ZLATO JE OSVETNIČKI METAL
I POVEZANO JE
SA BANKROTOM AMERIKE
Prije četrdeset godina počela je propast svjetskog ekonomskog sistema, dolara i američkih finansija. Sve dotad je važio dogovor koji je ustanovljen poslije Drugog svjetskog rata, da svaka zemlja, kad nakupi dovoljno američkih dolara, može da ih donese i zamijeni ih za zlato koje će da odnese kući i čuva kao neku vrstu najboljih deviznih rezervi. Amerika je tako svoj novac vraćala kući, gdje je i nastao i za šta je imao pokriče u robama. A zemlje su ozlatile, opredmetile, svoje dobre ekonomske veze sa svijetom.
Onda je Nikson donio odluku da Amerika više nije obavezna da isplaćuje zlatom svoje dolare po viđenju. Nisam tad bio nešto dobar sa Niksonom pa mi nije javio šta je bila skrivena namjera Amerike, ali, nešto kasnije u tekstu, a četrdeset godina u kasnije u vremenu, otkriće se šta mislim.
Sada je glavno pitanje Da li će 2. avgusta bankrotirati ta Amerika. Jer dotad ima para da plaća svoje obaveze. Ako bi se mogla zaduživati još više, preko tamošnjeg zakonskog maksimuma, zadužila bi se i plaćala bi dalje. Ne bi bankrotirala. Odložila bi ga.
Inače, američki dug je 14,3 biliona dolara. Nemojte, samo, da ovo čuju Čavić i Ivanić, otići će u Kongres i iznapadati Obamu da se neće ni pojaviti na izborima a kamoli pobijediti. Mihajlica može da čuje, on ne razumije.
Međutim, glavno pitanje maskira i prikriva suštinsko pitanje. Tačno je da Bankrot Amerike može da izazove finansijski cunami u cijelom svijetu ali to nije najvažniji događaj ovog vremena.
Pitanje Ambankrota samo je znak potpune propasti svijeta u finansijskom i ekonomskom smislu, propasti njegove dosadašnje organizacije, od temelja pa do krova. To nije katastrofično jer svaka propast sobom nosi i klice rasta.
Ali jeste katastrofično po moć Amerike. Ako bude moći da se shvati da je ovo jedna od epizoda silazne putanje te ekonomije koja je svoj silazni put sama projektovala, sazidala i uglačala da bi pad bio što ravnomjerniji i zakonitiji, onda će se morati zaustaviti trošenje onoga što nema čak ni u Americi. Sadašnjim tempom, za deset godina dug bi mogao narasti na 114 biliona dolara. Ili će se to računati u juanima.
A da se vratim Niksonu, nesretniku. On o ekonomskim transverzalama zlata i novca nije imao pojma. Kao ni o mnogim drugim stvarima. Čast za završetak rata u Vijetnamu. Finansijski moćnici Amerike primorali su ga na taj potez sa zlatom, koji je, u stvari, oslobodio bilo koga da bude odgovoran za dolarsku inflaciju, inflaciju dolara. Odavno niko ne zna koliko dolara ima u svijetu. Prvo niko nije vodio računa o plasmanu dolara, štampanju, naši pljačkaši države bi rekli O primarnoj emisiji. Zatim, niko nije smio Americi da postavi to pitanje. A naročito pitanje kako se finansiraju ratovi po svijetu.
Sve je to stvorilo novu valutu – Odmetnuti dolar. Dolar je postao Valuta Fantom, samostalno je lutao svijetom i obavljao poslove nekad za sebe, nekad za Ameriku, nekad za ratove, nekad za finansijaše, nekad za vojnu industriju.
Sve je to računato u Moć Amerike i u njen AAA rejting. Smiješno je da zemlja koja treba da bankrotira ima najviši finansijski rejting.
Ali, pojvaljuju se Nove Ekonomske Ploče na zemljinoj kori, nove sile. One ne donose dolare i mole da se zamijene za zlato. One kupuju američke državne obveznice, Kina ih ima 1.16 biliona $, kupuju Američku Moć. A Američka Moć je bila dosad jedino njeno validno dugovno pokriće. Zato je sada bitan taj Drugi Avgust.
Da je Amerika zadržala dogovor o Zlatu, imala bi uvijek kontrolu nad svojim dolarima van Amerike. Oni bi imali svoje zlatno pokriće. Zlato je, nakon toga počelo da pada, da bi zadnju deceniju počelo da raste i tako se sveti onima koji su ga šutnuli u stranu.
Kinezi kupuju po svijetu rudnike rijetkih metala.
Shvatili su da s njima, kao i sa zlatom, treba biti dobar.
Samo žene misle da je zlato senzibilan metal.
