субота, 4. мај 2013.

2090.
OD SVEGA
ŠTO SAM VAM
OSTAVIO, PRIJE 33
GODINE, MAJKU VAM BOŽJU,
NAJBOLJE SE DRŽI JOVANKA
 

Umro sam prije tridesettri godine. Vi još niste izašli iz govana a kamo li da ste ušli u komunizam, Majku Vam Božju.
Zasrali ste sve. Sa Brda kod Kranja. Sa Brijuna. Iz Kumrovca. Sa moje vile u Bugojnu. Iz Karađorđeva. One ostale usrance neću ni da pominjem.
Ja nisam pustio ni Ruse u Socijalističku Jugoslaviju a vi pustli Nato i kroz prozore.
Pustili ste i Arape u Hrvatsku. Izgradili su džamiju u Rijeci. Javite mi da li to znači da će muslimani moći u Hrvatskoj da koriste ćirilicu.
Niste se najbolje pokazali. Žalibože onoliko ljudi koji su poginuli u Partizanima i Narodnooslobodilačkoj borbi. Mogli smo ladno da se pridružimo fašistima i Hitleru, kao i sva Evropa. Sad bi svi bili u Evropskoj uniji, Majku Vam Božju.
Kad bolje razmisim, a pitaću i Kardelja, vi niste nizašta. Ni za Otomansku imperiju, ni za Austrougarsku, ni za Fašizam, ni za Samoupravljanje. A vidim. Niste ni za Slobodu i Demokratiju.
Još uvijek rušite moje fabrike, prodajete moje zgrade i derete moje puteve. Koliko vas može reći da ste nešto veliko izgradili. MVB. Majku Vam Božju. Imperijalističku.
Da sam znao da ćete ovako zasrati, umro bih mnogo ranije.

петак, 3. мај 2013.

2089.
VUČUREVIĆ,
HERCEGOVAC No1
 

Opozicioni list Republike Srpske, koji izlazi u Sarajevu, kod Vildane, Oslobođenje, malo, malo, pa ustupi cijelu stranicu nekoj srpskoj budali.
Sada, pred praznike, vidim, raskrilio se Vučurević. Gradonačelnik Trebinja. Imaju li neko bolje prezime, SIJ.
Vučurević, glavni junak jedne pobjede sa pucanjem u plafon, govori u ime Hercegovine. Mada niko nije definisao pojam Hercegovine. Pretpostavlja se da govori u ime Srpske Hercegovine. One šizofrene. Dal je srpska. Dal je crnogorska. I mada niko nije definisao ko govori u ime Hercegovine.
Ali Vučurević je sebi uzeo to pravo. Mi moramo gledati svoje. Iskoristiti svoje resurse. Vučurević ne smije javno i precizno da kaže ono što jedna grupa Lokalitet Blentova misli. Hidroleketrane su naše. Jer su na našoj opštini. A možda i cijela Elektroprivreda Republike Srpske.
Ostali načelnici šute. Čekaju gong i ko će prvi pasti.
Pošto je Vučurević politički izutetno glup, mada sam mislio da od Govedarice gluplji ne može biti niko, taj koncept vojvođnske Hercegovine neko mu ga je morao gurnuti. Nije to on sam smislio. To liči na Pedepe i na Ivanića. Koji je taj recept za hercegovačku čorbu morao dobiti od stranaca. Jer njega, Ivanića, koncepcije ne zanimaju baš nešto naročito.
Predviđam da Vučurević, uskoro, pokreće inicijativu da se u opštinama Hercegovine donese Deklaracija o poplavama koje se imaju smatrati potpuno hercegovačkim. Pa onda Deklaracija o akumulacijama. Našim. Deklaracija o branama. Hercegovačkim. Deklaracija o Glavatim gradonačelnicima. I, na kraju, o autonomiji.
Pošto nikad ne znaš kakve budale nosi vrijeme, kao i kakva govna nosi povodanj, potrebno je da Republika Srpska donese precizniju zakonodativu o načelnicima povlaka gradonačelnicima. Ne obazirući se na BiH. Vlast načelnika i gradonačelnika se mora smanjiti. Ne treba da se biraju neposredno jer to lokalnu skupštinu potpuno devastira i potcjenjuje njene birače. Načelnika treba da predlože dvije najjače stranke u lokalnoj skupštini i da se bira odborničkim glasanjem. Ako to ne mogu da urade, dužne su da glasaju za prijedlog druge dvije stranke po broju odbornika. A da se, načelnik, mnijenja prostom većinom odbornika. Tako bi načelnik bio izvršilac a ne i diler i uživalac.
Ovako, kako je sada, načelnik se izrodio u političku ličnost umjesto da bude izvršilac volje građana i njima na usluzi. Republika Srpska ne može da podnese toliko političkih ličnosti.
Katanu, Vildanu i Oslobođenje, ne smatram nekim teretom. ercegovine.

