UNEREDNIK ERTEERESA
Koliko decenije treba da prodje od sloma komunističke diktature nad novinarstvom pa da neko nauči da uređuje Dnevnik. Ili, barem, da nauči koliko je znao i gnusni neslobodni komunistički dnevnikovođa.
Gledajući večerašnji Dnevnik Erteeresa, treba da prođe sto decenija. SIJD.
Ne postoji država u kojoj je vijest o divljanju četiri prigradske autističke budale važnija od boravka Predsjednika Republike u Rusiji, jednoj od vaseljenskih sila. A taj izumrli dinosauristički dnevnik im je dao nekoliko minuta u vrhu te Informativno Političke Emisije. Sa izjavama i snimcima sa nekoliko lokacija. Pola dana rada su potrošili na storiju koja nije bitna ni Televiziji Brčljupiškovaca.
Zainteresuje me takva škola novinarstva u kojoj nije vijest kad pas ujede čovjeka, ni vijest kad čovjek ujede psa nego je vijest kad tetka odnosnog čovjeka ujedača istuče istog zbog torture nad životinjama. I onda vidim Nisku bisera. Nebulzoni prilog o ubogoj baki iz Bileće u kome nije jasno da li je priča o zgradi ili babi. Još nebuloznije padanje s neba dotičnog Vučurevića. On nije vijest već dvadeset godina. Nakon sveg smeća ide kratka slika o godišnjici stradanja srpskih civilnih žrtava u Srebrenici. To je trebalo da bude prva vijest ako to nije Predsjednik u Rusiji. Oni, znate vi dobro koji, od Srebrenice prave Genocid a Ovi srpsku Srebrenicu šutaju iza baba i vučura. JTT.
A zatim specijalni izvjest iz Rovinja. Tamo se televizije iz regiona skupile da prirede Dodole u slavu Fenomena Dnevnik. Denis Kuljiš, moderator, nešto izjerbirao horvaške dnevničke poslenike pa je sesija prekinuta i Erteeres nije stigao izložiti svoj koncept.
Božije. Bolje da nije. Ne vidim ni u neutrinu šta tamo, a i ovdje, ima da se izloži.
Niko ne traži da dnevničari Erteeresa znaju da hvale Republiku Srpsku koliko Ateve i Been znaju da je kude. Neka samo znaju stepenice po redu. I ko polaže u jasle.
Koliko decenije treba da prodje od sloma komunističke diktature nad novinarstvom pa da neko nauči da uređuje Dnevnik. Ili, barem, da nauči koliko je znao i gnusni neslobodni komunistički dnevnikovođa.
Gledajući večerašnji Dnevnik Erteeresa, treba da prođe sto decenija. SIJD.
Ne postoji država u kojoj je vijest o divljanju četiri prigradske autističke budale važnija od boravka Predsjednika Republike u Rusiji, jednoj od vaseljenskih sila. A taj izumrli dinosauristički dnevnik im je dao nekoliko minuta u vrhu te Informativno Političke Emisije. Sa izjavama i snimcima sa nekoliko lokacija. Pola dana rada su potrošili na storiju koja nije bitna ni Televiziji Brčljupiškovaca.
Zainteresuje me takva škola novinarstva u kojoj nije vijest kad pas ujede čovjeka, ni vijest kad čovjek ujede psa nego je vijest kad tetka odnosnog čovjeka ujedača istuče istog zbog torture nad životinjama. I onda vidim Nisku bisera. Nebulzoni prilog o ubogoj baki iz Bileće u kome nije jasno da li je priča o zgradi ili babi. Još nebuloznije padanje s neba dotičnog Vučurevića. On nije vijest već dvadeset godina. Nakon sveg smeća ide kratka slika o godišnjici stradanja srpskih civilnih žrtava u Srebrenici. To je trebalo da bude prva vijest ako to nije Predsjednik u Rusiji. Oni, znate vi dobro koji, od Srebrenice prave Genocid a Ovi srpsku Srebrenicu šutaju iza baba i vučura. JTT.
A zatim specijalni izvjest iz Rovinja. Tamo se televizije iz regiona skupile da prirede Dodole u slavu Fenomena Dnevnik. Denis Kuljiš, moderator, nešto izjerbirao horvaške dnevničke poslenike pa je sesija prekinuta i Erteeres nije stigao izložiti svoj koncept.
Božije. Bolje da nije. Ne vidim ni u neutrinu šta tamo, a i ovdje, ima da se izloži.
Niko ne traži da dnevničari Erteeresa znaju da hvale Republiku Srpsku koliko Ateve i Been znaju da je kude. Neka samo znaju stepenice po redu. I ko polaže u jasle.
