1866.
MRŽNJA OSTAJE
VRHOVNI SUDIJA

Mislim da bi, radi pravde i ravnoteže, trebalo uvesti pravilo da se kod svake osude nekog Srbina u Hagu, ponovo donese odluka o oslobađanju Gotovine. Jednom Gotovine, drugiput Haradinaja.

To bi pomoglo pomirenju i balansiranju. A bilo bi ljekovito i za transparentnost i suočavanje sa činjenicom da su samo Srbi činili Genocid, činili Agresiju, činili Veliku Srbiju, činili Fašizam. A kad nisu imali na rasporedu časova ništa od toga, onda su silovali muslimanke.

Srbi su već nakupili dvanaest, trinaest vijekova zatvora. Pravosnažno su krivi za otcjepljenje Slovenije, Hrvatske i Usrane Bosne. Tu, jučer, izvjesni Lukić je osuđen na doživotni zatvor. Preizmenjak  mu dobio 27 godina. Što je skoro do kraja života. Idu vijekovi ko alva.

Ovu traumu bi ublažilo možda nešto govotovinski od Haradinaja. Da pozove Srbe da se vrate na Vukov spomenik. Tamo gdje su nekad Šiptari čekali na nadnice. Jer i on je Oslobodilac. Šta je Oslobodilac. Oslobodilac je Šiptar oslobođen u Hagu. Kao što je Ekspresionist Šiptar koji prodaje Ekspres Politiku.

Površni analitičari će reći da je ovo tipična antisrpska uzjebica, da će to ući u udžbenike istorije i da će budućim savremenicima srpske mladunčadi biti žalobno da gledaju potomke Haških Divljaka.

Ja, pak, mislim da su to istorijske oplaze i proserice.

Nikakva istorija neće nikoga zanimati. Propada sve što miriše na činjenicu. Propadaju novine. Propadaju televizije. Kako su Srbi prdnaja u čabar, propao i Sienen. Propadaju i one elektronske tabletske, ajped dnevne novine koje je pokrenuo Mardok. Kao, zradiće lovu. Budala.

Mrmci i balegari preuzimaju svijet.

A ovo što se događa Srbima, a i Hrvatima, Bošnjacima i Šiptarima, sa dvocifrenim vijekovima srpskog zatvaranja, prerašće ubrzo, u kolektivnom pamćenju, u Vrhovni Sud Mržnje.

Taj sud će opterećeivati i Srbe ali i druge. Gotovina uvijek zavarava. Ljudi misle da imaju bogatstvo u džepu. Ali, najčešće, to je samo zveket sitniša.

Da drugi, današnji Oslobodioci, imaju imalo brige za svoje buduće generacije, uzeli bi nešto tih vijekova, dobrovoljno, na sebe. A nekolicinu dali Genšeru i ostalima.

Idealist sam. Neka zveči sitniš.