среда, 24. април 2013.

2065.
GDJE IM JE
RASADNIK, SIJ
 
Baš me bile žene krenule. Kad mi u tanjir upade Bakir. Dobro. Nisu baš neke žene. Čitam izjave uzvjesne Janje, koja je sociolog i pisac, STJ, koja elaborira kako su srpski zločini nad jadnim muslimanima toliki da se ne mogu podnijeti. Zaključujem da je logično, onda, da su zločini bili manji, podnijeli bi se.
Čitam, isto tako, intervju one Ruže Briselske. Kaže. Neću se ponovo kandidovati za Europski Parliament. Otkud trideset posto Srba u Vladi Hrvatske. Rekli mi novinari.
Potom, čitam Bakirove proserice po povratku iz Beograda. Mi ćemo jednom biti u prijateljskim odnosima ali sada ne postoje dvije srpske države. Jednako je odvratio i Toma. Mi ćemo pomoći BiH na evropskom putu.
Čitam i Tačića. To je mitska kombinacija Tadića, Dačića i Tačija. Sad će, bre, da pritisnu Republiku Srpsku. A ja se, bre, ne sjećam kad su nas otpritisli.
U ovakvim teškim balkanskim trenucima, kada je vladika nagužen, Srbija nagužena, Mun frustriran, od političara bi se očekivalo više mudrosti. Ajde, što bi rekao Sulejman Pičastveni, Lepa Janja nije političar. Samo služi politici Sarajeva kome je u političkoj glavi odavno stršljenik.
Ali Bakir. Prosto me sramota tog tradicionalnog Bosanskog Sokakluka. Srbija nema ni po države a on ima nabija na nos Dvije Srpske Države. Išao tamo, jadničak, u svrhu predizborne kampanje. Kao što je Željko Fronta ostao u Sarajevu. Isto u svrhu predizborne kampanje.
Nije trebao Nebojša da voda kretena po Beogradu.
Jer, prije će Bakir biti sa mnom prijatelj nego sa Srbijom.