa osim što znaju da su izbori. Ne znaju ni šta im je ideološka platforma, ni šta im je osnova a šta potka, ne znaju kud gone, što bi rekli iskusniji volovi za neiskusne pastire. Takve stranke ne umiju da iskažu projektni zadatak onima koji ne umiju da napišu.

A profilisanje političkog marketinga i njegove instratrukture, specijalizovanih agencija, istraživača i pisaca, nije isplativo u situaciji kada ni tržišni marketing nema šta da radi i kada agencije propadaju pod pritiskom dirigovanih i monopolizovanih poslova.

Pravu poruku može da kreira samo PIA Stranka. Stranka permanentne izborne aktivnosti. Stranka koja stalno komunicira sa biračima i javnosti i koja potpuno vlada svojim potencijalima, orijentacijama i putokazima kratkoročne i dugoročne prirode. Takvoj stranci ne treba kreativna agencija. Takva stranka porukama ne govori o sebi i ne šalje prazna pisma sa lažnim poštanskim markama.

Dobra poruka mora:

·         Da bude jasna

·         Da ne bude banalna

·         Da bude kratka

·         Da bude sama

·         Da govori o onome što je u središtu političkog djelovanja stranke

·         Da nikada ne govori o stranci, partiji i neidentifikovanoj izbornoj grupi

·         Da ima notu podsvijesti jer izbori nisu samo racionalna kategorija nego i iracionalna, podsvjesna, kolektivno psihološka procedura

·         Da koncentrisano iskaže politčku filozofiju stranke obojenu aktuelnom mandatnom i vremenskom notom.

Srpska, kuća do kuće. Kad se čovjek zaljubljuje u ženu, prvo mu se čini da mu je poznata, da je zna sto godina, samo nikad nije zastala ispred njega. I Kuća Do Kuće je nešto poznato. Znači Bliskost, Blizinu i Zajedništvo. Šta bi sad to moglo da znači, sad u izborima. I kakve veze ima Savezom nezavisnih socijaldemokrata i Republikom Srpskom.

Ima. Ima. Srpska je glavna tema političkog djelovanja Esenesdea. Esenesde ne govori o sebi. Govori o onome radi čega postoji i radi čega je dobio glasove. Ali Srpska kao područje kuće do kuće, kuće uz kuću, čovjeka do čovjeka, ruka ruci, kao područje zajedništva i sloge, neprekida i kompaktnosti. Kao područje složnih lokalnih zajednica. Područje bez pustara i napuštenica. Srpska puna kuća. Puna sretnih ljudi. A sretan je onaj ko ima kuću. I kome je uz kuću još nečija kuća.

Ta poruka, Srpska, kuća do kuće, kreirana je kao poruka koja traje cijeli mandat. Poruka mora da živi. U poruci ljudi moraju da se nađu i prepoznaju. Da nazriju putokaz a da ne shvate to kao naredbu ili prijetnju. Politička poruka je prije svega životna poruka. To nisu komitetske smjernice, niti ekonomski bilansi, niti beznačajne banalizacije. Političku poruku treba približiti narodu. Iz naroda sve dolazi i narodu se sve vraća.

1781.

PAŠTETA ESDEESA

Onako kako je izveo katastrofalnu privatizaciju državnih preduzeća u ratu, opljačkavši ih i upropastivši ih, i nakon rata, postavljajući na njihovo čelo Krkanment, nazivajući ih manadžerima i bezmismenima, tako Esdees sada privatizuje Republiku Srpsku.

U još jednoj amaterskoj kampanji koju vodi, lansirao je slogan Naša Srpska.

I to tako što je u jednu grafičku paštetu postavio amblem Esdeesa i te dvije riječi. Kadgod pogledam tu njihovu grafičku oblikovštinu dođe mi na misao sintagma Argeta Esdees.

Dobro. Esdees, obzirom na svoje porijeklo i prvi regrutni sastav, čiji se geni vuku i danas, ne može da ima išta zajedničko sa grafičkim dizajnom. Kada bih imao energije i prostora da se vratim unazad, to bih dokazao kao vidljiv znak apsolutnog glavoumnog, ideološkog, praktičnog i antikolektivnog haosa u tom pokretu koji je propao kao pokret a nikada nije postao stranka.

Ako se neko još sjeća plakata na kome je uspravna ruka, od lakta, sa stisnutom pesnicom, realizovana u zlatotisku, onda mu je sve jasno. Parada Kiča I Prča. Privatni Rilejšn Čopora.

Nu. Kako Masajci ne nose šubare tako Esdees ne razumije Design.

Ali je katastrofalno što ne razumije ni Republiku Srpsku.

Naša Srpska. STŽJ.

To ni Prgavi Harsi nije smio da pomisli. Na njihovoj strani. Naša Bosna.

Esdees demonstrira svoj krajnji domet. Privatni Nacionalni Posjed. Nije Srpska Naša. Srpska je srpska. Kad govoriš o Srpskoj ne govori o sebi. Kao političkoj stranci. Reci šta ti znači Srpska. Niko ti nije tražio posjedovni list.

Unutrašnja bolesna psihologija Esdeesa kao Državotvorne Stranke, iz čega izlaze Državotvorni Poslanici, Državotvorne Redakcije, Državotvorni Novinari, Državotvorni Geometri, naročito oni za prugu prema Bijeljini, limitira njihov preobražaj. Njihov maksimalan domet je Zaustavljen Pad. I na tome su se zakovali kao trećepozivci u obaranju svjetskog rekorda Usaina Bolta.