 

четвртак, 2. мај 2013.

2088.
BOSNA JE
VELIKA ČETERESNICA
ISTORIJE
Ubio me bog ako znam šta je bilo tog drugog maja. Ali. Vidim seru o tome Backović, Vikić. Sere Sefer. Što te ne ubiše na balkonu, MIJ.
Tad je odbranjena Bosna. Tad je odbranjena Hercegovina. Tad je odbranjena Hrvatska. Tad je odbranjena Slovenija. Tad je odbranjena i Manila, STJ. Vikić kaže da je tada odbranjena cijela Naša Historija. Ma, kakvu historiju ti imaš, MMJ.
Sefer, General Voda Moga, važno poručuje. Prije ćemo mi oteti Vojvodinu i Sandžak nego što će Republika Srpska da ode. A Zaim.ba kaže da je Bosna odbranjena.
Ubijte me ako znam šta se za Bosnu dogodilo tog nekog drugog maja. A i nije se moglo dogoditi ništa. Jer, ta Bosna, na koju oni misle, propala je onog trenutka kada su došli Turci.
Taj datum treba da slave kao Veliku Četeresnicu Istorije. Sve ostalo je farsa i fasada.

среда, 1. мај 2013.

2087.
VELIKA ŠTETA
ZA IGRU ŠTO NIJE
BORUSIJA – BARCELONA
 

Moja omiljena Barcelona nije imala šansu da prođe u Finale. Nakon svega što ju je zadesilo ove sezone. Ali ostaje gorčina jednog neregularnog gola koji joj je suđen u Milanu i tri u Berlinu. Dabome da je nemoguće igrati pod betonskim blokom teškim četiri gola. To nije mogao ni Real koji nema povreda, nema skrpljen tim, i nije mu neigrao najbolji igrač, i nije imao problema sa vođstvom ekipe, i nisu mu suđena četiri neregularna gola.
Nu. Bajern je u velikoj formi. Nakon dvije Borusijine sezone i nakon što je objavljeno da dolazi Gvardiola, svi su počeli da se utrkuju ko će se bolje pokazati za novog goniča. Pa i sam Hajnkes. Kako bi dokazao da su gazde lude što ga šalju u staro gvožđe.
To je donijelo rezultate.
Mada nije donijelo Igru. Klasični Njemački Fudbal nikada nije imao Igru. Trofeja je imao napretek ali oni ne svjedoče uvijek o Igri.
Bajern igra Mašinski Fudbal. Imam utisak da ih na treningu prije podne ubijaju kondicionim drilom a poslije podne bičuju.
Bilo bi idealno za Igru da su u Finale otišli Borusija i Barcelona.
Pa, kogod da bi pobijedio Igra ne bi izgubila.
Ovako. Pobijediće Bajern sa tom svojom Reduktor Igrom. Jer Borusija je, bojim se, istrošila sve potencijale, emotivne, voljne i nadmetničke, protiv Reala koji je od ostala tri polufinalista jedini pravi protivnik ove sezone.
Šteta za Igru.
2087.
RADNIČKA KLASA
NADNIČARSKA MASA
PRAZNIČKA KASA
 

