петак, 02. новембар 2012.


1824.
NOVINARSTVO
SPALO KZU

Kad ikad, moj brate slatki.
Čitam kako je izvjesni Tijanić, javni direktor Medijskog Servisa Srbije, inače svjedok vlasti, od prve do zadnje godine dinastije Slobomira, izvrijeđao studente na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Nedo, Nedo. Što ga dovede. Ne priliči jednoj finoj intelektualnoj beogradskoj dami da voda kretena. Da dovodi u fakultetske svete amfiteatre Slonove Iz Staklarije.
I zbog prošlosti njegove ali i sadašnjosti. Kakva je uloga jednog direktora u novinarstvu, nije trebalo dati priliku jednom mudozalemu, starom mudonji, da fakultetskim curicama priča o spermatozoidima. Kao da one i bez njega ne znaju o čemu je riječ.
Ona stvar je, međutime, mnogo tvrđa nego što mislimo. Stvar nije u tome što je doveden direktor metuzalem nego što na novinarskom tržištu nema baš mnogo novinara koji bi studentima FPN mogli nešto akademski da kažu. A kad ih nema u BGD, neće ih, valjda, biti u Surdulici, Piskavici, Čaprazovcima i Zavrzincima Donjim. Mislim na Paraćin, Sarajevo i Banjaluku. Za Mostar se još ne zna čiji je.
Kada su u praskozorje Multietničkog Mira, nakon Noći Bratskih Ratova, počeli ovdje da dolaze medijski eksperti u našu napaćenu, krvavu i usranu zemljicu, kasnije Vašu Državu, i sa njima i Bibisi, shvatio sam da svom novinarstvu, i ovdašnjem opštovito, mogu reći Sva svoja znanja JBC.
Ja, Zašto Uvijek Ja, kaže mi kritičarka koja je uvijek u pravu, koji sam petnaest godina radio u najboljoj televiziji na Balkanu, poslije i prije turaka, nisam mogao da gledam Prosere iz Bibisija. I druge. Ovako se radi u interesu građana, javnosti i gledalaca. Pitam za detalje. Novinar, sa novinarkama je malo nezgodnije, svako jutro u usta strpa jastučnicu, ujalovi sam sebe, izvadi jastučnicu, obrije se i ide na posao. Na poslu ne komentariše ništa, samo daje mikrofon svakoj budali koja se pojavi. Sve strane moraju da budu zastupljene. Svi imaju jednak pristup. To je Pluralitet Javnosti. Šta je sa činjenicama. Jebeš činjenice. Svako ima pravo da se žali. Kome. Samoizabranom autoregulirajućem nezavisnom i nizaštonejebavajućem bordu.
Dignem ruke od svega, odbijem da potpišem tu zajedničku televiziju, danas poznatu kao Behatečernobil, i odem tiho i popišano u legendu.
Šta je nastalo od armije Prosera sa Bibisija i sa drugih šijunsko-anarhističnih destinacija. Pa. Nastali bakiri, fakiri, apsolutno, apsolutno, razni atevečići, blečići i armija degenerisanih odraslih spermatozoida koji sami sebe krste i polumjeseče kao novinari a u stvari su novinaroidi.
Nastale novinarkinje tipa one Avramove koja je imala novinarsku misiju da pokaže kako je Lagumdžija ovo ili ono. Ne branim Zlagumdžiju, poznata je naša bliskost stavova i orijentacija. Samo iznosim golofakt da ni jedan novinar, pa ni odnosna pišulja, ne može tako razgovarati sa bilo kojim liderom koji ide na izbore i na izborima dobija validnu količinu glasova. Možda može. Ako je Zmijavra dobila približno glasova kao i taj Esdepe. Njeno je da ga pozove, da on objasni. A ne da ga kolje tu pred djecom, bakama i poštenim svijetom. Ako se Redakcija ne slaže sa Zlataganom i onim što je radio sa Mićkom, nemoj ga ni zvati. Oblij ga šutnjom i mukom.
Nu. Jurišićkin Sindrom Produženog Žurnalističkog Patriotskog Seksualiteta raširio se po Vašoj Državi kao ambrozija.
A to sjeme je donijeto iz tog Bibisija. Sada poznatog kao Jebisi. Koji je već mjesecima u medijskoj špici zbog pedofilskioh sklonosti njihovih voditelja, novinara, komičara, čega li. Jučer jedan uhapšen. Godinama, izgleda i decenijama, terorisali djevojčice i dječake, primoravali ih na silovanje, na liječenje svojih Produženih Seksualnih Bolesti.
Šta je, za to vrijeme, rekla nezavisna regulatorna komisija za elektronske medije i ejakulaciju. A.