Malo, malo pa Lagumdžija i njegov SDP prizivaju bjelosvjetske koordinatore, moćnike i asocijacije da neko zlo učine prema SNSD-u kao, po njemu i njegovim saopštenjima, lažnim socijaldemokratima. Nekiput je to panjkanje kod Socijalističke internacionale a nekiput je to otvoren poziv ambasadorima da onemoguće kontakte SNSD sa institucijama u njihovim zemljama.
Meni je dosadilo slušati upite, kao na beskonačnoj pokretnoj traci, koje stranci postavljaju u obliku: šta je sa SDP, da li je moguća saradnja...
Moguća je saradnja, kažem, ali treba najprije SDP da zna šta hoće i treba još jedna sitnica – osvojiiti dovoljno glasova. Nema socijaldemokratije bez glasova. Ali stanje je teže i ova moja dnevna sintagma nije dovoljna. SDP je izgubio svoju ideološku vertikalu, ako ju je ikad i imao. Nije moguće zbunjivati narod i birače političkim vratolomijama od učešća u ratnoj vlasti, preko opozicionarstva, saradnje sa moćnim stranim igračima, učešća u koalicijama za maglovite promjene do opozicije svemu i svakome (a u stvari jogunastog nezadovoljstva vlastitom političkom propašću). Nije moguće ponašati se kao jetrva u zavadi i neprestano emtiovati sumaglice i suludice o tome kako je Dodik nasljednik Karadžića i slično (a kako sam ja krvario u ratu).
Lagumdžija i SDP treba da znaju nekoliko činjenica:
· SNSD, dakle Dodik i mi, deset godina smo vodili krvavi politički rat dok nismo odstranili SDS i Kriminalizovanu Odbranu Srpstva sa scene. Zašto to nije uradio SDP sa svojim esdeesom? Mogli smo i mi biti sa našim esdeesom u vlasti, pa nismo.
· Za socijaldemokratiju glasa sirotinja. To je prva činjenica o tim ljudima. Nakon toga oni su Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, zaposleni, nezaposleni, invalidi, obrazovani ili analfabete. SNSD to nikada ne zaboravalja. Sirotinja je naša ideološka kičma i o njoj moramo da vodimo računa u svako doba i u svim vlastima ili opozicijama.
· Svoje političke stvari moraš držati u svojim rukama, kolikogod eksternih faktora uticalo na procese koje vodiš i trendove koje kreiraš. Ne možeš ni u politici, kao ni u seksu, tražiti da neko drugi to obavi za tebe. SDP-u, i drugima iz sarajevskog političkog kruga kao da neprestano treba neka Kominterna, Stambol ili Bečki dvor da šalju katil-ferman i obavljaju poslove ovdje kako bi neko drugi na scenu ušetao na bijelom konju.
I danas u Oslobođenju SDP nešto saopštava na temu: pozivam međunarodnu zajednicu.
Pozovi birače jednom.
Meni je dosadilo slušati upite, kao na beskonačnoj pokretnoj traci, koje stranci postavljaju u obliku: šta je sa SDP, da li je moguća saradnja...
Moguća je saradnja, kažem, ali treba najprije SDP da zna šta hoće i treba još jedna sitnica – osvojiiti dovoljno glasova. Nema socijaldemokratije bez glasova. Ali stanje je teže i ova moja dnevna sintagma nije dovoljna. SDP je izgubio svoju ideološku vertikalu, ako ju je ikad i imao. Nije moguće zbunjivati narod i birače političkim vratolomijama od učešća u ratnoj vlasti, preko opozicionarstva, saradnje sa moćnim stranim igračima, učešća u koalicijama za maglovite promjene do opozicije svemu i svakome (a u stvari jogunastog nezadovoljstva vlastitom političkom propašću). Nije moguće ponašati se kao jetrva u zavadi i neprestano emtiovati sumaglice i suludice o tome kako je Dodik nasljednik Karadžića i slično (a kako sam ja krvario u ratu).
Lagumdžija i SDP treba da znaju nekoliko činjenica:
· SNSD, dakle Dodik i mi, deset godina smo vodili krvavi politički rat dok nismo odstranili SDS i Kriminalizovanu Odbranu Srpstva sa scene. Zašto to nije uradio SDP sa svojim esdeesom? Mogli smo i mi biti sa našim esdeesom u vlasti, pa nismo.
· Za socijaldemokratiju glasa sirotinja. To je prva činjenica o tim ljudima. Nakon toga oni su Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, zaposleni, nezaposleni, invalidi, obrazovani ili analfabete. SNSD to nikada ne zaboravalja. Sirotinja je naša ideološka kičma i o njoj moramo da vodimo računa u svako doba i u svim vlastima ili opozicijama.
· Svoje političke stvari moraš držati u svojim rukama, kolikogod eksternih faktora uticalo na procese koje vodiš i trendove koje kreiraš. Ne možeš ni u politici, kao ni u seksu, tražiti da neko drugi to obavi za tebe. SDP-u, i drugima iz sarajevskog političkog kruga kao da neprestano treba neka Kominterna, Stambol ili Bečki dvor da šalju katil-ferman i obavljaju poslove ovdje kako bi neko drugi na scenu ušetao na bijelom konju.
I danas u Oslobođenju SDP nešto saopštava na temu: pozivam međunarodnu zajednicu.
Pozovi birače jednom.