Ta leprozna misao, Naša Srpska, smještena u oblik paštete, da se može ponijeti u džepu, određuje i njihovo ponašanje na niovu zajedničkih organa.

Esdees, barem na tom nivou, mora učiniti veliki kolektivni intelektualni napor, da odgovori svojoj ulozi. Oni su tamo da zaštite Srpsku a ne da mašu potvrdom da je njihova. Inače, može im se dogoditi da jednog dana Dževrije ili Babaljuskas, izjave Naša BiH.

1780.

NEMIŠLJENICI

Da sam ja Režim. I da Režim hapsi. Čavić bi tamnovao u nekoj rupi na banjalučkom Kastelu, okovan teškim zarđalim obručevima. I oko noguva i oko rukuva.

I ne bi mi srao o tome kako Režim, JGR, hapsi neistomišljenike. I kaKo će biti još neistomišljenika do izbora.

Kakvi su, sigurno na njih misli, neistomišljenici Ubojević i Čekrk. To su obični nemišljenici. Kao i što je Čavić Go Nemišljenik.

Da je nešto mislio, ne bi nikad potpisao ono čuveno Demokratsko Priznanje Genocida pa sada svaki bošnjački političarčić maše time po sokacima, bogazima i ćuprijama Vaše Države. I taj će kamen ostati Srbima oko vrata i kad Čavić više ne bude kandidat ničega nizašta.

Za to bi mi išao u apsanu. Za veleizdaju. Za neutvrđeni, nepotkrijepljeni i nepostojeći zločin koji Republika Srpska nije počinila a koji joj je natovario na istoriju.   

A ne bi mi srao o tome kako Režim hoće da dobije lokalne izbore hapseći male miševe koji su slušajući Čavića i Gregorijana povjerovakli da je u Republici Srpskoj sve kriminal i korupcija pa odlučili da se i oni priključe i dadnu svoj doprinos. JGR.

U to je povjerovao i Petar Đokić. Svi uzimjaju pare a hapse samo socijaliste. To su lopovi, moj Petre. Lopovi. Nisu Socijalisti. Obične protuve.

Nejasno je Čaviću da su izbori dobijeni mnogo prije nego što su Protuve odlučile da uzmu pare. U Brodu, konkretno, kada je taj Čekrk iznevjerio partnere iz opštinskohg odbora Esenesdea, čijim glasovima je i izabran, kao koalicioni kandidat, čim je počeo mandat. Tada je bilo jasno da će Esenesde imati svog kandidata. I tada je bilo jasno da će izgubiti Čekrk izgubiti.

Ostalo je nejasno samo to kako se Čekrk nije mogao opredijeliti da li je bolje da sam vlada ili da sam krade.

Ili je, ipak, bolje da ga utamničim negdje u Srebrenici.

Mislim Čavića Nemišljenika.  

1779.

SDS IMA 

SRPSKOG KOMŠIĆA

Esdees se unaprijed predao. Zna da će izgubiti na lokalnim izborima. Bosić u Bijeljinskom Kinu važno izjavljuje da se spremaju za pobjedu 2014. Dotad nema promjena u Bijeljini. Ne lipši magarče dok trava ne naraste.

A njihova, Esdeesova, Dževrije, Aleksis Pandurević, žena totem Drage Kalabića, izjavila je, još važnije, da će Mićo Mićić srušiti vlast u Banjaluci. Te, 2014.

JMM.

Ali, Esdees ima većih problema. U Doboju.

U tom središtu KVOT regiona, Krnjin, Vučijak, Ozren, Trebava, što je, takođe izmišljotina Esdeesa, kao i Mićina pobjeda, sve sa infrastrukturu od pečeni prasići, Esdees ima endemsku vrstu načelnika koji na kraju drugog mandata važno kaže Zaposlili smo dvadeset radnih mjesta.

Taj Obren Petrović, koga prijatelji od milja zovu Obrezan, javno proklamuje da za sebe ima unaprijed šest, sedam hiljada glasova Bošnjaka. To je sve ona Lagumdžijina Raja koja je izabrala i Željka Komšića.

Jedino nije razumljivo po čemu je Obren Petrović multietničar. A nema ni Zlatni Ljiljan.

Esdees, da je neka srpska stranka, i da ozbiljno misli pobijediti 2014., javno bi se odrekao bošnjačkih glasova i svog kandidata u Doboju.

Osim ako Babalj nije sredio, sa svojim prijateljima Esdepeovcima, da se Bosić kandiduje za Člana P, te 2014., pa da ga Bošnjaci podrže. Kao Ivanića 2010.

1778.

SRBI U VOZUĆOJ

PREŽIVJELI

AGRESIJU

Ljiljana Stojić i Ozren Spasojević vjenčali su se u manastiru Sveta Trojica – Vozućica, u Vozućoj, opština Zavidovići, zadnja pošta Vaša Država.

To, dabome, nije neka vijest. Vjenčanje je dio mozaika. Kao i smrt.

Da. Ali Dnevni Avaz je to trijumfalno naslovio. Prvo vjenčanje u Vozućoj nakon agresije. Nakon Srpske Agresije na BiH. I nakon srpske agresije na Vozuću. U kojoj je Manastir Vozućica.

