петак, 5. октобар 2012.


1798.
ZATVOREN 
ZEMLJANI 
MUZEJ

Pustite ga da se brani sa slobode, Jebo Vas On.
Kao što nije svako ko obuče suknju žensko, tako nije ni zvaka zemlja koja ima muzej, zemlja. Država.
Stoga je nerazumljiva tolika traumatizacija činjenice da jedna od Sedam Sekretarica BiH, Zemaljski muzej, više ne radi. Impresivno, kao crvene plastične stolice Sulejmana Kupusovića, vrata su klozetirana drvenim daskama na kojima piše Zatvoreno. Na Bosanskom. I Closed, na njijovom. Mada je to simbolično. Naš Klozet je riječ koja je od Zatvoreno prerasla u značenje Nemereš Unići, Serem.
Unutra mora da je opšte kulturno sranije dok je Zemlja dozvolila da se Ustanova zatvori.
Mislim da prema svemu treba biti ravnodušniji.
Ovo su samo zakašnjeli signali da je Valter prdnuo u čabar. Da više ne postoji Zemlja Takozvane Armije BiH. Da BiH više nije prisvojni pridjev, kako su shvatile poslijeratne bošnjačke vlasti u Sarajevu pa svaku ćenifu nazvale ...BiH. Elektroprivreda BiH, Udruženje Tornjaka BiH, Udruženje novinara BiH... Da je nestala ZKA, Zemlja Kristijan Amanpur i drugih laži. Da ne postoji zajednička istorija niti muzejski predmeti koji su ikad zajednički korišteni. Da na Zajedništvu i Zajednoći odavno stoji Closed. Otkako su prvi Sulejmani prešli Drinu.
Podijeliti Sve Što Se Može Podijeliti. To ovih dana predlaže i Emir Kusturica. Možda možemo nešto da uzmemo i da eksponiramo u Andrićgradu, primjerice. Nešto što izaziva pozor da uzmu Hrvati.
A ostalo. Jebiga.