CRKLA MRCINA
Jedno vrijeme sam se divio ljudima koji gledaju Politički Magacin, na sarajskom jeziku Političku Magazu, 60 minuta, i ono čaršijsko živinče u koje su vijekovi natrpali sve boleštine koje su istorijske protuve donosile na Brdusine, od moždane sušice do intelektualoidnog sifilisa. Onda sam počeo da sažalijevam te ljude. Teško sam mogao da razumijem nekoga ko 60 minuta može da obilazi oko tuđeg izmeta.
Nisam gledao ni jednu emisiju tog Odvratnika. Iz jednostavnog prvog razloga – zašto bih gledao emisije iz druge države. Iz drugog – to nije novinarstvo, to je izlog pomračenih umova. Bakir novinar, Arijana novinar, Vasković novinar? Iz trećeg – da mi se sarajsko političko smetljište ne bi gadilo više nego što je normalno da mi se gadi.
Vidim, sada kada je Sranje Gotovo, Jasmin Duraković, neki televizičar u toj Federaciji, piše romansiranu istoriju svog poznanstva sa Životinjom, svojih zasluga za Emisiju, osobina Velikog Novinara, Slaganja, Neslaganja, Slobode i Samovolje Mitskog Bića Bakira. Koliko vidim, Jasmin bi da živog Bakira Životinju odvede u legendu i da on ode s njima. Jebo ga on.
Veselin Gatalo, učinio ogroman književnički trud da zasadi Emisiju i Životinju u neku istoriokulturu i geogredicu. Napisao nevjerovatan tekst. Takav Balegarnik i Balegar ne zaslužuju.
Ali je rekao mnogo važnih stvari i našao mnogo dobrih tragova. Samo, iako je Veselin pisao dobronamjerno, tekst mu se mora čitati zlonamjerno da bi se razabralo sve što treba. Pisao je o Zlu. Ne može se čitati u Milu.
Emisija 60 minuta je taložina sveg zla koje prošlo Ovuda i koje su donijeli istočnjački divljaci. Dodatak jelima je mješavina tog zla sa ovdašnjim izmetom, izrodom i izglibom. U toj emisiji vidljiva je sva Bezrazložna Mržnja koja je donešena na vrhovima turskih kopalja i na caklinama otomanskih sablji. Priznajem da se ta mržnja teško detektuje jer je upakovana u nešto ovovremeno kao što je televizija, emisija, politički magazin. Ali ako bi neko imao dovovoljno energije da analizira sličicu po sličicu i sadržaj između sličica, govor lica i govor govora, oči i mimiku, lako bi našao Iskonsku Mržnju koja je ovdje donešena kao virus Side i razmožena u novim nasadima Nečovjeka, Nevijeka i Nevremena.
Nije to originalna vrsta Mržnje. Nisu Životinja i Emisija tog potencijala. Ista vrsta mržnje vidljiva je i kod pojedinih političara Sarajevskog Političkog Kruga. Ona vrsta Mržnje koja ne može da shvati ljudsku reakciju Četnika iz Šumske na ispad Siroma Rame. Možda zvuči kao rasizam, ali to je razlika između nas.
Ista vrsta Mržnje vidljiva je i kod intelektualnog sarajsloja.
Nije, ne bojte se, vidljiva kod običnog svijeta. Običan svijet ima dovoljno običnog zla nad glavom i patnje pod glavom, da bi se dojio vašom neobičnom Mržnjom. Jedino, taj svijet nema ni 6o sekundi a kamo li 60 minuta.
U toj Emisiji, Emulziji, Razmazu, Ispljuvku, vidljiva je i sva gromadnost Samara Teških Vremena koja su gazila ljude Ovdje. U njoj su na dlanu i Turčin, i Asker, i Ćorkan i Švabica, i Vjera i Poturčnik i Poturčenik. U njoj se dobrovoljno prima islam, u njoj je Krst glavni neprijatelj. I Križ. U njoj nema nimalo politike. Politika je plemenita za tu vrstu Mržnje. I nije ta emisija bila sračunata da bi dovela SDP na vlast. To je prejednostavno objašnjenje. Ona je zakonit proizvod jedne politike koja je zloupotrijebila muslimane kao dobar, priprost, neuk svijet i od njega načinila tragediju, topovsko meso i žrtvu. Ta Emisija, i njena Životinja, pokušaj su da se Bezrazložnom Mržnjom opravda takva politika, da se razlije po narodu, dobrom, muslimanskom, i da se tako sapere sa njenih zamislivača, proizvođača i aktera. I okorisnika. I Esdepe je sličan proizvod, samo druge namjene. Ali o njemu će biti riječi. Mrtvac je preči.
U praktičnom smislu, Emisija, i Životinja u njoj, još jedan su nišan nad mrcinom koja nije zaslužila Mezar. Takvi nišani, sa kojih od smrada lešine spadaju i najdobronamjerniji nekrolozi, već stoje nad Danima, nad poratnim OBN-om, nad Zmijom Jurišićkom, nad Sendom od Behatea a ispravljaju se nad mnogim drugim u tom Saraju.
Umiru Mediji Izmeta, Izmediji. Umire njihovo vrijeme. Uskoro će i neke političke stranke. I koncepcije.
Ako se, pak, budu još držali, smrijeće i ta BiH.