Zlato je osvetnički metal.
I POVEZANO JE
SA BANKROTOM AMERIKE
Prije četrdeset godina počela je propast svjetskog ekonomskog sistema, dolara i američkih finansija. Sve dotad je važio dogovor koji je ustanovljen poslije Drugog svjetskog rata, da svaka zemlja, kad nakupi dovoljno američkih dolara, može da ih donese i zamijeni ih za zlato koje će da odnese kući i čuva kao neku vrstu najboljih deviznih rezervi. Amerika je tako svoj novac vraćala kući, gdje je i nastao i za šta je imao pokriče u robama. A zemlje su ozlatile, opredmetile, svoje dobre ekonomske veze sa svijetom.
Onda je Nikson donio odluku da Amerika više nije obavezna da isplaćuje zlatom svoje dolare po viđenju. Nisam tad bio nešto dobar sa Niksonom pa mi nije javio šta je bila skrivena namjera Amerike, ali, nešto kasnije u tekstu, a četrdeset godina u kasnije u vremenu, otkriće se šta mislim.
Sada je glavno pitanje Da li će 2. avgusta bankrotirati ta Amerika. Jer dotad ima para da plaća svoje obaveze. Ako bi se mogla zaduživati još više, preko tamošnjeg zakonskog maksimuma, zadužila bi se i plaćala bi dalje. Ne bi bankrotirala. Odložila bi ga.
Inače, američki dug je 14,3 biliona dolara. Nemojte, samo, da ovo čuju Čavić i Ivanić, otići će u Kongres i iznapadati Obamu da se neće ni pojaviti na izborima a kamoli pobijediti. Mihajlica može da čuje, on ne razumije.
Međutim, glavno pitanje maskira i prikriva suštinsko pitanje. Tačno je da Bankrot Amerike može da izazove finansijski cunami u cijelom svijetu ali to nije najvažniji događaj ovog vremena.
Pitanje Ambankrota samo je znak potpune propasti svijeta u finansijskom i ekonomskom smislu, propasti njegove dosadašnje organizacije, od temelja pa do krova. To nije katastrofično jer svaka propast sobom nosi i klice rasta.
Ali jeste katastrofično po moć Amerike. Ako bude moći da se shvati da je ovo jedna od epizoda silazne putanje te ekonomije koja je svoj silazni put sama projektovala, sazidala i uglačala da bi pad bio što ravnomjerniji i zakonitiji, onda će se morati zaustaviti trošenje onoga što nema čak ni u Americi. Sadašnjim tempom, za deset godina dug bi mogao narasti na 114 biliona dolara. Ili će se to računati u juanima.
A da se vratim Niksonu, nesretniku. On o ekonomskim transverzalama zlata i novca nije imao pojma. Kao ni o mnogim drugim stvarima. Čast za završetak rata u Vijetnamu. Finansijski moćnici Amerike primorali su ga na taj potez sa zlatom, koji je, u stvari, oslobodio bilo koga da bude odgovoran za dolarsku inflaciju, inflaciju dolara. Odavno niko ne zna koliko dolara ima u svijetu. Prvo niko nije vodio računa o plasmanu dolara, štampanju, naši pljačkaši države bi rekli O primarnoj emisiji. Zatim, niko nije smio Americi da postavi to pitanje. A naročito pitanje kako se finansiraju ratovi po svijetu.
Sve je to stvorilo novu valutu – Odmetnuti dolar. Dolar je postao Valuta Fantom, samostalno je lutao svijetom i obavljao poslove nekad za sebe, nekad za Ameriku, nekad za ratove, nekad za finansijaše, nekad za vojnu industriju.
Sve je to računato u Moć Amerike i u njen AAA rejting. Smiješno je da zemlja koja treba da bankrotira ima najviši finansijski rejting.
Ali, pojvaljuju se Nove Ekonomske Ploče na zemljinoj kori, nove sile. One ne donose dolare i mole da se zamijene za zlato. One kupuju američke državne obveznice, Kina ih ima 1.16 biliona $, kupuju Američku Moć. A Američka Moć je bila dosad jedino njeno validno dugovno pokriće. Zato je sada bitan taj Drugi Avgust.
Da je Amerika zadržala dogovor o Zlatu, imala bi uvijek kontrolu nad svojim dolarima van Amerike. Oni bi imali svoje zlatno pokriće. Zlato je, nakon toga počelo da pada, da bi zadnju deceniju počelo da raste i tako se sveti onima koji su ga šutnuli u stranu.
Kinezi kupuju po svijetu rudnike rijetkih metala.
Shvatili su da s njima, kao i sa zlatom, treba biti dobar.
Samo žene misle da je zlato senzibilan metal.
Zlato je osvetnički metal.