Kad je bila 1886.
Radnički štrajk. Krv. Kolektivni zanos. Početak skoro cijelog vijeka radničke istorije.
Onda, kurčina.
Novac se organizovao. Novac je pronašao sistem da dalje rasloji društvo a da svakog pojedinca zarobi u njegovu ljušturu i da sruši kolektivizam na kome počiva svako društvo.
Pojedinci, individue, građani, uživaoci ljudskih prava, borci za freechmar, ekologiju i onaninologiju, postali su pičke. Danas su najraširenije pičke na planeti Pičke Kokakola Tajp.
I danas postoje klase. Društvo je raslojenije nego ikada. Svako društvo. Iako je Novac stvorio privid da nema klasa. Kod radničke klase, međutim, nije stvorio privid nego je učinio da je doista nema. Čak ni u Kini gdje joj živi, živi, rad.
Dabome. Sa propašću Radničke Klase, propao je i Prvi Maj.
U našim društvima, koja su se bratskom krvlju uspjela osloboditi Jugoslavije, atomizacija društva, krah kolektivizma i nestanak zajedničkih praznika, vidljivije je nego u onima koja nisu ratovala propadala od 45.
Prvi Maj danas ne znači ništa ne samo zato što nema Radničke Klase. Možete zamisliti grčku tragediju na ovim prostorima. Radničku Klasu vodi Ranka Mišić. Nema društvenog kolektiviteta. Kojeg ne izgrađuje ni Crkva, ni Politika, ni Sila. Ni Stranci Usranci. Pogotovu.
Društveni Kolektivitet gradi jedino nacionalna sigurnost, zajednički cilj, otvorena perspektiva, svjetlo u daljini.
Da je tako, jasno je po tome što Državuljak BiH ne može da stvori ništa zajedničko, ni šatorsku pevaljku, a kamo li društveni praznik. Da je tako pokazuju i tri vjere. Nikakve vještačke vjerovine ne mogu zamijeniti Društveni Kolektivizam.
Atomizirana društva su lako upravljiva društva.
Novac je to i želio da postigne u svojoj pobjedi.

  
2085.
NAJURINJO

Ne znam šta je važnije. Ili to da je Real bio u tri polufinala Lige Šampiona zaredom ili to što sam ja gledao sve polufinalne utakmice u posljednjih pet sezona.
Time se hvali Murinjo. Doveo je Real tamo gdje spada. U tri Polufinala zaredom. Hvali se trener koji uništava fudbal i klubove. Gdjegod dođe. Potvrdila se moja teza da je on dvogodišnji trener nakupovanih timova. Poslije njega ostaje potop. Nema čarobnjaka koji će nakon Murinjere složiti Real i njegove Viktoriasikretsice.
Teoretičari, drkadžije a i sam Murinjo, stalno ponavljaju tezu da je Real ispao na Vestfalenu.
To je potpuno netačna konstatacija. Real je ispao i izgubio sinoć. Murinjo je dokazao da ne zna da igra napadački fudbal. Veoma dobro zna da se služi svim sredstvima, motivacijom igrača, pritiskom na sudijem, teatralizacijom trenerskog prostora, korištenjem lošeg terena protiv superiornih klubova, zavadama, podilaženjem onim koji su jači od njega. Ali Igru, koncepciju i napad ne zna da organizuje. I neće nikad znati.
Na Santjagu je morao napasti. Ali su on, i njegove pičke, igrali tako da ne prime gol pa je Borusija bila ravnopravna i ubojita. Samo veliki stadion pun publike spriječio je Lavandovskog i drugove da se koncentrišu. Nisu navikli na takvu atmosferu.
Kada su osam minuta prije kraja shvatili da je kraj krenuli su u haos. To nije bio napad. To je više bilo tjeranje stoke u tor. Uz galamu i mlaćenje granjem. Tako su i pala ta dva haotična gola. Naročito Ramosov. Ali ništa od toga ne govori da je Murinjo sposoban za napad. Niti njegova ekipa. CR Picek je cijelu utakmicu bio na ofingeru. Murinjovom krivicom i neznanjem.
Usrećiće se ko kupi Murinja.

уторак, 30. април 2013.


