BiH

GAJI

PRAVOSUDNU

GUJU U NJEDRIMA

Šira javnost, birači, stanovnici, pripadnici tri Nacije Naseobine, ne znaju detalje, pozadinu i sve posljedice nametnutog i odmetnutog pravosuđa BiH. Konkretnije, Suda BiH i Tužilaštva BiH. Glavne činjenice, da u Deset Dejtonskih Zapovijesti nema nikakvog suda i tužilaštva niti tih zajedničkih funkcija, osim ako se entiteti o tome ne slože, a nikad nisu, i da se tuži i sudi uglavnom Srbima, samo su površina.

Istorija i genetika takozvanog državnog pravosuđa pokazuje da se radi o Fukušima Sudu i Černobil Tužilaštvu, o reaktorima i generatorima koje niko u BiH ne konotroliše. Ta dva segmenta su danas i omča o vratu, i nož pod grlom i giljotina nad glavom ne samo Republici Srpskoj nego i cijeloj BiH. I svima u BiH.

Naivni i unitarizmom i podjarmljivanjem opijen Sarajevski Politički Krug uglavnom se samozadovoljava trenutnim ponašanjem ta dva kancerogenuma jer je svo zračenje okrenuto prema Srbima i Republici Srpskoj. Niko, pa ni stručna javnost, koja sigurno zna o čemu se radi, ne želi da se upliće. Ali, pošto je Republici Srpskoj dogorjelo do ustava, Narodna skupština i Predsjednik Republike su morali poduzeti aktivnosti koje će obezbijediti podršku demokratske volje žitelja Republike u suprotstavljanju neustavlju, nezakonju i neidentifikovanoj samovolji i moći.

Šteta je što svaki stanovnik BiH ne može da se uputi u činjenice koje su podloga jučerašnjem usvajanju odluke o referendumu. Stoga je zanimljivo vidjeti makar malo hronologije. Uz napomenu da Visoki predstavnik ne može, ni po kom papiru a kamo li po Dejtonskom sporazumu i Ustavu, da donosi i nameće zakoni niti da ih mijenja. Čak niti da ih nosi u Parlamantarnu skupštinu BiH koja će ih, nametnute, usvojiti bez ikakvih procedura.

• Krajem 2000. Volfgang Petrič nameće Zakon o Sudu BiH.

• Sredinom 2002. nametnut je Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH. Istovremeno, tim nametnutim zakonom se ukidaju neke odredbe ranije nametnutog zakona. Sunce Ti Jebem. Jedan čovjek – jedan parlament. Izbrisano je to da sudije moraju biti državljani BiH.

• U avgustu 2002. nameće se zakon o Tužilaštvu BiH. Moram reći da je ovo genijalno. Najprije je formiran Sud BiH a dvije godine kasnije Tužilaštvo. Tada je formirano zloglasno Posebno odjeljenje Tužilaštva nad kojim Glavni tužilac nema nikakve ingerencije. Rukovodilac Posebnog odjeljenja samostalno podnosi izvještaje PS BIH, koji se samo pridodaju izvještaju Glavnog. Posebno odjeljenje ima vlastitu upravu kojom ne rukovodi Glavni Tužilac. Nisam primijetio da je Državni Barašin nešto srao o tome.

• Istog dana Visoki predstavnik nameće izmjene Zakona o Sudu BiH. Povećava se broj sudija, uvode se nova vijeća. Nema podataka da je ikakav parlament u BiH, makar Podgraba, usvojio te izmjene.

• Početkom 2003. nove izmjene. Nadležnosti Suda BiH se proširuju i na djela iz zakona entiteta. Izmjene omogućuju imenovanje stranih sudija, najviše šest, koji mogu da sude do 1. feb. 2007.

• Krajem 2003. opet izmjene. Sudije mogu da koriste engleski jezik u multilingvističkoj Naseobini.

• 
  
  1. decembra 2004. na scenu stupa Sulejman Tihić. Visoki Predstavik Ešdaun i Tihić, Predsjedavajući PBiH, potpisuju sporazum o ustanovljenju Kancelarije Registrara Odsjeka 1 i Odsjeka 2 (kriminal i ratni zločini) i adekvatnih segemenata Tužilaštva. Kancelarija Registrara je Nezavisna i nadležna za upravljanje i pružanje usluga. Ustanovljena je na pet godina, do 1. dec. 2009. Samostalana je. Zapošljava više od 300 ljudi, od čega je više od 50 STRANACA. Upravlja izborom stranih sudija i tužilaca. Visoki predstavnik imenuje Registrara na pet godina. Nadzorni odbor Kancelarije registrara „obezbjeđuje ispunjavanje međunarodnih obaveza i obećanja datih donatorima te se povezuje sa domaćim i međunarodnim nevladinim organizacijama“. Ovo je ključna rečenica u kojoj je sadržano nepostojanje BiH, njena predaja neidentifikovanim donatorima i NVO i njena kapitulacija. Nema nikakvih podataka o tome ko je u Nadzornom odboru i da li je uopšte formiran. Sionski mudraci, STJ. Ali Tihić potpisuje i novi sporazum, ovaj put 26. septembra 2006. Sa Kristijanom Švarc-Ejup Šilingom. Tu stoji da Kancelarija registrara „ostvarjue kontakte sa ambasadama i relevantnim stranim vlastima kako bi se obezbijedila dostupnost odgovarajućih kandidata (za sudije i tužioce). Podvlačim: AMBASADE I RELEVANTNE STRANE VLASTI.


• 
  
  U oktobru 2009. PS BiH odbija da produži mandat stranim sudijama i tužiocima pa Visoki Valentin produžava mandate. Dakle, samo po ovom jednom izvatku, vidljivo je kako pripadnici Sarajevskog Političkog Kruga, kao zadnji izmećari stranih kolonizatora, predaju suverenitet i vlasništvo nad voljom građana, birača, stanovnika, Srba, Hrvata i Bošnjaka, u ruke nepoznatih ambasada, stranih vlasti, nevladinih organizacija, donatora... dobro što to rade BiH. Ali to rade i Republici Srpskoj. Treba sada zamisliti ostvarenje njihovog cilja i zadataka da se sve to unese u ustavne promjene, retroaktivno, frontalno, bez rasprave i bez izuzetka.

Sve ovo je upereno protiv BiH i njenih nacija. Sarajevski Politički Krug je samo omamljen trenutnim ciljem koji im je predočen – ukidanje Republike Srpske.