среда, 28. септембар 2011.

JEDAN PREDSJEDNIK, TRI BODA
Baš su oni iz Želje neki Mehkušci. Malo mladih Srbalja utrčalo na atletsku stazu a oni pobjegli u bunkere. Vulturesi, na srpskom Valčersi, nisu ni znali da na terenu neko igra fudbal, neki Bošnjaci i Srbi, oni su htjeli malo da da se kolju sa navijačima. Nisu oni ko one predraspadne ustaše u Zagrebu pa da utrče na teren da biju igrače. Ma, kakvi. Mogli su mirno da završe utakmicu, daju još koji gol. A oni nisu smjeli izaći na teren ni kad su Organi deratizovali tribine.
Mada nije ni čudo što se toliko boje. Vjerovatno su im preci od svih Srba upirali prstom samo na Rašu.
I, onda, Borcu, prvaku Bosne i Hercegovine, Učesniku kvalifikacija za Ligu Šampiona, STJ, krk. Tri boda kazne, tri utakmice bez koljača. Da nisu Srbi, možda bi bilo i po četiri.
A Borac je bio leglo Te kooperativnosti. Jedan Predsjednik. Jedan Komitet za normalizaciju. Kažu da će se i njemu žaliti. Ne žali se djeci koju praviš. A oni jedva dočekali da kazne šampiona. Nova građanska filozofija. Jedan Predsjednik, Tri Boda.