Manastir je nešto što je staro. Nije obična, novija, crkva. U tome je Srpska Agresija uspješnija jer je izvršena na Staro Srpsko Mjesto a ne na neko novodoseljeničko.

Vidim, poziv Erdogana ima odjeka. Budite mi čvrsti i držite se zajedno.

Jedino tako agresija ima smisla.

A onaj ko vrši Agresiju, vrši i Genocid. A ko vrši Genocid nema pravo na Državu. Šta na Državu, nema pravo da bude tu. Šta tu, nema pravo uopšte da bude.

Stoga ne razumijem Avaz. Trebalo je prećutati tu činjenicu. To nije radosna vijest. To je tužna vijest po Agresiju. Dvadeset godina od rata, oni opet nikli. Srbi Samoniklice.

I vjenačavaju se.

U mjestu Svete Agresije.

Vozuća je, inače, stara otomanaska riječ. Kao i Zavidovići.

A vidim, i kamen od koga je sazidan manastir, čisti je anadolski. Nema govora da je nakupljen po vododerinama tog Ozrena. Ozren je isto otomanska riječ.

Tako je i u Krajini, oko Dubice i drugih mjesta koja gravitiraju Jasenovcu, mjestu takođe velike Srpske Agresije, nakon onog velikog rata, dvadeset godina trebalo da prvi mladić od u vojsku.

Agresivan taj Srpski Narod, štobitmore. U svakom ratu je toliko agresivan da jedva preživi po koja klica.

A on meni da se budemo čvrsti i držimo se zajedno.

Da li za ruke ili za sablje. 

1777.

I OPŠTINA TURSKA

U LOKALNIM IZBORIMA

Premijer Turske, Erdogan, došao je u Amanet da izjavi ljubav svim narodima BiH. Neke narode nije ni pozadina zasvrbjela povodom toga.

Mada svi znaju da je došao da utiče na lokalne izbore.

Cijela farsa upotpunjena je izvjesnom Begovom nagradom, koja je dodijeljena i Sahranjivaču & Svadbeniku Bregoviću, kao i nevjerovatnom Odom Radosti Sarajevskom Univerzitetu, koji je nastao prije Otomanske Okupacije Ahdnamije i cijelog Balkana. Posebna epizoda je bila posjeta grobu Vlasnika Amaneta, Alije Iztebegovića.

Uzvaničenje je priredio susret sa Bevandom koji se za ovu priliku dodatno razblažio pa rekao kako bi bilo dobro dobru bilateralu pretvoriti u kvadriteralu u kojoj bi osim Turske i Amaneta bile i Srbija i Hrvatska. Ejebiga, zaboravi Kosovo.

Jasno je da Erdogan nije došao zbog Begove Nagrade ni zbog Bevande. Došao je da utiče na lokalne izbore. Jer, priča o IsaBeguIshakoviću, Aliji, Amanetu i slično nije priča Jedinog i Posebnog vlasnika socijaldemokratije u BiH, Zlatka Lagumdžije, kolikogod se on deklarativno sastao sa kolegom.

Kada se sve razabere, Erdogan je došao da spasava Esdea, odnosno da ojača Bosansku Mirisnu Notu sarajevske politike. Zastrašujuće djeluje njegova poruka Predsjedništvu BiH. Držite se zajedno i budite čvrsti. A jedan od njih se nije mogao držati ni svoje Partije. Drugi, pak, jedva se drži svoje Stranke.

Sve ovo je moguće zato što je EU digla ruke od integracije ostataka i otpadaka Jugoslavije.

Fransoa Olan, francuski predsjednik, izjavio je, na nekom ekološkom partiju, da je sa proširenjem EU završeno.

Olan je neiskusan u Briselovanju, posebnoj vrsti diplomatsko-integracijskog podjebljivanja, pa je otvoreno rekao ono što ni Glupi Sadnakacin ne bi nikada odapeo.

Ali pametnome nije ni trebao da kaže. Da EU misli ozbiljno i brzo da integriše Balkanske Vukojebine, uključujući i Makedoniju, Keljemendoniju i Crnogoriju, ne bi opština Turska učestvovala u lokalnim izborima u BiH. Odnosno, ne bi vršljala po Balkanu, kao nekad na konjima.

Jasno je da u takvoj situaciji, dugoročno, najveće probleme od angažmana Turske može da ima BiH i Srbija. Odnosno, Srpski Narod. Držite se čvrsto i  budite mi zajedno može da znači samo unitarizaciju BiH. A angažman u Srbiji može da znači samo da Mi nikada, ali nikada, nećemo priznati Kosovo i Sandžak.

Naivci koji misle da je važna Mapa Puta, rješenje rebusa SF, pristupni datum i slično, već su ispali iz voza. Pomoću bleferaja o integraciji u EU, Brisel i njegovi prekookenski mentori, žele postići još koju neiznuđenu grešku. Malo unitarizacije BiH, malo dezitegracije Srbije. Po mogućnosti, stanje nenadgledanog priznanja Kosova.

Jedan Olan sto Kacina.   

1776.

SRBI

U SARAJEVU

ŽIVE U TRAPU

Jedna od Božijih Zapovijesti, barem za političke stranke, mogla bi da glasi Ne Seri.