VETERANI OPEN MODRIČE
29. aprila 2013.
Posted by Picasa

NIKOLA NIKIĆ I JA
on meni selektor a ja njemu kapiten
Posted by Picasa
2082.
STAMBOLIZOVANE
KATAKOMBE
SARAJA
 

Zoran Krešić je u Večernjaku magnetnom rezonancom dijagnostikovao stanje odnosa prema Hrvatskim Kapitalcima u BiH. Bez obzira šta se mislilo i šta je činjenično za neke od njih, crna brojanica uništenja hrvatske političke scene poražavajuća je. Njen rezultat je sada izašao na vidjelo. Od Hrvatskih Kapitalaca spalo se na Hrvatske Marginalce. Komšića i Budimira. Oni su, dabome, projekt. Mada se doimaju kao slučajni krajputaši. Da nisu projekt, ne bi osnivali svoje stranke. Shvatili bi da su pajaci i otišli.
Mada je ova dijagnoza trebala da bude pred očima Hrvatskim Kapitalcima odmah po utjerivanju u Federaciju. Ovako se stiglo dotle da je odnos prema Hrvatskim Kapitalcima tek diodna lampica odnosa prema Narodu Hrvata.
Još od prije rata Sarajevo je pravljeno da stambolski vlada Bosnom i Hercegovinom. A ako nekom nije jasno šta je Stambolska Vlast, ako mu je teško da kopa po činjenicama i tehnologijama vlasti otomanske imperije, po svilen gajtanima, ubijanjima vlastite dječice i braće, neka malo gleda Sulejmana Veličanstvenog. Dio te tehnologije prezentovan je u toj seriji.
Sarajska Otomanizovana Vlast razlikuje se u nekim sitnicama. Harem je pretežito muški. A zove se Federalni. Njega se puni isključivo Sitnijim Hrvatima i Blijedim Srbima. A sve ostalo je isto. Kesice Dukata. Bočice otrova. Dobro. Pravi Stambol nije imao Ohaer i Neke Ambasade.
Dabome. Ne želim da kažem da je Žika Rešetka namješten za Prijesednika Federacije da bi mu se namjestila kora od korupcijem, da bi se okliznuo i da bi bio uhapšen. Ali svako sarajevski ošibicaren, mogao je pretpostaviti logičan slijed stvari. Neodgovorni marginalac će se upravo tako ponašati čim dođe u doticaj sa Mrežom Raje koju sada europljanski zovu Organizovana Kriminalna Grupa.
Druga stranica te Saraj Stambolizovane Knjige jeste sudski odnos prema Srbima a u savežđu sa ratom i mogućim ratnim zločinima. Ni tu nema muslsimana, Muslimana, bosanaca, Bošnjaka.
Sarajski vjerski, politički i kriminalni segmentarijum, uz obilatu i višedecenijsku saradnju Međunarodne Zajednice, kroz sve te i druge, unitarizacijom i centralizacijom, načine, od Sarajeva pravi Balkanski Otomanski Stambol. Mračni hodnik. Bočica. Kesica.
U Sarajevo je, dakle, opasno ići u vlast. Sada je postalo opasno ići i na posao. Srbi i Hrvati, političari, to moraju da svhate temeljno i što prije. Ko još nije.
Žikino Vrzino Kolo pomilovanja i love, samo je mali prizemni krug velike spirale Lopovske Raje. Na višim nivoima druge su cifre, drugi likovi i drugi zapleti. Ali uvijek različit kraj. U odnosu na Žikin.

понедељак, 29. април 2013.

