субота, 21. фебруар 2009.

NEPRIHVATLJIVA ZEMLJA BOSNA
Kosani odrezak, mljeveno meso, rječnički udrobljeni agregat jezika koji se koristi na teritoriji Dejtonije, koga je posebna komisija nazvala himnom, prava je slika živog tuberana koji se zove BiH.
Himna u kojoj se u prvoj strofi pjeva Zemlji Bosni, majci našoj i u kojoj se kaže: Ti si svjetlost duše, vječne vatre plam... tebi pripadam, netačna je himna.
Ne postoji Zemlja Bosna, a očita je namjera Posebne Komisije (autore ne treba miješati jer je tekst himne skrpljen od dva odvojena autorska teksta) da to dokaže jer se u ostalim strofama pominje hercegovina ispod plavog neba i krajina predaka. Samo je, dakle, Bosna zemlja.
Bosna ne postoji. Postoji Bosna i Hercegovina. Bosna se u zadnjih dvadeset godina veže isključivo za muslimane i Bošnjake. Sarajevo je i lansiralo u svijet ime Bosna za sve ono što smatra svojim. Bosna je direktna riječ unitarističke težnje koja isključuje Srbe i Hrvate. Hrvati se ničim ne vežu za Bosnu nego samo za Hercegovinu. Tačno je da ih ima i da ih je bilo uz rijeku Bosnu ali to ne znači da to ime može da im zamijeni Hercegovinu. Srbi nikad nisu za svoju otadžbinu govorili Bosna.
Krpljene himne tragikomično je oblačenje golog cara a u stvari balkanskog sušičara, posmrtnog ostatka Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koji se zove BiH. Ako je svrha tog amalgama da se izvodi samo na utakmicama fudbalske reprezentacije Bosne u Zenici i Sarajevu, onda je taj posao nepotreban.