KOSOVSKI POŽURI
Turim ja tebi, turiš ti meni. Pitalica jedna. To su podvori za nošenje plasta sijena. Ali to su i međunacionalni odnosi na Brdusijama, kako bi se, prevedeno sa turskog, mogao zvati Balkan, pa čak, na nekim granicama, i međudržavni.
Svi se izintelektualiziraše razmrsujući Paljevinu Brnjakstaga i najnovije zatezanje odnosa. A tako nam je bilo lijepo u pregovorima Beograda i Prištine. Pošto smo isporučili Mladića i Hadžića.
Dabome da me se može okarakterisati kakogod kome bilo šta padne na um. Ali moram da kažem. Problem Kosova je u onim podvorima. Kad Srbi nisu, na vreme, isterali Šiptare sa Kosova, Šiptari su, na njihovo vreme, isterali Srbe. To je suština odnosa Srbije i Kosova.
Dakle, problem je star više od stotinu godina. Sad je došlo do nekih pregovarača koji se vuku konopca sa nekom tustom pregovaračicom, oko pečata. Da su znali da pregovaraju o vatrogasnim aparatima, bolje bi im bilo.
A Čak Boris važno izjavljuje da, ako Kosovo bude uslova za EU, Srbija će reći Ne. Ma nemoj.
Kosovo nema veza sa:
• Multietničkim društvom,
• Sa Rezolucijama UN
• Sa članstvom, ni Srbije, ni Kosova, u EU
• Sa demokratijom i ljudskim pravima
No samo ima veze sa jalovljenjem Srbije. Još je Srbija ostala krupna na Brdusijama. Ako padne u krilo Nato pakta, treba da bude slaba i sitna. A ako se, slučajno, ovdje ukazačok Rusija, opet treba da bude slaba i mala. Ima da od Srbije nastane još sto država. Zukorland, Vojvodanija, Vlasinija, Prokletija...
Dačić je zakasnio sa podelom Kosova. To on, samo, oba podvora tura Čak Borisu. Kao što je, onomad, zakasnio i Ćosić.
Paljevina Brnjakstaga je znak da od Podele nema ništa. To je poruka Srbiji. Kao i to da ništa nije gotovo sa onom dvojicom u Hagu. Mutinacionalani konzorcijum Kosovoprojekt formiran je na dugi rok. Na sljedećih pola ili cijeli vijek. Srbija na to mora da se spremi.
A koliko me služi vid, Srbija o tome pojma nema. Parole Mi nikada, ali, nikada, nećemo priznati Kosovo i Ako EU bude postavila uslov Kosova, rećićemo Ne, samo su površne piarovske dosjetke.
Srbija mora odmah da pretrpi poraz u vezi sa Kosovom. A ne stalno ga trpi, celovekovno.
To znači da:
• Treba uložiti sredstva i preseliti Srbe sa Kosova u Srbiju. I oni su plaćali selidbu Albanaca na Kosovo. I selidbu Srba u Srbiju.
• Ohladiti granicu prema Kosovu, samo ono što se mora prema međunarodnim regulama.
• Zaustaviti promet roba i bilo čega drugog. Nemoj da se ozbiljna zemlja, kao što je Srbija, vadi na to kako su kriminalci sa jedne i sa druge strane organizovali cijelu zajebanciju radi svojih ilegalnih radnji.
• Zamlju i imovinu, Jedan Kroz Jedan, ne prodavati. Ostaviti to kao balast mogućeg ulaska međunarodnog prava na Kosovo, jednog dana. Vek, dva.
• Kulturne i vjerske objekte predati na dušu SMILEKSU, UDESKO-u, ili kako se već zovu one međunarodne snage i institucije.
• Zaboraviti Kosovsku bitku. Murata i Miloša Kurata. Kad se mogao zaboraviti Istrebljivački Jasenovac, a dogodio se tu, nedavno, može i taj davni Poraz.
I živeti dugo i lepo, bez tegoba zajedništva. Ako je to još, to sa Albancima, ostalo od jugoslovenskog zajedništva, šutni ga, bre, u dupe rosno.