Jedno vrijeme sam se divio ljudima koji gledaju Politički Magacin, na sarajskom jeziku Političku Magazu, 60 minuta, i ono čaršijsko živinče u koje su vijekovi natrpali sve boleštine koje su istorijske protuve donosile na Brdusine, od moždane sušice do intelektualoidnog sifilisa. Onda sam počeo da sažalijevam te ljude. Teško sam mogao da razumijem nekoga ko 60 minuta može da obilazi oko tuđeg izmeta.
Nisam gledao ni jednu emisiju tog Odvratnika. Iz jednostavnog prvog razloga – zašto bih gledao emisije iz druge države. Iz drugog – to nije novinarstvo, to je izlog pomračenih umova. Bakir novinar, Arijana novinar, Vasković novinar? Iz trećeg – da mi se sarajsko političko smetljište ne bi gadilo više nego što je normalno da mi se gadi.
Vidim, sada kada je Sranje Gotovo, Jasmin Duraković, neki televizičar u toj Federaciji, piše romansiranu istoriju svog poznanstva sa Životinjom, svojih zasluga za Emisiju, osobina Velikog Novinara, Slaganja, Neslaganja, Slobode i Samovolje Mitskog Bića Bakira. Koliko vidim, Jasmin bi da živog Bakira Životinju odvede u legendu i da on ode s njima. Jebo ga on.
Veselin Gatalo, učinio ogroman književnički trud da zasadi Emisiju i Životinju u neku istoriokulturu i geogredicu. Napisao nevjerovatan tekst. Takav Balegarnik i Balegar ne zaslužuju.
Ali je rekao mnogo važnih stvari i našao mnogo dobrih tragova. Samo, iako je Veselin pisao dobronamjerno, tekst mu se mora čitati zlonamjerno da bi se razabralo sve što treba. Pisao je o Zlu. Ne može se čitati u Milu.
Emisija 60 minuta je taložina sveg zla koje prošlo Ovuda i koje su donijeli istočnjački divljaci. Dodatak jelima je mješavina tog zla sa ovdašnjim izmetom, izrodom i izglibom. U toj emisiji vidljiva je sva Bezrazložna Mržnja koja je donešena na vrhovima turskih kopalja i na caklinama otomanskih sablji. Priznajem da se ta mržnja teško detektuje jer je upakovana u nešto ovovremeno kao što je televizija, emisija, politički magazin. Ali ako bi neko imao dovovoljno energije da analizira sličicu po sličicu i sadržaj između sličica, govor lica i govor govora, oči i mimiku, lako bi našao Iskonsku Mržnju koja je ovdje donešena kao virus Side i razmožena u novim nasadima Nečovjeka, Nevijeka i Nevremena.
Nije to originalna vrsta Mržnje. Nisu Životinja i Emisija tog potencijala. Ista vrsta mržnje vidljiva je i kod pojedinih političara Sarajevskog Političkog Kruga. Ona vrsta Mržnje koja ne može da shvati ljudsku reakciju Četnika iz Šumske na ispad Siroma Rame. Možda zvuči kao rasizam, ali to je razlika između nas.
Ista vrsta Mržnje vidljiva je i kod intelektualnog sarajsloja.
Nije, ne bojte se, vidljiva kod običnog svijeta. Običan svijet ima dovoljno običnog zla nad glavom i patnje pod glavom, da bi se dojio vašom neobičnom Mržnjom. Jedino, taj svijet nema ni 6o sekundi a kamo li 60 minuta.
U toj Emisiji, Emulziji, Razmazu, Ispljuvku, vidljiva je i sva gromadnost Samara Teških Vremena koja su gazila ljude Ovdje. U njoj su na dlanu i Turčin, i Asker, i Ćorkan i Švabica, i Vjera i Poturčnik i Poturčenik. U njoj se dobrovoljno prima islam, u njoj je Krst glavni neprijatelj. I Križ. U njoj nema nimalo politike. Politika je plemenita za tu vrstu Mržnje. I nije ta emisija bila sračunata da bi dovela SDP na vlast. To je prejednostavno objašnjenje. Ona je zakonit proizvod jedne politike koja je zloupotrijebila muslimane kao dobar, priprost, neuk svijet i od njega načinila tragediju, topovsko meso i žrtvu. Ta Emisija, i njena Životinja, pokušaj su da se Bezrazložnom Mržnjom opravda takva politika, da se razlije po narodu, dobrom, muslimanskom, i da se tako sapere sa njenih zamislivača, proizvođača i aktera. I okorisnika. I Esdepe je sličan proizvod, samo druge namjene. Ali o njemu će biti riječi. Mrtvac je preči.
U praktičnom smislu, Emisija, i Životinja u njoj, još jedan su nišan nad mrcinom koja nije zaslužila Mezar. Takvi nišani, sa kojih od smrada lešine spadaju i najdobronamjerniji nekrolozi, već stoje nad Danima, nad poratnim OBN-om, nad Zmijom Jurišićkom, nad Sendom od Behatea a ispravljaju se nad mnogim drugim u tom Saraju.
Umiru Mediji Izmeta, Izmediji. Umire njihovo vrijeme. Uskoro će i neke političke stranke. I koncepcije.
Ako se, pak, budu još držali, smrijeće i ta BiH.