Povodom skupa koji je SNSD organizovao u Holidej Inu i na kojem je građanima i biračima predstavio kandidate za odbornike i jednog kandidata za načelnika, sve za sarajevske opštine, Esdepe, stranka pozadinskog crvenila sa Zlataganom i Beloj Košulji, sarajevska lažna multietnička stranka, izdala je saopštenje.

U njemu popuje o „sarajevskim srbima“, o tome da SNSD nema pravo da govori o Srbima u Federaciji, Zlatkoraciji, o tome da je Esdepe višedecenijska multietnička stranka. KTJ.

Kogod želi da vidi Jad I Bijedu političkog projekta Bosna i Hercegovina, Crvenu i Zelenu Laž Sarajeva, trulež balkanske Zlocijaldemokratije Zlagumdžije i pozadinu Histerije oko Genocida kao Srpske Krsne Slave, treba da dođe na skup u Holidej In.

Nekoliko desetina Srba koji su došli tog dana po pozivu aktivista SNSD-a, nisu došli na politički skup. Došli su na Skup Hrabrosti. Jer mnogi nisu smjeli doći. Kao ni profesor Hadžić, koji je prije četiri godine bio na našoj listi pa mu je Sarajevska Multietničnost uništila i zdravlje i miran penzionerski život. U pismu me molio da ga izbrišem iz članstva u stranci.

Prije dvije godine jedna me gospođa pitala koliko će još trajati skup. Još Dodik. Joj, crkoh, pozajmila sam cipele, ubiše me, oči mi iskaču.

Prije neki dan bilo je onih koji su došli u pozajmljenim sakoima ili haljinama.

Srbi tog dana nisu došli na politički skup. Došli su da zaplaču bez suze. Došli su zato što im je to posljednji dan pred novi dvogodišnji Trap Sarajeva. U kome žive u svom mrklom mraku. Finansijskom, egzistencijalnom, ljudskom, nacionalnom.

Srati o „višedecenijskoj multietničkoj partiji“, Esdepeu, najobičnije je strvinarstvo a ne političko saopštenje.

Vodati Pudariće i Desdnice, ko mečke po varošima, nije multietničnost, nije ravnopravnost i nije Evropa. Nikada Saraj neće biti Evropa.

Stoga Esdepe ne treba da nas uzima u usta. Ni Srbe.

Zalagaću se da ne sjedimo s njima za istim stolom kadgod se to može.

A ako mora, da njihove oznake imaju zvjezdicu. SDP*.

* Lažna multietničko-cocijaldemokratska stranka

1775.

VITEZOVI PICINOG REDA

Vidjeh, negdje me, na nekom internetalu ili internetalima koje fridrihebertuju, pominjao Spuhalo Picar, a i druge mlađane, prrtpostavljam po konstrukciji rečenice, aktivistkinje, imitatorke, vjerovatno, Pussy Riot, iz balkanske verzije, koja bi se mogla zvati Pušši Trio.

Optužuje me Picar, Vitez drevnog banjalučkog Reda koji je veličao slobodu Pica i Krpelja po parkovima, da ne poštujem kodeks izbora i da sam oskrnavio lik i djelo nekog kandidata jer sam rekao da ima pogled razrokog sokola.

Spuhalo Picar, a i aktivistkinja sa Byke, samo su egzibicionisti koji ne poštuju kodeks civilizovanog odnosa prema građanima. Oni već mjesecima nastoje Banjaluku i sve građane da prekriju Plaštom Pice i da je učine poznatom jedino po krpeljivom Picinom Navodnom Parku. To je stiglo čak i do onog Picobolesnika Plukovića u eBeogradu.

To nasilje je takvih razmjera da djeluje ponižavajuće. Ispašće da se Banjaluka uspjela iz Zečijih Jebališta urbanizovati samo do Picinih Parkova.

Jevtini Egzibicionizam kojeg finansiraju stranci, i u slučaju Riot, i u slučaju PDPDP i u slučaju SDP, znak je intelektualne, civlizovane i političke nemoći jednog potkupljivog sloja koji se u Srpskom Biću nataložio kroz vijekove i pretvorio u okamenjenu naplavinu obrasca za svijest i nesvijest, za rad i nerad, za utvare i prevare.

Ona slika djevojčice koja u utegnutim bijelim helankama sjedi ispred policije, u banjalučkoj Gospodskoj ulici, klasična je egzibicionističko-voajerska scena Narcisoidnosti Za Moju Dragu Tetku I Njene Ćorave Komšinice.

Potpuno jednaka scena je i na fotografiji potpisanoj sa Snimio SDP, na kojoj Zlatko Lagumdžija stoji za svetom govornicom u Bijeloj Odori ispred kordona ucrvenjenih aktivista i regruta Esdepea. Tako se Zlatko predstavlja kao Sai Zlaja a banjalučki curetak kao falsifikovana provincijalna ambrozija vudstokove djece cvijeća.

Ništa manji egzibicinizam nije ni stranački skup Kod Tri Trula Stola na nekom kvaziizletištu. Ili Šator Pokušaj Stevandića u nekoj Iskavici, gdje li. Ili slučaj Čavić MZ. Ta kampanja po prostorijama mjesnih zajednica pravi je Novi Val.

Egzibicionizam je i prozivati moje rečenice, kao i Koloseum Pobjednika, i čekati kad će Vasić da nam otpiše.

Eto vam. Pošto je kampanja pobjednički dosadna, ima se vremena.

