IZBOR IZMEĐU METKA I PRETKA

„Nema tu ničeg novog. Srbija i Hrvatska su kao države su uspostavljene s idejom proširenja na prostore Bosne. Današnje politike i Tadića i Josipovića, koliko god izgledale prijevarno umiljate, nastavljaju ono što smo mi iskusili na svojoj koži kao politiku Tuđmana i Miloševića, naši očevi i djedovi Cvetkovića i Mačeka itd. Prema tome, pred bosanske ljude se postavlja pitanje branjenja njihove države, njihovog društva, njihove kulture. To je za njih pitanje opstanka. A za one ljude koji u Bosni djeluju kao eksponenti tuđih politika iz susjedstva riječ je o njihovoj sramoti, o izdaji vlastite države, o nerazumijevanju šta je budućnost na taj način“, ocjenjuje Rusmir Mahmutčehajić u razgovoru za Slobodnu Evropu.

Fridrih Ebert opet naručio nepotrebno istraživanje. Šta Hrvati, Bošnjaci i Srbi misle jedni o drugima a šta o Bosni i Hercegovini. Za BiH je lako. BiH ne postoji. Šta tu ima da se misli.

A za one prve. Ne treba praviti istraživanja. Postavite na stol metak i pripadnika jedne od nacija, neću da kažem koje jer će me u Sarajevu optužiti da sam lirik. Dva pripadnika druge dvije nacije zamolite da izaberu. Najmanje jedna od njih će izabrati metak. A Božo Skoko potrošio trideset stranica. Prije njega Puhalo itd. Ima Fridrih para. Sve više para što je manje BiH.

Pri takvom izboru metaka, jasno je da BiH ne može opstati.

Zanimljivo je analizirati gornji citat.

Rusmir Mahmutčehajić u jednom pasusu okriva svu slojevitost propasti BiH.

A propast BiH je uslovljena propašću kolektivne i individualne svijesti o sebi prije svega pa i onda o drugima.

Prvo.

Mahmutčehajić se ovdje može uzeti kao uzorak kolektivnog mišljenja intelektualaca, javnosnika, političara i obrazovanijih slojeva bošnjačkog segmenta u BiH. Neki to mišljenje plasiraju agresivno, neki šutke ali prosječan nivo se kreće oko ove ljestvice.

Drugo.

Srbija i Hrvatska su stvorene sa idejom da podijele BiH i da se prošire na njeno područje. Dakle, okruženje je trajni neprijatelj BiH. Bošnjacima. Jer samo oni to tako vide. A pošto u Srbiji i Hrvatskoj žive samo Srbi i Hrvati, te dvije nacije su neprijatelji Bošnjaka i samo čekaju pucanj za jurišni sprint na BiH.

Treće.

Jospipović i Tadić rade prema BiH isto ono što su radili Tuđman i Milošević a ovi radili isto ono što su radili Cvetković i Maček. Turci, koji su, prije Austro-Ugarske ovdje donijeli smrt, krv, mržnju, i trajno je usadili u ovdašnje ljude, i one koji su ostali u hrišćanstvu, i one koji su promijenili vjeru kao čin nade u spas, Turci su ovdje brali ljubičice. Dakle, svo ovdašnje zlo dolazi od Srba i Hrvata Beograda i Zagreba.

Četvrto.

Bosanski ljudi imaju misiju opstanka i branjenja njihove države. Taj osmanlijski genetski kod zaposijedanja teritorije, vjere i svijesti sada se pretvorio u regionalnog protivnika okrenutog i na istok i na zapad. U takvoj situaciji Srbima i Hrvatima u BiH nema opstanka. Ne možete nekim Srbima i Hrvatima biti neprijatelj a drugima suživotni prijatelj. Njima, ovima u BiH, se može biti samo beg.

Peto.

