ČAVIĆ 99
Teško je reći šta je danas bolja vijest sa Kruga Senilnog Tramvaja 99. Ili: Srbi osvajaju Sarajevo. Čavić i Divjak. Tamjan ponovo smrdi Bosnom. A profesor u predmetu Centralni komitet i leglo za Lagumdžiju, Nijaz Duraković, prevrće se za katedrom. Ili: Krug Fosila 99 ima dva generala. Divjaka, Generala odbrane Sarajeva i Čavića, generala Dokazivanja genocida u Srebrenici. Ili: Čavić počeo kampanju u Sarajevu. Kad Silajdžić svoj izborni Kongres nije znao održati u Banjaluci.
No, vijest je za danas. Sutra je za toalet. Glavno pitanje je koliko je težak Čavićev sponzorski ugovor. Da bi čovjek, političar, javničar, javnosnik, bivši prijesednik, bilo čega, ordinirao u providnom, staklenom, nužniku, potrebne su velike pare.
A i sponzori nisu više kao što su bili. Razumijem da daju pare za propale kampanje. To povećava zanimljivost. Neki kandidati su u rangu lubenice, one stvari i televizije u šezdesetim godinama prošlog vijeka – samo za razonodu. Takav je i Čavić. Njegov pobratim Krsmanović. Mihajlica. Pa i Ivanić. Ali ne razumijem da u ozbiljnom opozicionom međuvremenu, idu u voz sa probušenom kartom.
Čavić puni Oslobođenje, sarajevske i nesarajevske poturčene portale, razne blinove i depoe, kao da se, gluho bilo, sprema za kandidaturu u Behmenovu fotelju. Čavićevi fanovi, pak, proturaju internetalije kako će Čavić biti kandidat ujedinjene opozicije za gradonačelnika Banjaluke. Ako Borenović bude prehlađen.
Sa ovakvom taktikom može biti kandidat jedino za gradonačelnika Buća Potoka.
Ako oni tamo razumiju njegovu priču o elitama koje nisu ispunile zahtjeve birača koje su im dali na izborima da BiH bude na prvom mjestu, ili barem u ravni sa entitetima i da ide u Brisel, u čekaonicu.
Čaviću niko nije rekao da to nisu elite nego demokratski izabrani predstavnici narodnih birača. I da narodni birači, to znači cijeli narod, nisu nikoga birali da se bori za BiH jednako kao i za Republiku Srpsku, naprimjer.
Osim Čavića. A Divjak je kooptiran.
Teško je reći šta je danas bolja vijest sa Kruga Senilnog Tramvaja 99. Ili: Srbi osvajaju Sarajevo. Čavić i Divjak. Tamjan ponovo smrdi Bosnom. A profesor u predmetu Centralni komitet i leglo za Lagumdžiju, Nijaz Duraković, prevrće se za katedrom. Ili: Krug Fosila 99 ima dva generala. Divjaka, Generala odbrane Sarajeva i Čavića, generala Dokazivanja genocida u Srebrenici. Ili: Čavić počeo kampanju u Sarajevu. Kad Silajdžić svoj izborni Kongres nije znao održati u Banjaluci.
No, vijest je za danas. Sutra je za toalet. Glavno pitanje je koliko je težak Čavićev sponzorski ugovor. Da bi čovjek, političar, javničar, javnosnik, bivši prijesednik, bilo čega, ordinirao u providnom, staklenom, nužniku, potrebne su velike pare.
A i sponzori nisu više kao što su bili. Razumijem da daju pare za propale kampanje. To povećava zanimljivost. Neki kandidati su u rangu lubenice, one stvari i televizije u šezdesetim godinama prošlog vijeka – samo za razonodu. Takav je i Čavić. Njegov pobratim Krsmanović. Mihajlica. Pa i Ivanić. Ali ne razumijem da u ozbiljnom opozicionom međuvremenu, idu u voz sa probušenom kartom.
Čavić puni Oslobođenje, sarajevske i nesarajevske poturčene portale, razne blinove i depoe, kao da se, gluho bilo, sprema za kandidaturu u Behmenovu fotelju. Čavićevi fanovi, pak, proturaju internetalije kako će Čavić biti kandidat ujedinjene opozicije za gradonačelnika Banjaluke. Ako Borenović bude prehlađen.
Sa ovakvom taktikom može biti kandidat jedino za gradonačelnika Buća Potoka.
Ako oni tamo razumiju njegovu priču o elitama koje nisu ispunile zahtjeve birača koje su im dali na izborima da BiH bude na prvom mjestu, ili barem u ravni sa entitetima i da ide u Brisel, u čekaonicu.
Čaviću niko nije rekao da to nisu elite nego demokratski izabrani predstavnici narodnih birača. I da narodni birači, to znači cijeli narod, nisu nikoga birali da se bori za BiH jednako kao i za Republiku Srpsku, naprimjer.
Osim Čavića. A Divjak je kooptiran.
