1973.
SARAJEVSKI
NAJAMNICI,
KOŽO,
DEŽO
I BUDO
 

Sere tako, nekunoć, Kožo, ima on taj običaj da sere u dva poponoći, u četiri, u šest, pa i u osam, kad svane, kao i jaran mu Dežo.

Sere Dežo, za sarajevsku raju, Bahrudin Boki Dežulović, prodavač magle nad Miljackom, zaštitnik Hrvata u Repubici Srpskoj s pomoću svoje sarajske glavuše, kako se imentuje takva pamet, ljubitelj i ljubimac Bosne u svjetlu Piratstva i Sejdinstva, pripadnik Legije Sranaca, Gater Kolumnist, sezonski cjepač kolumni, kao i što su cjepači drva po obodima balkanskih metropola, jevtini šibicar kolumnističke robe sa izvanrednim njuhom šta najbolje ide na buvljaku podrške onima koji lažu sve oko sebe u stotinu krugova, od multietn do multifes tehnologije, sere u Oslobođenju koje se nije trunku pomaklo od načina uređivanja od strane Hrvoja Ištuka, samo je malo promijenilo format, teme, glavne junake i upišane podsuknje, sere o tome kako se malo Hrvata vratilo u Republiku Srpsku i kako je tome krivo bratstvo i međuodlikovanje Dodika i Čovića.

Mogao bih ja ovdje ta formalizujem pa kažem Koliko se Hrvata vratilo u BiH, koliko je Hrvata Republika Srpska spriječila da se vrate, Koliko se Srba vratilo u Sarajevo, koliko Bosna jebe Hrvate, jer otišli Hrvati ne priznaju Republiku Srpsku ali ako ne vide sigurnost u Bosni, neće se ni u omražemu Srpsku vratiti. Ali noćni serač Dežo Kožo to ne može shvatiti. Profitabilnost njegove saraj misije zasljepljujuća je.

U tom sraniju, međutim, u Oslobođenju, pomenuo je, u svojoj iskrivljenoj baš ćaršijskoj optici, i to da smo Gatalo, Vlajki i ja, desne i lijeve ruke Milorada Dodika, omiljeni kolumnisti hrvatskih portala. ITD.

Oduvijek sam se divio ljudima koji mogu da sjede u svojoj ćenifi i znaju sve o svemu u svijetu koji ne smrdi kao njihov, uskoćenifski.

Nas trojica narečenih imamo veze koliko i Mahatma Gandi, Simona Gotovac i ona Slamnata Voditeljica Obeenove emisije o Ligi šampiona.

A Hrvatski Portali preuzmu moje neke tekstove sa bloga, kao što preuzimaju, po slobodnoj volji, i bez dozovole Bokija Dežulovića, što im je velika greška, i tekstove drugih autora.

Gatala nisam nikad vidio, što je greška maših itinerara, a Vlajkija sam vidio dvaput.

Hrvatski Portali su toliko Čovićevi da on svako jutro u osam i naveče u dvadeset dva ima s njima videokonferenciju putem koje im izdaje naredbe. JIM. Kad neće neku moju Kolumnu, STJ, da objave ja odmah zovem Čovića a on im JSPS, sve po spisku.

E, Dežuloviću, moja budalo.

Mada i nije tolika budala kolikom bi se još mogao očitovati. Zna dobro da je kod određenih slojeva sarajskih unutrašnjih i spoljnih mamlaza na cijeni Sluganstvo Unutrašnjim Okupatorima. U te jake postrojbe regrutuje se poseban soj, poseban karakterologijum svake balkanske mrake koja igra u liku lera ili ćorkana, suprafratra ili mudimira, ovisno o dobu i glavnim junacima.

To SUO Dežulović fenomenalno opredmećuje a da pri tome nema nikakvu odgovornost. Ni za Povratak Hrvata, ni za Hrvate uopšte, ni za Bosnu, JGO, ni za provjetravanje ćenife koja mu je dodijeljena. Kao što i Budimir Prijesednik profitabilno unovčuje, opredemćuje, svoje SUO, Sluganstvo Unutrašnjim Okupatorima, pa ga d.o.o. Amb-EU štite ko međeda. Njega treba ostaviti na dužnosti P Federacije.

Stranci, Sranci i Sarajci, općenito, preferiraju Naplaćenike umjesto Napaćenike. Blefere umjesto Državljana. Mada ni Blefera nije malo, od raznih Ambova do Bokija.

Bože, spasi budale. Svijet će se spasiti sam.