1774.

BUDUĆNOST JE

ŽIVJETI

ALI NE ZAJEDNO

I NE U SARAJEVU

Međunarodna zajednica na Balkanu baš zna da odigra na nerealnu kartu. A onu koja je bila najrealnija, SFRJ, požurila je da podere na Sedam Polovina. I još im se kraj ne vidi.

Sada u Sarajevu održava budibogsnamica forum Budućnost Je Živjeti Zajedno. Nakon što su razjebali najbolju Zajedno Državu u cijelom svijetu.

Realno je Živjeti Zajedno kao i Termoelektrana u Jošikovoj Vodi.

Ako ostavimo po strani Mržnju Mračne Razdvojenosti koja je raširenija Bosnom i Hercegovinom nego ambrozija i koju je raspad Jugoslavije podjario pa je ključala u međunacionalnim i međuvjerskim ratovima, nerazumljivo je zasijavanje ovakvog foruma i u cijeloj Evropi.

Angela Merkel, odnjegovana pod presom Proleteri Svih Zemalja, Ujedinite Se, postala je čuvena po svom skepticizmu o multikulturalnosti u Evropi. A i da nije ništa rekla, očito je da zajedništvo puca kao loša najlonka na jedroj djevojačkoj nozi.

Ovdašnje Zajedništvo, pak, spalo je KZU. Nikolić i Josipović će se sastati Kadovokadono. Ovi će da budu kad bude i zvjezdica. A rukovanje Komšića i Josipovića i nije nekakvo Zajedništvo.

Patrijarh i Kardinal su praktikovali zajedničku vjersku jednočinku, u Katedrali, i govorili o potrebi ujedinjenja hrišćanstva, ne samo u Saraju, o potrebi da se očuva Hrišćanstvo. U Sarajevu.

Po tome se vidi u kakvom je stanju ne samo Hrišćanstvo, nego i to Zajedništvo u Sarajevu.

Stoga se i ovaj cijeli forum pojavljuje drugi put. Tragedija je već bila.

Budućnost je samo živjeti. Ali ne zajedno. I, naročito, ne u Sarajevu. To su davno prošla vremena. Faktori koji razaraju cijeli svijet, globalizujući ga, djeluju i ovdje.

Budućnost je živjeti. Ali ne zanositi se namamama i iluzijama.

Živjeti Svakozasebe.

Pošto se Zajedništvo potrošilo u krvi.

I, pošto nije ostala ni jedna sjemenka za pepeo.

1773.

JA IMAM VIZIJU

Neku veče na Fridriheberttelevizijiatv, izvjesni Latinović, kandidat za načelnika Grdiške, saopšti da ima viziju o nekoliko stvari. Danas Ivanić i Borenović, dvojac bez Crnatka, a naročito bez Đerića, saopšti da ima viziju razvoja Banjaluke do 2020. godine. O, Jebalo Te Žareno Sunce, bez skraćenice.

Nije sporno što Babe Vange, Tarabići Republike Srpske, imaju vizije. Sporno je to što izvjesni Latinović boluje od klasičnog sindroma viška činjenica. I prebrzog saopštavanja istih. Takav kandidat ne može da ima viziju. Jer taj sindrom, u kombinaciji sa pogledom unezvijerenog razrokog sokola, odaje bolesnog politikoida.

Kao što je sporno da Pedepe, pa čak i mlađani Borenović, govore o viziji Banjaluke do 2020. Jer njihova partija neće postojati do te 2020. Neće ni BiH. A obje su stvorene u istoj retorti.

Kao što su i Pokreti za Picine Parkove, Grdiške, Trebinja i slične destinacije, stvoreni u En Daj Mi institutima. En Daj Mi pobjedu. I dolare.

Imam viziju. 

1772.

ŠTA JE MONTIJU

Razumijem da je Sarajevo poetsko mjesto za mnoge plaćene privatne karijere koje su utemeljene na izvještavanju, medijskom, političkom i diplomatskom, o Crnom Srpskom Granatiranju Opkoljenog Nevinog Sarajeva. Čak i kada se vrate na mjesto zločina, da malo silikonskih suza izliju na svjetskozorni asfalt Saraja.

Ne razmumijem šta jedan Svjetski Finansijaš, Monti, ima sa tim.

On je na nekom religijskom miksu u Saraju izjavio Ovdje se najviše igra na kartu čovječanstva da se različitosti sjedine. Tvrdim da je ovaj grad bio globalizovan prije same Evrope.

Razumijem da i Monti ima neke savjetnike, pisce govora, pripremljivače, sugestatore, diplomatske izvještaje ambadsada. A da, unatoč svemu tome, tako bude Maksim Po Diviziji, ne razumijem.

Kakvo Sarajevo i Čovječanstvo. To je najcrnje mjesto Čovječanstva. To je Kazan Čovječanstva. To je Zeleni Trotoar Nestanka Mog. To je Kolektivni Logor Srba. To je Urbani Jasenovac. A Žrtva Sarajeva je Velika Sienen Laž.

U Saraju se nikakve različitosti ne jedine. Tu je sve jedno jedino.

Ne treba taj Gospodin Monti da dolazi u Saraj da nam laže o toj oazi raja, saraja, sreće i pozlate. Znamo mi kakvo je Sarajevo.

