NEKI U BiH VEĆ ŽIVE
U ISLAMSKOJ REPUBLICI
Glava nekog Esdepeovog ministra prosvjetovanja i obraza u Sarajkantonu koju je u giljotinu zabravio Reisul Cerić, pošto je ovaj pokušao da izbaci islamonauk iz škola, može da se tumači pokušajem da Esdepe za Čovjeka postane i Esdepe za Dijete, da ta Partija ne bude Bratija, da se drži nekih socijalističkih trauma iz mladosti rane, da se testiraju moć, sila i vlast, da se na vrijeme ovlada sviješču novih generacija, da se umjesto reketa dobiju neki ustupci...
Sa Esdepeove strane to je, međutim, jevtin propagandni trik kojim se podilazi onima koji glasaju za Esdepe zbog njegove komunistčke prošlosti. Mada ja ne vidim tu ni prošlosti ni komunizma. Jevtin propgandni trik kao i slika Druga Tita kod Neželjka Komšića.
Sa Reisulove, pak, strane, stvar je mnogo prstočelnija. Sa svim se u ovom Reisulstanu možete zajebavati, možete koalirati po principu Ko Koga, možete petokraku bojiti u zeleno a ružu turiti u polumjesec, možete zajebati dva, tri Hadezea, čak i Fahru Esbebe... Ali u stvarnu vlast ne možete dirati.
Uvođenjem islamonauke u škole Islamska zajednica je pokazala ko je stvarna vlast. Sada samo pokazuje da se ono što je jednom osvojeno, ne dira, o njemu se ne raspravlja i ne propituje. Sarajevske drkadžijske intelektualdžije to znaju pa godinama sagorijevaju procesore i prže tastature pljujući po Dodiku i Manjoj Republici Srpskoj a Vlast Islamske Zajednice ne diraju.
Protiv sam vjeronauke u školama. Znam, dabome, da modna većina roditelja to želi. Učenike i tako niko ne pita sve do popravnog.
Protiv sam iz dva razloga. Vjera je stvar duha, unutrašnjeg svijeta, vjerovanja, a škola je stvar obrazovanje. Dva puta dva. Ne vjerujem u Boga ali vjerujem u Vjerovanje. Poštujem one koji vjeruju.
Drugi razlog je što niko nema unaprijed pravo da oblikuje ljudske jedinke i zajednicu, od pelena pa do grobnog doba. Čovjek mora odrasti slobodan, sa svim potrebnim znanjima i orijentacijama. A potom neka radi štogod hoće i neka se svrstava gdjegod želi. U sociookvirima.
Vjeronauka je monstruozni koncept oblikovanja jedinki i kolektiviteta koji se poslije trajno može upotrebljavati u nezamislivim situacijama i u još gore svrhe.
Katolička crkva je, ranije, imala najbolji koncpet. Privlačenje mladeži u crkve. Crkvene škole su takođe prihvatljiv sistem. Javne škole ne može se dati nikome. Zamislite da se uvede teorija i tehnika ratovanja u osnovne škole. Šta u osnovne, u vrtiće. Pa da Generalštab delegira pukovnike za profesore. A? Rat je stariji od vjere.
I sa demokratske tačke.
Većina u školama čiji roditelji odobravaju vjeronauk, neupitno teroriše manjinu. Ti učenici su učenici, bića, drugog reda. Oni su izopšteni iz društva. Njima ne može pomoći pravo na izbor, da ne učestvuju u toj vjeronauci.
Ono što pokušava da promijeni umišljeni kantministar Esdepea u Sarajkantonu jeste pokušaj rušenja Islamske Republike. To napadanje Reisula za ovo i ono, protesti Ukurčenja novinara BiH i druge javne javnosti, mlatimudni je posao po ladnoj vodi.
Recept je prepoznat odavno. Ono što sam jednom podšapio, podšapio sam zauvijek. Neprocjenjivo.
U ISLAMSKOJ REPUBLICI
Glava nekog Esdepeovog ministra prosvjetovanja i obraza u Sarajkantonu koju je u giljotinu zabravio Reisul Cerić, pošto je ovaj pokušao da izbaci islamonauk iz škola, može da se tumači pokušajem da Esdepe za Čovjeka postane i Esdepe za Dijete, da ta Partija ne bude Bratija, da se drži nekih socijalističkih trauma iz mladosti rane, da se testiraju moć, sila i vlast, da se na vrijeme ovlada sviješču novih generacija, da se umjesto reketa dobiju neki ustupci...
Sa Esdepeove strane to je, međutim, jevtin propagandni trik kojim se podilazi onima koji glasaju za Esdepe zbog njegove komunistčke prošlosti. Mada ja ne vidim tu ni prošlosti ni komunizma. Jevtin propgandni trik kao i slika Druga Tita kod Neželjka Komšića.
Sa Reisulove, pak, strane, stvar je mnogo prstočelnija. Sa svim se u ovom Reisulstanu možete zajebavati, možete koalirati po principu Ko Koga, možete petokraku bojiti u zeleno a ružu turiti u polumjesec, možete zajebati dva, tri Hadezea, čak i Fahru Esbebe... Ali u stvarnu vlast ne možete dirati.
Uvođenjem islamonauke u škole Islamska zajednica je pokazala ko je stvarna vlast. Sada samo pokazuje da se ono što je jednom osvojeno, ne dira, o njemu se ne raspravlja i ne propituje. Sarajevske drkadžijske intelektualdžije to znaju pa godinama sagorijevaju procesore i prže tastature pljujući po Dodiku i Manjoj Republici Srpskoj a Vlast Islamske Zajednice ne diraju.
Protiv sam vjeronauke u školama. Znam, dabome, da modna većina roditelja to želi. Učenike i tako niko ne pita sve do popravnog.
Protiv sam iz dva razloga. Vjera je stvar duha, unutrašnjeg svijeta, vjerovanja, a škola je stvar obrazovanje. Dva puta dva. Ne vjerujem u Boga ali vjerujem u Vjerovanje. Poštujem one koji vjeruju.
Drugi razlog je što niko nema unaprijed pravo da oblikuje ljudske jedinke i zajednicu, od pelena pa do grobnog doba. Čovjek mora odrasti slobodan, sa svim potrebnim znanjima i orijentacijama. A potom neka radi štogod hoće i neka se svrstava gdjegod želi. U sociookvirima.
Vjeronauka je monstruozni koncept oblikovanja jedinki i kolektiviteta koji se poslije trajno može upotrebljavati u nezamislivim situacijama i u još gore svrhe.
Katolička crkva je, ranije, imala najbolji koncpet. Privlačenje mladeži u crkve. Crkvene škole su takođe prihvatljiv sistem. Javne škole ne može se dati nikome. Zamislite da se uvede teorija i tehnika ratovanja u osnovne škole. Šta u osnovne, u vrtiće. Pa da Generalštab delegira pukovnike za profesore. A? Rat je stariji od vjere.
I sa demokratske tačke.
Većina u školama čiji roditelji odobravaju vjeronauk, neupitno teroriše manjinu. Ti učenici su učenici, bića, drugog reda. Oni su izopšteni iz društva. Njima ne može pomoći pravo na izbor, da ne učestvuju u toj vjeronauci.
Ono što pokušava da promijeni umišljeni kantministar Esdepea u Sarajkantonu jeste pokušaj rušenja Islamske Republike. To napadanje Reisula za ovo i ono, protesti Ukurčenja novinara BiH i druge javne javnosti, mlatimudni je posao po ladnoj vodi.
Recept je prepoznat odavno. Ono što sam jednom podšapio, podšapio sam zauvijek. Neprocjenjivo.