2081.
DOK BUDIMIR GORI
CENTRI CIVILNIH
INICIJATIVA ČEŠLJAJU SE
 

Ministar pravodavanja Saudijske Arabije pojasnio je detalje oko nekih drugih vjerskih objekata u toj zemlji, nošenja nekih drugih vjerskih obilježja i slično. U stvari on je objasnio detalje oko svih drugih objekata, znakova i činova koji nisu islamski iz klase islama koji je službeni u SA.
Nema. I Gotovo.
Što ne znači da su ljudska prava ugrožena.
Mislim da bi narečenom ministru i tamošenjem vladaru, čuvaru te određene klase Islama, mogli pomoći Centri Civilnih Inicijativa. Oni bi donijeli neophodnu transparentnost, diskutovanje i debatu na temu šarenila vjera i znakovlja. Mogli bi omogićiti da se hrišćani krste nevidiljivo, pod širokom tunikom. I samo sa srednjim prstom. Da se zavaraju službeni paragrafi.
Zatim, da su CCI bili kod Žike Rešetke, u njegovoj Palati, u Ljetnoj Prezidenciji i Pomilovaonici, ne bi došlo do ovog do čega je došlo. Da se osramoti Federacija. Da se odvijaju i zavijaju teorije zavjere o tome da li ga je spapunjala Četvorka ili Šestorka. Da li je tajna služba BMK dostavila informacije Sipi.
CCI bi sigruno doprinijeli važnoj društvenoj diskusiji na temu Kopilad Korupcije.
Real i Barcelona ne bi uopšte izgubili tako katastrofalno od Mladih Pjesnika Borusije i Olinjalih Pancera Bajerna da su imali inkorporirane CCI. Pa da, na primjer, povedu diskusiju o tome da se na loptu, prilikom izvođenja slobodnjaka, ne kreće iz poze raširene noge, kao kad snaša piša stojeći, već iz stava noga pred nogu, što je prefinjenije, ženstvenije a i zavarava protivnika.
Centri Civilnih Inicijativa su čudo.
Da su bili u Predrezervatsko vrijeme, spasili bi Indijance. A i kasnije, ne bi dozvolili da se Makartizam tako nediskutativno razvije u staljinizam zapadne hemisfere.
Da su CCI učestvovavali u množenju, onomad u Federaciji, nikada Triputpet ne bi bilo Sedamnaest.
Još je neko, ovih dana, hvalio CCI. CC.

недеља, 28. април 2013.

2080.
POLAKO SE
FORMIRAJU
LINIJE RATA
NA BALKANU
 

Džaba ste se izvinjavali. Istorija se ne pravi izvinjenjima. Kao ni djeca seksualnim slobodama.
Pisao sam, jednom, nešto genijalno o izvinjenjima. Toliko genijalno da sam zaboravio. Mada se o tako prostitualnom činu i nema šta genijalno napisati pa me ne peče ni savjest ni stvarnost.
Dvije konstante izvinjenja na Balkanu su neoborive. Rat je ovdje način života i vijekova. A za način života niko se ne izvinjava. Osim toga, nikad ne znaš ko je kupio zločin nad tobom pa ni onaj ko ga je počinio ne zna kome da se izvinjava. I. Drugo. Za izvinjenje su potrebne velike ličnosti. Pičke se ne izvinjavaju. Da bi me razumjeli Hrvati. Pimpek se ne ispričava. A da bi me razumjeli Bošnjaci. Fukara se ne izvinjava.
Sitna izvinjenja devalviraju procese.
Osim toga, istorija ide svojim tokom. I ono zbog čega se sada izvinjavaju Neki Akteri, a novine pobrojavaju ko se kad i za šta ivinio, kao popis zemljotresa kad se desi kakav tragičniji potres, samo je posljednja karika događaja. A karika ide na kariku, kao uš na uš.
Ispravke istorije koja se odigrala Četrdeset Pete, djelimično su se realizovale u ovim Ratovima Bratstva i Jedinstva. Ali to nije sve.
Posljedica te ispravke jeste da je Srbima nanešena velika nepravda a da su optuženi za velike zločine koje nisu počinili. Posljedice su i nerealana očekivanja pojedinih naroda i vjera od tih Ispravki Istorije. Posljedice su i dvije nezavršene države.
Kada se sve sabere, ostaje istina da Sila okrupnjava, Istorija dijeli.
U ovim vremenima Svijet se dijeli na Nato i na Ostale. Ostali se dijele na Katolike i ostale. Ostali se dijele na Rusiju i ostale. Ostali se dijele na Oslam i na ostale. Pri čemu se nikad ne dijele samo Rusija i Islam.
Po tim podjelama tvore se sada i linije budućih ratova na Balkanu. Jer i sve prije posljednjeg rata nastalo je na tim rasjedima.
Depresiranjem Srba, nerealnim nadama Bošnjaka , Makedonaca i Šiptara, precizno se trasiraju linije novih ratova. Dakle. U BiH to je budući rat muslimana Za Državu. Što može izazvati rat Srbije i muslimana. Potom rat Šiptara za Državu. Protiv Srba na Kosovu i Makedonaca. Što će izazvati rat Srbije protiv Albanaca uopšte. Jebaće Vam Brisel Mater. Ali tad Vučić Branković neće biti živ. Rat Srbije i Hrvatske moguć je, zbog nepodmirenih računa, ali ako se steknu određeni uslovi. Toman bi rekao Ako ti se pod guzicom nađe konstelacija.
Najlakše će do ovih ratova doći ako počne neko Veliko Svjetsko Sranije.
A dotad. Može da se izvinjava i Ruža Golootočanka.   