Nisam ovdje citirao ali Monti je pominjao i početak prvog svjetskog rata. Nisam najbolje shvatio, ili nije najbolje prevedeno, ali, kad je već u tom kontekstu, u Saraju može početi samo i Treći svjetski Rat. Toliko je to u čovječanstvu, globalizaciji i različitosti zasrano mjesto.

1771.

LABORATORIJSKI

NALAZ:

POZITIVNA

BANJALUKA

STJ. Da li Banjaluka ima Sindrom stečenog gubitka imuniteta. Da li ima virus Zapadnog Nilskog Konja. Pičiju Gripu, možda. Obzirom da je nedjeljama bila u Picinom Parku, omiljenoj destinaciji dviju partija, Demokratske i Demokratskog Progresa.

Jer, Depeče, Partija Dragana Čavića, tog srpskog Ča Gevare, obznanila Slogan Zlogan: Pozitivna Banjaluka.

Ča Gevara, Borac Protiv Režima, STŽJ, Sunce Ti Žareno Jebem, boluje od bolesti. Pričinjavaju mu su bolesne i pozitivne stvari. U medicinskom smislu. Što si pozitivniji, to si mrtviji.

Živ sam se namro straha. Ako postane Čokornačelnik Banjaluke, potpisaće, priluda, nalaz Radne Grupe da je SNSD u Banjaluci izvršio Čavocid.

Izborni slogan je filozofija. Hegel politike. To nije za čobane, čokore i čopore. U šta se mogu ubrojati stranke-grupe, stranke jednog čovjeka i manipulativni trećesmjenaši političkog miljea lokalne zajednice.   

Ja sam Pozitivna Banjaluka. Vi ste svi negativni. Vi ste svi u govnima. Ja u Belom Odelu.

Amateri političkih slogana, preprodavači izbornih dosjetki, narcisoidni krsman-čavići, iz ergele En Daj Mi institiuta, koji Krsmanoviću lažu da ga podržava 67% Foče, što je nemoguće, jer otkad je otišao Lektor, Foča nije toliko luda, ili lažu Čaviću da je izjednačen sa Gavranovićem a pred njegovim prostorijama, u Petra Kočića, u Banjalauci, svakog dana ista četiri automobila, iako drži vrata otvorena kao pijačna prodavnica koja daje znak rijetkim kupcima da  radi, misle da je najvažnije biračima i javnosti reći nešto o sebi.

Katastrofalna greška. Birači sve znaju o tebi, Čaviću. Birači očekuju šta ćeš reći o onome što je najvažnije za njihov opstanak. To nije zaposlenje, iako je uvijek na vrhu interesa u anketama, to nije ni plus ili minus, nisu izbori akumulator, to nije ni izjava o demokratičnosti niti o tome za šta si a zašta nisi.

Slogan je izjava, priznanje o suštini. A suština je ovdje Republika Srpska. Zato Esenesde ima slogane koji ne spadaju u političke pizdarije. Imamo filozofiju. Naprijed Srpska. Srpska prije svega. Moja kuća, Srpska. Srpska, kuća do kuće. To je razumljiv jezik koji govori o našem programu koji ide za tim da Republika bude jedinstvena, kompaktna, složna, neprekinuta. Ali nije to isključiva filozofija. Svaka i svačija kuća do kuće je dobrodošla. Učite se. Jeste bolno, ali je nadobudno.  

Nije suština Genocid u Srebrenici. Moj Čaviću.

Zato Banjaluka nije pozitivna. Nema Banjaluka Sidu.  

1770.

DRŽAVA ZA SEJDIĆA

Odavno tvrdim da Tužba Sejdić/Finci protiv BiH, nema nikakve veze sa Ostalima, sa Srbima, sa Hrvatima, sa Bošnjacima. Nego ima veze samo sa unitaristima.

Ispočetka je to izgledalo kao evropsko nastojanje da se od Vukojebine načini ružičnjak. A onda je Sarajevski Politički Krug bezočno počeo koristiti tu presudu za unitarizaciju. Unitarizacija je, inače, ovdje permanentni politički program koji podrazumijeva da se svaku prirodnu, neprirodnu, ljudsku i neljudsku pojavu, iskoristi za praktičnu unitarizaciju ili za zahtjev za unitarizacijom.

Sami Sejdić i Finci su shvatili da su oni postali politički subjekti u BiH. Kao i lideri najvećih stranaka. Pa su počeli pametovati u intervjuima i izjavama.

Zaboravili su da su oni samo tužili BiH. I da to ne znači da se njih pita za to kako treba da glasi presuda i kako je treba provesti.

Ali, kada su već toliko uizjavljivani i uintervjuisani, mogli su obznaniti i na čiji su poticaj presavili tabak.

Umjesto toga, Sejdić izjavljuje kako to što predlažu SDP/HDZ nije ispunjenje njihovih želja. To dalje, veli, nacionalno dijeli BiH.

Ta mi je ocjena odnekle poznata.

Ali, ako pogledamo praktičnu stranu problema, presudom i njenim provođenjem ništa se značajno ne rješava za Ostale. Oni ne mogu nikako biti izabrani čak i kad bi imali pravo da se kandiduju za više mjesta istovremeno. Stoga je svejedno da li stoji u Ustavu da je Predsjedništvo sastavljeno od po jednog predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka ili samo od trojice odnekud i odnekle.

