уторак, 2. април 2013.

2034.
PRVOMARTAŠI
SU AGRESIJA NA
REPUBLIKU SRPSKU
 

Totalitarna politička koalicija Prvi mart koju vodi Emir Suljagić nije ni građanska, ni nevladina, ni demokratska, već je eksperimentalno osmanska, nevidljivo finansirana, tortura većinske nacije u nastajanju i opredjeljivanju, Bošnjaci ili Bosanci, nad svima ostalim u BiH. A naročito nad Srbima.
Lažne pripovijetke po svijetu o tome kako se Prvomartaši bore za osnovna ljudska prava izbora prebivališta i za povratak odbjeglih, raseljenih i razjurenih, samo su dobro pokriće iz arsenala Srbi Divljaci jedu žive Dobre Bošnjane Muslimane. Hrvate za užinu.
Radi se o tome da se oni koji su nekada živjeli na području Republike Srpske a koji su odbili da se vrate ili su našli bolja prebivališta Među Svojima, ili, pak u Evropi, lažno, autobusno i jednokratno prijavljuju radi glasanja i tako stvaranja vještačke nacionalne većine na pojedinim područjima. Ali, i više, o tome da se bilo ko lažno prijavi na nepostojećoj adresi i glasa, jednako kao i onaj jadnik koji se vratio, kao i onaj jadnik Srbin koji tu živi u bijedi i nemaštini sa drugima. Preciznije. Radi poraza Srba na izborima u Republici Srpskoj.
Dabome. Iznošenje ovakve argumentacije Šuljevagić, Smuljagić, Gulagić, naziva fašizmom.
Radi se o neoosmanlijskom receptu osvajanja prostora. Sjediš u Stambolu a vladaš Srbljem i Sirotinjom Rajom.
Ko je želio da se vrati vratio se. Ko se nije vratio i ko ne živi u Republici Srpskoj, ne može glasati na izborima. To je, valjda, jasno za svaku božiju zemlju u kojoj postoje izbori.
Taj bivši ministar prosvjete u sarajevskom kantonu treba da odgovori na čuveno pitanje iz filma Valter Brani Sarajevo. Ko Te Šalje.
A ne da laže kako je njegov put u Ameriku koštao dvije hiljade dolara.
I ne da samo napada na Republiku Srpsku svojim Fiktivnim Boravišnim Jednokratnim Glasačkim Divizijama. Ne mora Federaciju, neka sa Prvomartovskim Jednokratnim Boravišnim Srbima napadne Sarajevo. Kad je toliko ograđanisan i demokratizovan. Moj Emire.
Prodavanje otomanskog anarhijskog repertoara, u dvadesetprvom vijeku, u Evropi, jednako je kao i sranje iz serije Sule Pičastveni. Sviraju violinu, recituju pjesme, pišu poeme. A kad ih zabole ruke od umjetnosti, onda kolju, od učkura pa do bijelog grla.
Suljagića i Prvomartaše zaboljele obje ruke od silne demorkatske i građanske umjetnosti. Pa bi sad da cijelu Republiku Srpsku pretvore u Srebrernicu.