субота, 27. април 2013.


RAD NA HRASTOVOJ DAMI
Posted by Picasa

RAD NA MEĐEDIMA
Posted by Picasa

SAMO ZA ORTODOKS PEDERE SA FANKLA
prilikom transporta Kuronera stradao mi je najvažniji pa ga prilikom daljeg rada moram armirati.
ovo je poklon samo za Damimi, Sveceni i Bodijaka.
Izvninjavam se stalnim posjetiocima. 
Posted by Picasa
2076.
RUŽA
ZA CRVEN BAN

Ogromne su Tuđmanove, Miloševićeve i Alijine ergele. Jebo Ljubačevo i Lipicanere.
Ona Ruža, da joj bog mozak prosti, jedna iz Tuđmanove galerije, a kad ih pogledam, onako, umilno poprijeko, sažali mi se kakve su sve protuve učestvovale u rušenju Jugoslsavije, izjavila negdje u Senju, "Sjedim ovdje i gledam Goli otok i zahvaljujem Bogu da ovo nisu 80-te, 70-te ili ranije. Da smo tada, a Milanović predsjednik Vlade, ja bih već tamo sjedila, vjerujte mi".
Ne bi, Ružo, ne bi. Sjedila bi na Kulin Banu. U srpskom jeziku, koliko Ga toliko cijeniš, to je Crven ban. Ne pridaj si preveliki značaj.
2075.
ŽIKA REŠETKA
I SNAGE FEDERACIJE

Sve do jučer sam bio nepravedan, neoprezan i nerealan. Mislio sam da je Federacija samo skup avlija, da nije Država u punom smislu STJ. Prevario sam se.
Samo Državetina može da uhapsi svog predsjednika.
Zato niko normalan i nije htio da bude Prijesednik Federacije.
Snage Federacije su konačno pobijedile. Sada će u svakoj županije sunce posebno da izlazi. A ne zajedničko, unitarističko, koje liči na mješavinu faca Tkomšića i Žike Rešetke.
Tihić i ne zna koliko je sretan što je ispao iz vlasti sa Zlagumdžijom. Ni jedna prava Državetina ne hapsi opoziciju.
Koliko je Federacija Državetina vidjelo se i po tretmanu u procesu vršenja lisičenja. To je stručna sintagma, u skladu sa najboljom evropskom praksom.
Žiku Rešetku vode policajci koji izgledaju kao manekeni. Kao da su obojica momci one Lime ili one Bunde. Kežl stajl, STN. Nekalajisano. Visoki, mladi, Rej Ban. Prosto čovjeku dođe da barem jednom u životu bude onako priveden.
To je tretman za Prijesednika.
A one ostale vode obični prašinari. Nejednake im čizmne, nejednake jakne. Onaj jedan pozajmio čizme od ženinog brata. Na koljenima imaju one štitinike za građevince armirače, kao da su ih hvatali pod kokošinjcima.
I Prijesednik ide uzidgnute glave. To je ličnost, gromada. Osnivač stranke. Koju ne lome istorija i obični događaji. A ostalima glave utrpane u njedra. Pičke Jedne (autorstvo M. Mihjaljica, op. a.).
Dobro. Žika Rešetka, Prijesednik, pao je zbog sedam tisuća Kaemova. Kažu. Kriza je, jebiga. Nema se više. Jebo li ti, Sorošu, i ostali Fainasijatori, svoju tetku, što ne popraviš taj sistem pa da Prijesednik uzme pravu korupciju a ne koru od korupcije.
Nu. Malo sam se zajebavao. Subota je. A treba nešto i ozbiljno reći. Federaciji. Što se odnosi na Međuzaj i Sarajkrug.
Dugov vam je i trajao. JVO.
To je najozbiljnije.
Mada bi trebalo vidjeti ima li ikakve veze odlazak Žike i Jednog Ambasadora.
A Bošnjaci, mislim SPK, bi trebali vidjeti kud vodi njihova politika Žrtve, Autizma, Glavnonarodnujućeg i Eksluzivističkog. Da li bi, možda bilo bolje, da sjednu sa druga dva naroda, prvo sa Hrvatima, sad u Slobodnoj Federaciji, i da dogovore DDT, Dejtonsku Demokratsku Trojnost.
Kad je Srbija priznala Kosovo, možete i vi priznati Hrvate. I Srpsku.

