2147.
U ČEMU JE
SUŠTINA
PSIHOVASKOLOŠKIH
STEČENIH SINDROMA
 

Psihovaskologija je posebna naučna disciplina koja istražuje masovne pojave tzv Vaskovićevog sindroma stečenog žala za prigradskim žbunjem Sarajeva.

Taj sindrom ispoljava se kao prezir prema svakom ko nije iz Sarajeva i za svakoga za koga jedinka, ili jedinke, misli da je kriv za propast njihovog gnijezda, ideala i zlatnog staništa. Kod narečenog vaskovića ispoljava se kao prezir prema pojedincima. On, i oni, nikada ne govori o pojavama, trendovima, stanjima. Uvijek o pojedincima. Sjećam se nedavnog teksta u kome je natezao nekakvu analizu o tome kako smo Dodik i ja stakleni blizanci, on meni dvostruko ja a ja njemu jednostruki on. vasković i psihoanaliza. Bože pomozi. STJ. Ali u tom sklopu zasvjetlucao je nevjerovatan prezir prema novinarima koji, ismijavajući mene na tviteru i ostalim izmaglicama, koriste moje skraćenice.

Ako izuzmemo dozu nevjerovatne narcisoidnosti ove morbidindividue, Hodam, pijem kavu, pušim, pušim, pijem kavu, hodam, pisao sam ovako onda, pisao sam onako tada, jasno je da ova krhka ličnost ne može podnijeti činjenicu da je Banjaluka centar srpskog svijeta Naseobine. Centar Republike Srpske. Ishodište ovih morbidindividua je u onoj neshvatljivoj ustavnoj odredbi da je Sarajevo glavni grad Srpske Republike BiH. Koju su kreirale Karadžićeve okolosarajske intelektualne jurišne horde. Čime su pokazale kakvu su konceptuativnost posjedovale u pogledu budućih događaja sa srpskim narodom u BiH. Mnogima od njih je glavni cilj bio podijeliti Sarajevo, imati svoj komad Sarajeva. A sve ostalo neka nosi voda.

vasković je doista Čovjek Sa Druge Strane. U svom preziru prema Banjaluci on je spreman na sve. Kao što se sada nakačio na neku sisu izvjesne tajne službe, tako se nedavno bio okačio, i osisu i o muda, onog srbomrsca iz emisije 6o muamera, kako li se zvala. Svako ko drži do imalo dostojanstva, da ne pominjem srpstvo i novinstvo, ne bi u takvoj emisiji ni prdnuo.

vaskovići su posebna sojta. Ista ona koja leže one okolosarajske fratre koji zatiru Hrvate a veličaju Saraj. Koji preziru Treći Entitet a veličaju Ahdnamu. vaskovići su spremni svako jutro sjesti u autobuse i ići na posao u Zajedničke Organe, na Zajedničke Organe, i služiti im, ni jednog božijeg minuta ne sjeteći se Republike Srpske, iako znaju da ih sarajski živalj smatra fašistima, četnicima, agresorima i genocidašima.

vaskovići su procijenili da njihov prezir prema Saraju i muslimanima ne može imati efekta koliko prezir prema Srbima i Banjaluci. I zato, gdjegod imaju priliku djeluju protiv ljudi Banjaluke i Nesarajlija uopšte. Udružujući se, pri tome sa samim đavolima. Tako je i vasković našao Čavića. Takođe jednog ljubitelja Sarajeva. Samo dalekometnog.

Ta sojta, bila srpska, bila hrvatska, sutra bi za jednu Malu Sarajevsku Ahdnamu, pohrlila u Saraj kao na ćabu, beskrajno dugo vrtila repom po prašnjavim sokacima Prisarajluka, samo da ih neko jednom pomiluje po njuškici, ušima ili vratu.

Ta sojta nema političku koncepciju, ne umije se politički artikulisati, nemaju politikokaza po kome bi se moglo ocijeniti kakav je njihov politički pogled na svijet, BiH i Srbe. Da li su dešnjaci ili ljevaci. Desničari ili ljevičari, mislim.

Ta sojta sva može stati u tihu, neprebolnu dramu svakog od njih a koja se zove Čekajući Ahdnamu.