U Ustavu ne mora da piše da je BiH zemlja toliko podijeljenih Srba, Hrvata i Bošnjaka da ne može opstati. To se osjeća u vazduhu. I u zraku. Neprocjenjivo.

Druga bitna stvar. Rat u BiH nisu počeli i vodili Ostali i Nacionalne Manjine. Već Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Stoga je i dejtonsko i ustavno rješenje obuhvatilo baš njih. Svi drugi i njihova prava se podrazumijevaju.

Ali se ne podrazumijeva mogućnost promjene ustava i pozicije konstitutivnih nacija zbog položaja Ostalih.

Sejdić je pametovanjem o prijedlogu SDP/HDZ vjerovatno zapečatio sudbinu te presude.

BiH sigurno neće ići evropskim putem ako mora da se unitarizuje. Ovdje ni jedna nacija, čak ni Bošnjaci, neće žrtvovati svoj položaj, zbog EU. Pa ni zbog Ostalih.

Republika Srpska rizikuje svoju budućnost ako prihvati „Jedan Iz Republike Srpske“. Kolikogod to sada izgledalo nerealno. Ali istorija Naseobine i okolnih vukojebstava, kazuje nam da je spektar nacionalnog i međunacionalnog zajeba, izjeba i podjeba, beskonačan a ne samo u krugu od 360 stepeni.

Pa je, ipak, to ponudila. Ali, kako vidimo to nije dovoljno. Unitaristi imaju beskrajne apetitite. Njihove pantljičare imaju gliste koje imaju pantljičare.

A Sejdić hoće da bude i tužilac i sudija. I nacionalni mjerač i Ostali.

Ejebiga.

1769.

OKO ZA OKO,

GRKLJAN ZA GRKLJAN,

BEĆIROVIĆ ZA ZVIZDIĆA

Sarajevski Politički Krug je ušao u čavrndiju. U progon vlastitoga repa.

Prvi put se nalazi pod neshvatljivo komplikovnim zadatkom. Kako onom drugom izvaditi grkljan a predočiti to tako da nema nikakve veze sa saradnjom sa Srbima.

Ne budi priminito, Sarajevo je opet opkoljeno. S jedne strane tuku jake snage Esdeesa a sa druge Esenesdea. A dolje, u Kotlini, sijevaju svjetlice i prži visoki napon. Ko je prvi počeo saradnju sa Dodikom. Ko je u tajnoj večeri sa Srbima. Ko se sa Srbima uortačio u smjeni Našeg Kadra.

Sarajevska Borba Pijetlova koju je organizovao Zlatko Lagumdžija kandidovdanjem Komšića za Člana P, došla je dotle da je svako postao meta i cilj, svako je sredstvo obračuna i svi su na ražnju. Mislim da bi neko od ovih bošnjačkih igrača već pokrenuo smjenu i Reisula, samo da mu ne ističe mandat.  

Srpska je tako, nakon dvadeset godina, konačno preuzela inicijativu. BiH, pa i Bosna, opet zavise od Srba. Kao što je bilo i na početku.

To je samo zbog toga što je Ovdje uobličen Realan Politički Nacionalni Interes. Dakle, i politički i nacionalni. Jedno bez drugoga ne bi išlo. Ako je samo politički interes u pitanju onda je to Ples Nudiguza, Ivanića i Čavića. Ako je samo nacionalni, onda je to Ples Čupavih Prsa Esdeesa. U oba slučaja saldo je Negativni Minus, štobireko Spasoje Računovođa.

SPK se, pak, našao u čavrndiji samo zbog toga što nema i nikad nije imao taj RPNI.

Njihovi politički folovi sa Državom su politički analfabetizam. Država spada u sveru inventara. U slučaju BiH. Ona ovdje nije Realan Nacionalni Politički Interes. Ni cilj. Ona je pakovanje, ambalaža, stalaža.

SPK decenijama srlja iz greške u grešku. Esdea je proklamovao Državu Za Bošnjake. ESzaBiH Državu stopostotnu. Esdepe Državu za čovjeka.

Bošnjaci se u tome nisu snašli i našli. Njihov Nasamar je konačan i bjelodan. Takva Politička Pušiona kakva je glasanje, u više od trista hiljada tiraža, za Komšića koji u trenu napusti Brod Za Državu, nije zabilježena ni u Velikim Podjebima Bratstva i Jedinstva.

Mi smo za smjenu Bećirovića. Ali ne iz Esdeeosvih razloga. Mi bi smijenili i Zlatka ali ne zbog Dodikovih razloga. Odjekuje Kotlinom.

To je samrtni vapaj bošnjačke politike. Možemo li išta bez Srba i Srpske.

NOVI OBLICI ZA SKULPTURE
Zahvaljujući mojim prijateljima ispod Čemernice, Didari, Bogdanu i Šumaru, uz pozadinsku logistiku Kralja Vračka, dobio sam nove drvene gromade za skulpture. Radi se o crnom grabu koji je rijetko drvo ali podložno čudnim oblicima koje tvori priroda.
Gromade su sada na guljenju kore i biće konzervirane do proljeća. zajedno sa kamenom iz Hercegovine, dračom iz Vrbanje, ova tri crnograba mi omogućuju jednogodišnji skulptorski rad iz kojeg će nastati desetak dobrih oblika. 

 

 

 

 

1763.