петак, 26. април 2013.

2074.

BUDI MIRAN,
KMETE
Kakve sam sreće, kad bih pao na leđa, slomio bih ga. Danas zovem Barišića. Veli Pusti me, u sedam tisuća sam pizdi maternih.
Mislio sam da me pomiluje kod jedne Nezavisne Kompanije.
Postoje Budale i Reciklirane Budale. Tako je i u politici. Recimo. Čavić je Reciklirana B. Krsmanović je obična.
Živko Budimir, ko mu je sklopio ime i prezime, jedna je od običnih, takođe. Zlagumdžija je umjetnik u pronalaženju Običnih Budala. Uskoro će otvoriti rudnik, STJ. Živko je, iako je to klasično četničko ime, poletio ko klen da bude Hrvatski Predsjednik Federacije. Pa, zatucan, kako ga je majka rodila, odmah shvatio, kao Čekrk, kao Ljudojević, da je ono što Međuzaj godinama gebelsuje, mito i korpcija, tačno i da su i ovdje u Naseobini, svi podmićeni, samo jedan, koji Odlazi, nije, nije muno ništa, i da i on treba da uzme na kavu.
A ovi Crnotorbari, zanatlije, profesionalci, sačekali.
Umjesto da je Živče shvatio da je njegova uloga da stoji u dnu tamne scene i šuti, pa kad mu rekviziter da znak, ode, on se uživio. On je Predsjednik, Krv Ti Jebem. On propušta sudije Ustavnog suda. On tumači. Daje izjave. Intervjue. Putuje. Što propusti deli Živko, to dočeka deli Budimir. On hoće. On neće. Zlaji i raji dojadilo. Sad ćeš vidjeti kako guja krsno ime služi. A sve ćemo predstaviti kao veliki uspjeh Sipa i borbe BiH protiv korupcije. Poglavlje to i to.
Uglavnom. Živko prdnaja u čabar.
Dabome. Ovo nije priča o korupciji i slabim karakterima. Mada bi svi voljeli da se na to svede. Jebo Živka i Sedam Tisuća. Patuljaka.
Ovo je priča o jednom političkom sistemu koji je amalgamisan iz samo dva sastojka. Međuzaj i Sarajkrug. To tako traje od rata naovamo. Samo nije uvijek ovako transparentno. I nije tako u oba dijela BiH. Ali. U Republici Srpskoj Živkovi i Budimiri su trenutno spavači. Šute i čekaju svojih sedam tisuća prilika. Treba analizirati kako su na Nikolićeve Bosance reagovale tradicionalneP Srpske. Ivanić i Čavić. Krsmanović i Bosić. I drugi dvojci.
Ovdje se nastoji izgraditi politički sistem kojeg čini permanentni krug. Nudiguz. Dodavač. Uzimač. Dojavljivač. Sipaš. Migaš. Medijaš. Ambaš. Briselaš. Pa onda izmjena. Kao u odbojci.
 

НИКОЛИЋ – КОМЕНТАР                                    26. април 2013.