Turim ja tebi, turiš ti meni. Pitalica jedna. To su podvori za nošenje plasta sijena. Ali to su i međunacionalni odnosi na Brdusijama, kako bi se, prevedeno sa turskog, mogao zvati Balkan, pa čak, na nekim granicama, i međudržavni.
Svi se izintelektualiziraše razmrsujući Paljevinu Brnjakstaga i najnovije zatezanje odnosa. A tako nam je bilo lijepo u pregovorima Beograda i Prištine. Pošto smo isporučili Mladića i Hadžića.
Dabome da me se može okarakterisati kakogod kome bilo šta padne na um. Ali moram da kažem. Problem Kosova je u onim podvorima. Kad Srbi nisu, na vreme, isterali Šiptare sa Kosova, Šiptari su, na njihovo vreme, isterali Srbe. To je suština odnosa Srbije i Kosova.
Dakle, problem je star više od stotinu godina. Sad je došlo do nekih pregovarača koji se vuku konopca sa nekom tustom pregovaračicom, oko pečata. Da su znali da pregovaraju o vatrogasnim aparatima, bolje bi im bilo.
A Čak Boris važno izjavljuje da, ako Kosovo bude uslova za EU, Srbija će reći Ne. Ma nemoj.
Kosovo nema veza sa:
• Multietničkim društvom,
• Sa Rezolucijama UN
• Sa članstvom, ni Srbije, ni Kosova, u EU
• Sa demokratijom i ljudskim pravima
No samo ima veze sa jalovljenjem Srbije. Još je Srbija ostala krupna na Brdusijama. Ako padne u krilo Nato pakta, treba da bude slaba i sitna. A ako se, slučajno, ovdje ukazačok Rusija, opet treba da bude slaba i mala. Ima da od Srbije nastane još sto država. Zukorland, Vojvodanija, Vlasinija, Prokletija...
Dačić je zakasnio sa podelom Kosova. To on, samo, oba podvora tura Čak Borisu. Kao što je, onomad, zakasnio i Ćosić.
Paljevina Brnjakstaga je znak da od Podele nema ništa. To je poruka Srbiji. Kao i to da ništa nije gotovo sa onom dvojicom u Hagu. Mutinacionalani konzorcijum Kosovoprojekt formiran je na dugi rok. Na sljedećih pola ili cijeli vijek. Srbija na to mora da se spremi.
A koliko me služi vid, Srbija o tome pojma nema. Parole Mi nikada, ali, nikada, nećemo priznati Kosovo i Ako EU bude postavila uslov Kosova, rećićemo Ne, samo su površne piarovske dosjetke.
Srbija mora odmah da pretrpi poraz u vezi sa Kosovom. A ne stalno ga trpi, celovekovno.
To znači da:
• Treba uložiti sredstva i preseliti Srbe sa Kosova u Srbiju. I oni su plaćali selidbu Albanaca na Kosovo. I selidbu Srba u Srbiju.
• Ohladiti granicu prema Kosovu, samo ono što se mora prema međunarodnim regulama.
• Zaustaviti promet roba i bilo čega drugog. Nemoj da se ozbiljna zemlja, kao što je Srbija, vadi na to kako su kriminalci sa jedne i sa druge strane organizovali cijelu zajebanciju radi svojih ilegalnih radnji.
• Zamlju i imovinu, Jedan Kroz Jedan, ne prodavati. Ostaviti to kao balast mogućeg ulaska međunarodnog prava na Kosovo, jednog dana. Vek, dva.
• Kulturne i vjerske objekte predati na dušu SMILEKSU, UDESKO-u, ili kako se već zovu one međunarodne snage i institucije.
• Zaboraviti Kosovsku bitku. Murata i Miloša Kurata. Kad se mogao zaboraviti Istrebljivački Jasenovac, a dogodio se tu, nedavno, može i taj davni Poraz.
I živeti dugo i lepo, bez tegoba zajedništva. Ako je to još, to sa Albancima, ostalo od jugoslovenskog zajedništva, šutni ga, bre, u dupe rosno.