Osim Bosanskih ljudi, svi drugi u BiH, Srbi i Hrvati, izdajnici su svoje države. I treba da ih je sramota. Taj osmanlijski kod, pored zaposijedanja teritorije i nasilnog i doborovoljnog prevjeravanja, želi i da zagospodari kolektivnim kriterijima morala, patriotizma, izdajsva i sramote. Osmanlijsko carstvo živi još u kolektivnoj i pojedinačnoj podsvijesti mnogih Bosanskih ljudi. jer se Srbima i Hrvatima odriče ovdašnja autohtonost, izvornost, vlastiti politilki i storijski interes i svodi ih se na ispostave, ubačene elemente i permanentne nadničare Cvetkovića i Mačeka.

U takvom stanju stvari koje u jednom sumračnom pasusu nesvjesno crta Mahmutčehajić, nema mira na Balkanu. To ne mora značiti bezuslovno rat. Ali i nemir nije mir. Jer, to stanje bosanskih ljudi, njihov koordinatni sistem, trajno generiše neprijateljski odnos prema mračnim silama cvetkovića i mačeka i njihovih potomaka čije su kljove sve krvavije. Taj odnos prema okolnom hrišćanstvu podrazumijeva uništavanje ovdašnjeg hrišćanstva koje je i inače sramotno i izdajničko što su dovoljni uslovi pred bogom, sudom i savješću. Jedan od koraka tog uništavanja je aktuelni odnos prema Hrvatima u Federaciji, kao i permanentno ukidanje Republike Srpske.

U Skokinom istraživanju bošnjački ispitanici navode tri stvari zbog kojih ne vole Srbe:

• Agrsivni, naslni, nasilje, rat – 51%

• Okrutni -14%

• Nacionalisti – 12%.

Zašto hrvatski ispitanici ne vole Srbe:

• Agresivni, nasilni, nasilje, rat – 14%

• Okrutni – 9%

• Nacionalisti – 9%.

Zašto srpski ispitanici ne vole Bošnjake:

• Agresivni, nasilni, nasilje, rat – 15%

• Dvolični – 10%

• Nikoga ne mrze – 10%.

Jasno je, dakle, gdje su generatori mržnje, sukoba i napetosti. I na kom izlazu je visoki napon. Jasno je ko bi od ovih ispitanika izabrao metak.

Šta bi bošnjačke ispitanike navelo da promijene svoje mišljenje prema Srbima:

• Da postanu svjesni svoje krivice za rat i da se izvinu – 82%

• Da pokažu više odgovornosti prema BiH – 72%.

Statistika, u stvari, kaže, da Srbi treba da kapituliraju u miru, da potpišu trajni poraz i da služe BiH. Onoj BiH Bosanskih ljudi Rusmira Mahmutčehajića i drugih.

BiH se već raspala i već ne postoji. Traži se samo način dematerijalizacije. Da li će kremirani bosanskohercegovački prah odnijeti promaja i vjetar, da li će to učiniti kokoši tražeći crve ili će to izvesti kakav kašikar i slična teška mašina za zemljane radove.

Pri tome se ne treba zavaravati. Međunarodno priznat prostor između Srbije, Hrvatske i Crne Gore može postojati a da pri tome BiH ne postoji.

Opstanak jeste realan problem Bosanskih ljudi. Ali on nije počeo da se problematizuje danas ili u doba Cvetkovića i Mačeka. Počeo je da se problematizuje dolaskom Krvi, Mržnje i Zla sa turskim konjanicima. Produbljen je sa prevjeravanjem, nastavljen sa kolektivnim usmjerenjima prema silama fašizma a uzdrman posljednjim međunacionalnim ratovima za istrebljenje hrišćanstva sa područja BiH. Mogu Bosanski ljudi slobodno to da zovu Agresijom. Izlišno je bilo kome nametati vrednote.

Ali je nepobitno da je problem opstanka danas prije svega problem realiteta. Što Bosanski ljudi budu dalje od realiteta, njihov opstanak će biti neizvjesniji i sve manje će zavisiti od tih zlih Srba Cvetkovića i Hrvata Mačeka.

Čak je sve izglednije da opstanak zavisi od propasti BiH. Jedna od garancija opstanka Bosanskih ljudi je i raspad BiH. Jer, prema gornjim pokazateljima, teško da se može održati istovremeni generator slabe, jake i baterijske struje.