CRVEN FESIĆ

SOCIJALISTIČKE

INTERNACIONALE

Kada smo mi, onomad, osnivali Stranku nezavisnih socijaldemokrata, nije se u Republici Srpskoj smjela pomenuti ta Socijaldemokratija. To je varka Buržoaskog Zapadnog Militarizma. Stoga su naši ljudi, u vrijeme sastanaka i osnivanja odbora, na mnogim mjestima zamračivali prozore dekama, da mrski doušnici i sveopšti neprijatelji ne bi vidjeli ko sve šuruje sa nenarodnim elementima iz inostranstva.

Uz to, mi nismo Peravu prefarbali u Žujavu. Mi smo osnovali novu stranku. Novu ideologiju. Novi program. Našli nove ljude.

Sad vidim da smo načinili jednu grešku. Evropski i bjelosvjetski socijaldemokrati, naročito oni postrojeni u Socijalističkoj internacionli, nisu radi da pročitaju, i svaki dan gledaju, sintagmu Nezavisni Socijaldemokrati.

Kominterna ima korijene i u zemlji i u vazduhu.

Crni Komunizam preimenuj u Socijaldemokratku Partiju, obavezno Partiju, i šuti.

Tako je uradio Zlatagan Velićanstveni i pobro plodove. Poslije njega to je uradio i Tomislav Nikolić. Preimenovao Jadikale u Naprednjake. I Bog Te Veselio.

Nakon formiranja Stranke nezavisnih socijaldemokrata, nema šta ti evropski socijaldemokrati nisu radili da nas privedu kulturi, da nas ukolijenče i podvedu Esdepeu da bi preko nas vladali Srbima.

Deset godina smo se opirali i išli usponom do pobjede. Kada smo pobijedili, postali smo opasni. A i mi smo se protresli, okočoperili i nakostriješili. Eto ti Boljitak za saradnju. Ubio se. I Haoes.

Kada je Tužibaba Velićanstveni presavio tabak i odaslao ferman u Socijaldemokratski Stambol, kod nas su, u Glavnu kancelariju u Banjaluci, došli drugarice i drugovi Tanja Fajon i Hanes Svoboda. Mada, sudeći po svobodnim naočarima, čini mi se da su to bile drugarice.

Kobiva, da se obavijeste o stanju u Esenesdeu.

Između ostalog im kažem da imamo četiri žene načelnice i da su to jedine četiri u BiH. Svoboda gleda po plafonu a Tanji malo neprijatno. Vidim da pričam zidovima.

Sad vidim da se SI, Socijalistička Internacionala, opredijelila za Crven Fesić U Dragana Moga. Tu je sve. I Crvena boja socijaldemokratska. I U kao baština fašističkih gena Haoesa. O Fesu da i ne govorim.

SI se tako ustoličila kao ekspozitura sitnih geopolitičkih igara na Balkanu.

A u stvari kao još jedan magarac koji treba Zlatagan da održi u sedlu.

1762.

A BRISEL NE

ŠALJE HELIKOPTER

Kako je lijepo kad imamo Vašu Državu. Čim se dogodi neka prirodna i neprirodna katastrofa, svi šalju pomoć. Prosto čojeku dođe da poželi koju poluprirodnu katastrofu, pa da uživa u brizi i pomoći. Ja, ovih dana gledam u šume i u brda, ko naduvan, da mi je da izbije neki požar većih razmjera sa malom štetom, jebeš makiju, šikaru i niže raslinje, nebili i Brisel poslao helikopter.

Hoću da reknem Svi poslali helikoptere a Brisel se ušutio ko usran u punom kupeu.

Došao Turski Helikopter. STJ. Na aerodromu priređen svečani doček. Ambasador odnosne zemlje, darivaoca, i zvaničnici iz Ministarstva Bezbednosti odnosne BiH. Oni koji još nisu smijenjeni. Samo je nedostajao Sulejman Veličanstveni kojeg će ona robinja, do kraja serije, prozvati Sule Kurčastveni, pa da doček bude Apsolutno Apsolutno Stabilan.

Ali, stvar je izvadio, ne kao Sule u Seriji, izvadio na aerodromu, ambasador Turske, rekavši da Turska ima iskustvo u požarima. Na području Turske, kaže. Na području Balkana, kažem. Petsto godina.

Sada u BiH isto. Turska prvo pali pa onda gasi. Direktno Erdogan poslao helikopter. A Nebojša Radmanović im lijepo rekao Sve što kažete, ovdje vatru pali.

Ja, ipak, mnijem da je ovo zvaničan početak invazije Turske na BiH. Odnosno, na dio aerodroma pod kontrolom Ministarstva Bezbjednosti.

Prethodno je na ova područja došao i Ruski Helikopter.

A Brisel šuti. Šuti Merkel. Šuti Kacin. Šuti Pak. Šute Bivši Visoki Predstavnici. Nema ništa od velikog projekta Ujedinjeni Požari Evrope.

Zavapimo Primi me. Ako ne u EU onda u Sjedinjene Vatrene Stihije.

Nu. Zalud vapaji. Onaj ko ima interesa za neko područje taj daje i i znakove. Makar to bilo umilno helikopterisanje. I makar se plaćalo.

Bez obzira, Dodik veli da će Srpska vidjeti da kupi helikoptere za sljedeće Dugo Toplo Ljeto.

Predlažem Ministarstvu B Vaše D da isto kupi helikoptere. Za gašenje padnutih helikoptera OS BiH.