уторак, 15. јул 2008.

OSLOBOĐENJE ME POČASTVOVALO
Pojavila mi se slika u Sarajevskom Oslobođenju.
To je veliki uspjeh, to će vidjeti čitatelji diljem Naše Države. Nadam se i moja tetka Zorka u Gornjoj Paležnici. Toliko je ta novina raširena kod čitateljstva i drugih esdepeovaca.
Doduše, slika je u rubrici „Dobar, loš, zao“.
A ja sam ovaj treći. Zao.
Jer, kažu, Rajko Vasić „Ne propušta ni jednu priliku da pokaže profesionalnu i materijalno podloženu mržnju prema Sarajevu, Bošnjacima i državi.“
Ne razumijem to „profesionalno i materijalno“ ali idem redom.
Sarajevo – kad govorim biranim, lirskim, umilnim političkim riječima o Sarajevu, ne govorim o Gradu Sarajevo i Sarajlijama. Razumiju to mudrovnjaci iz Oslobođenja ali previše slušaju Laku pa se prave ludi.
Sarajevo je sinonim za političku opciju u kojoj vino piju age Sarajlije i mudruju o unitarizaciji, centralizaciji, ostanku OHR-a a istjerivanju Srba i Hrvata, o jednom čovjeku-jednom glasu, o 100% BiH, o pretvaranju Bosne i Hercegovine u Bosnu, o jednom jeziku bosanskom, o Bosancima...
Dakle, priznajem sud ove novine, unekoliko: ne podnosim tu poliitčku opciju i to političko Sarajevo.
Bošnjaci – sačuvaj me bože da nekog mrzim po toj osnovi. Mada Bošnjake više volim da nazivam muslimanima jer tako, još iz djetinjstva, zadržavam sliku tih ljudi kao čestitih. Osim toga, moja prva ljubav je bila jedna Elvira iz Doboja. I dandanas bih dao najveći dio potonjih osjećaja koje sam neartikulisano rasipao po svijetu, za lijepu Elvu.
Država – e, o državi bi se već dalo razgovarati. Prvo, naturena je, nametnuta, oktroisana, dejtonisana. Jebeš državu u kojoj se nisam rodio. I u kojoj sam proveo četiri godine u rovovima punih blata, krvi, govana i mokraće, jauka, izgibije i gelera. Drugo, jebeš državu za koju su mi garantovali Milošević i Tuđman i onaj zdepasti uslužitelj mladih pušačica. Treće, toliki ovdašnji svijet mrzi državu, zašto od mene tražite da je volim. Dovoljno je da je, najčešće i iz „ljubavi“, pišem velikim slovom – Država.

3 коментара:

Анониман је рекао...

Uvaženi g. Vasiću,
Upravo opcija komentara mi dozvoljava da Vas zamolim da u narednim postovima (uvažavajući Vaše umjetničke slobode) ne koristite psovke. Svjestan sam činjenice da opis teških misli ili stanja, ponekad se najlakše može opisati upotrebom psovke. Ali, s obzirom da predstavljate važnu političku figuru mog entiteta, iskreno Vas molim da ovaj vid slobode sebi uskratite. Mišljenja sam da bi to neko mogao nedvosmisleno zloupotrijebiti.

Iskreno se nadam da Vas ovom molbom necu uvrijediti, te da ovaj kometar nece imati za posljedicu ukidanje budućih.

Istovremeno, Vaša aktivnost na blogu je za svaku pohvalu i smatram da može inspirativno djelovati i Vašim političkim (ne)istomišljenicima da se okušaju i na ovom polju.

S poštovanjem,
http://blogorceni.blogspot.com/

Unknown је рекао...

Svaka Vam cast gospodine Vasicu. Treba ponekada iskoristiti rjeci iz vokabulara koje i prilice ljudima o kojima ste pisali. Kako kaze drug Mile: Sa gospodom gospodski.

Анониман је рекао...

U potpunosti se u pravu gospodine Vasicu.