JOŠ DA UBALEGAJU OSIMA

Komitet Nionskih Mudraca imenovao je Komitet za normalizaciju Fudbalskog saveza BiH. Znam da bi mnogi voljeli da to bude Probni Komitet za Cijelu BiH a naročito za Republiku Srpsku.

U tom Nionskom Komitetu su Kajtaz, Kulina i Ljubojević, nekadašnji igrači, još neki fudbalski radnici i Ivica Osim, Švabo, Violinist, Dobričina, Selektor.

Još uvijek nije jasno šta treba da normalizuje Komitet.

Statut Fife i Uefe, koji kao da je pisan u OHR i u Am Amb, uzgred, ne znam zašto su poslenici Am Amb u prethodnom vremenu obilazili bivše fudbalere i fudbalske radnike pa ih pozivali na razna sijela i večere, odbijen je demokratskim glasanjem. Nešto malo normalizacije je potrebno kod nekih kantonalnih saveza jer nemaju legalno izabrane delegate u toj skupštini. Ali, svejedno, što je iz Federacije manje delegata to je više glasova potrebno za odlučivanje. Više glasova iz Republike Srpske.

Dakle, Fufa i Uifa, malo mi se slova pomiješala, na pravdi boga i na zdravo meso su izmislili Statut sa Jednim Predsjednikom Saveza. Taj statut nije mogao da prođe višekratne procedure i onda su evropski i svjetski fudbalski kolonizatori proglasili stanje nezdravim. Suspendovali. Usput, malo se zna u javnosti, skoro nikako, da je ta Uifa zahtijevala da se u Izvršnom odboru glasa sa 11 Za a to znači da niko od Hrvata ne treba da glasa ni Za ni Protiv, odluka će biti usvojena. Kome god se digne putem, naskakuje na Hrvate ko nekoć, tu skoro, na Srbe.

I sada na scenu stupa Komitet za normalizaciju.

U ponedjeljak Normalni Komitet putuje u Sjeverni Stambol. Beč. Idu tamo da preuzmu Katil fermane, svilen gajtane, ili tanke žice za vratove, i da se vrate iz Stambola među Sirotinju Raju.

Bojim se da je Nionski Stol Mudraca odigrao na providnu igru. Kao čelnika Normalnog Komiteta ustanovio je Ivicu Osima, računajući na to da mu nema ko šta prigovoriti jer se Švabo nije ogriješio ni o mrava koji će se izleći kroz dvjesta godina.

Bojim se da igraju na njegovu dobrotu, na njegovu iznurenost bolešću, na njegovu jednokratnu javnosnu upotrebu, da ostvare svoj cilj, znajući da Švabo nema energije da guli cijeli mandat neke normalizacije. Bojim se, pa zato i govorim: Švabo, odustani.

Dao je sve od sebe. Ako ništa, u onoj italijanskoj utakmici kada je igrao povrijeđen kraj autlinije jer nije više bilo zamjena.

Ubalegaće ga. Poniziće ga. Iskoristiće njegovu dobrotu za svoje psihodelične torture nad njegovom Bosnom i Hercegovinom.

Jer, Švabo je još jedan od rijetkih ljudi koji može da kaže da je BiH njegova zemlja.

A da mu svi na to aplaudiraju.