ŠEIKURČINA I PINKRATIJA
U dva dana dva medijska aktera dokazuju da ima dna ali da ima i vrha.
Večernji List Mostar i Šeik Hassan došli su u Makarsku Republjik da ustanove kako se provincijalci koji ne podnose druge provincijalce, odnose prema razvikanim bogatašima koji se znoje u nekim dugim vrećama. I otkrili su mnogo više nego svo istraživačko novinarstvo koje su ovdje stranci promovisali na raznim kurčevima instant žurnalistike. Otkrili su više nego što bi mnoge knjige sadržavale o analizama sociološkog, političkog, moralnog i vrijednosnog urušavanja jednog sistema i svih sistema koji su nastali na razvalinama. Otkrili su kako se ponaša načelnik Makarske i da to nije ni malo različito od načelnika Ugljevika ili Surdulice. Da je njegova briga za državu nikakva i da je njemu i takvima šteta bilo izboriti Nezavisnu Domovinu. Takva je briga i načelnika Doboja, načelnika Kaknja i načelnika Šapca.
Otkrili su i nevjerovatno podaništvo koje je zahvatilo ovaj prostor. Neke dijelove kad su primali islam a neke kad su dankedojčlandirali. Da je šeik izvadio lovu svi bi po makarskim plažama pasli kamenje.
Vlasnik Televizije Pink, takozvane Pinkačice, pokazao je, pak, dno. To je onaj Miloševićev pupoljak koji se dokopao vlasništva nad medijima pa počeo da truje naciju. A i šire. Njegov program užeglih plesačica, pjebačica i zabačenog varoškog primitivizma, ispira mozak čak i glupljima od Partizanovog golmana. A njegova internacionalna saradnja sa hrvatskim erteelom, u promovisanju kurvanog imbecilstva, ostaće upamćena kao nevjerovatno masovno podržano samoponižavanje gledališta i življa uopšte.
Takvom neotrovanom Vlasniku Pinkurčine, morske i carinske vlasti Hrvatske su zaplijenile jahtu jer nije platio porez ili carinu a nije poštovao ni neke interne zakone.
Sada je uvređeni i izbezumljeni Vlasnik odlučio da više ne pušta hrvatsku muziku, hrvatske filmove i hrvatske reklame na svojim televizijama. Prethodno je srao o tome kako je medijsku krv prolijevao da poboljša saradnju Srbije i Hrvatske u robnoj razmjeni i da, uopšte, popravi odnose te dvije zemlje. STJ.
Primitivni vlasnik je smetnuo sa uma da on svoju televiziju ne prikazuje samom sebi i da, čim emituje program, ima svu silu društvenih, etičkih i profesionalnih norme i obaveza koje mora poštovati. Umjesto da se ponaša kao uvrijeđena bečka frajla.
A takvi kao Vlasnik Simić, skoro su svi na ovim prostorima. Samo ih treba malo analizirati. Doduše, nemaju svi jahte. Sad je nema ni Vlasnik.
U dva dana dva medijska aktera dokazuju da ima dna ali da ima i vrha.
Večernji List Mostar i Šeik Hassan došli su u Makarsku Republjik da ustanove kako se provincijalci koji ne podnose druge provincijalce, odnose prema razvikanim bogatašima koji se znoje u nekim dugim vrećama. I otkrili su mnogo više nego svo istraživačko novinarstvo koje su ovdje stranci promovisali na raznim kurčevima instant žurnalistike. Otkrili su više nego što bi mnoge knjige sadržavale o analizama sociološkog, političkog, moralnog i vrijednosnog urušavanja jednog sistema i svih sistema koji su nastali na razvalinama. Otkrili su kako se ponaša načelnik Makarske i da to nije ni malo različito od načelnika Ugljevika ili Surdulice. Da je njegova briga za državu nikakva i da je njemu i takvima šteta bilo izboriti Nezavisnu Domovinu. Takva je briga i načelnika Doboja, načelnika Kaknja i načelnika Šapca.
Otkrili su i nevjerovatno podaništvo koje je zahvatilo ovaj prostor. Neke dijelove kad su primali islam a neke kad su dankedojčlandirali. Da je šeik izvadio lovu svi bi po makarskim plažama pasli kamenje.
Vlasnik Televizije Pink, takozvane Pinkačice, pokazao je, pak, dno. To je onaj Miloševićev pupoljak koji se dokopao vlasništva nad medijima pa počeo da truje naciju. A i šire. Njegov program užeglih plesačica, pjebačica i zabačenog varoškog primitivizma, ispira mozak čak i glupljima od Partizanovog golmana. A njegova internacionalna saradnja sa hrvatskim erteelom, u promovisanju kurvanog imbecilstva, ostaće upamćena kao nevjerovatno masovno podržano samoponižavanje gledališta i življa uopšte.
Takvom neotrovanom Vlasniku Pinkurčine, morske i carinske vlasti Hrvatske su zaplijenile jahtu jer nije platio porez ili carinu a nije poštovao ni neke interne zakone.
Sada je uvređeni i izbezumljeni Vlasnik odlučio da više ne pušta hrvatsku muziku, hrvatske filmove i hrvatske reklame na svojim televizijama. Prethodno je srao o tome kako je medijsku krv prolijevao da poboljša saradnju Srbije i Hrvatske u robnoj razmjeni i da, uopšte, popravi odnose te dvije zemlje. STJ.
Primitivni vlasnik je smetnuo sa uma da on svoju televiziju ne prikazuje samom sebi i da, čim emituje program, ima svu silu društvenih, etičkih i profesionalnih norme i obaveza koje mora poštovati. Umjesto da se ponaša kao uvrijeđena bečka frajla.
A takvi kao Vlasnik Simić, skoro su svi na ovim prostorima. Samo ih treba malo analizirati. Doduše, nemaju svi jahte. Sad je nema ni Vlasnik.