 

Прије девет година, када се Борис Тадић извино због злочина у Сребреници, Томислав Николић, тада радикал, рече:

,,Веома је опасно када се предсједник једне земље  извињава другој земљи у име свог народа. То је обично додворавање  које и личи на америчког плаћеника.’’

Међутим, Шешељевац у унформи народњака, од неки дан, клечи и тражи помиловање због злочина који је извршен у Сребреници . Николић се извињава се за злочин кога је, како рече,  ,,у име  државе Србије и српског народа учинио било који појединац.’’

Ако је за Бориса Тадића прије девет година рекао да је амерички шпијун, није јасно шта је данас Николић. Ако је прије девет година  Шешељевац назвао ,,опасним изваињавање једне земље другој у име народа те земље, није ваљда да је безопасно оно што је однеки дан рекао телевизији земље јеада и чемера коју уважавају углавном  Запад и Трибунал у Хагу. Ако је, све до устоличења на мјесто предсједника Србије, игнорисао чак и п’омисао да би признао злочин у Сребреници, откуд му данас реторика која не иде ни уз име диломате примтивца који, успут,  и своју браћу преко Дрине не назива Србима већ Босанцима, ех онда је то и више од увреде. Више од понижења браће западано  Дрине. Онда је то нонсенс,  политичка бесмисао и несмисао, увреда која боли и пече више од других. Да је од Каптола или са Башчарашје некако би се и прихватила. Али ако стиже са Дедиња онда нека буде на душу оног ко то изговори.

Навикли су босански срби, како их званични Београд често зове на пуно штошта другог од прекодринског брата и браће. Опроистисли су Николићеви Срби босанци и санкције које је на Дрини увео Милошевић, и резолуцију о Сребреници тада званичног Београда. Заборавили су Николићеви Срби босанци и то што нико од званичника  прекодринске матице бар понекад не помене, Кравице, Скелане, Добровољачку... Све Србин босанац може заборавити, али не и Шешељевца у фраку народњака када клечи и моли за опрост. У чије име он то ради. У име велике већине српског народа, наше браће преко Дрине, сигурно не. Због тога би требало да се замисли. Јер када змија једном уједе онда се касније и гуштера боји. Ако данас клечи сутра може почети и клањати. Тога се треба плашити. Уосталом и положај тијела од једног до другог чина заиста је незнатан.                                                                                      

                                                                                     Славиша САБЉИЋ
 
Moj drug Slaviša, stara garda, pošalje mi komentar koji objavi na BEL TV.
Na ovo sam mu odgovorio Dobro. Politika je, na žalost, takva, danas klot, sutra frket. Mi koji držimo kurs, pušimo kurc. 
 
2072.
ESDEPEOV ČLAN
PREDSJEDNIŠTVA 
OSNIVA STRANKU
A SRPSKI ČLAN
DRŽAVU SRPSKU

Лагумџијина Социјалдемократска партија саопштила је замјерке на изјаву члана српског члана Предсједништва БиХ у којој подсјећа да Народна скупштина Републике Српске има Декларацију у којој се прецизира да када половина чланица Уједињених нација призна Косово као независну државу, Република Српска ће покренути процес осамостаљења.
Замјерке СДП-а су практично-почетничке из чега се види да СДП, као водећа бошњачка и сарајевска странка, нема никакву концепцију о тренутном и дугорочном унутрашњем стању и положају БиХ уопште.
Помињање плате коју српски члан Предсједништва прима „од државе“ најбољи је доказ тога. Нико не гради државу за плату. А осим тога, БиХ нема своје паре и плате него је финансира, својим дијелом, Република Српска, па, према томе, и бира и плаћа и српског члана Предсједништва.
БиХ је своју судбину запечатила оног тренутка када је, без пристанка српског народа, проглашена независном и када је Алија Изетбеговић промовисао политику „жртве мира за БиХ“.
Вријеме које тече у БиХ, које може трајати и још неколико деценија, само је вожња амбулантним колима са интензивном његом. Али, у склопу клинике за реанимацију увијек је и мртвачница.
СДП не треба да попује никоме у Предсједништву, збгог стања које је произвео у Федерацији, али и због чињенице да њихов члан Предсједништва БиХ оснива странку а српски члан оснива Државу Српску.