понедељак, 7. мај 2012.

IZBORI NISU MUTNA VODA
Pa da u jednom danu odnesu sve što se u mandatu zasmeći, zasere i zabalega.
A svaki put analitičari, birači i političari padnu u kalderisanu vrelinu i očekuju baš taj rez, potez i egzorcirez. Neki čak i svoju koaliciju nazovu Preokret. JMM.
Svejedno, moj Pradjed Toman imao je običaj, praveći gobelja za drvena kola koja će na korištenje dati Plaoti i Garoti, teškim dobroćudnim posavcima, da kaže I ako znaš šta će biti i ako ne znaš, organizuj izbore.
Loša društva i države idu na izbore kao kurva na ispovjeđenje. Dobra društva i države idu na izbore da poprave stvari. Mada je najveći problem povući granicu između dobrih i loših društava i država. Nije to tako jednostavno, kao između Srpskih Bošnjaka i Bosanskih Srba. Onomad, u antiagresorskom patriotskom ratu.
Ipak, izbori su za cijelo društvo jedna vrsta očišćenja. Ustaneš, otreseš prašinu, u boljem slučaju, ili blato i izmet, u gorem, i kreneš dalje, praveći se da ništa nije bilo.
Samo u stabilnim demokratijama, i samo organizovane i stabilne stranke, sa dugoročnom programskom i idejnom potkom, idu, i vode društvo i državu, na izbore, znajući da je potrebno napraviti dva koraka naprijed a ne stajati na mjestu.
Ponekad se na scenama nađu lideri koje ni znaju šta će a ponekad neki koji ne znaju kako će. Srbija je skoro takva. Pošto su bili pod pritiskom Ne smiju ni ovo ni ono, odnosno u situaciji da Moraju i ovo i ono, došli su, doveli su Srbiju, u situaciju koju su godinama produkovali za skoro svaku temu. Ta situacija je I Boris i Toma.
Situaciju je iskoristio Rezolutni Dačić. Kosovo podeliti a ja ću da budem premijer. Predsednik mož da bidne koji oće. Ta određenost je demonstrirana unazad godinu ili više i bila je tim uočljivija što je tehnologija I ovo I ono bivala sve masovnija. Sada će neprijatelji Srbije da seru Miloševićev nasljednik napreduje u Srbiji, Srbija je opet potencijalni balkanski kasapin i slično. Ja, ipak, mislim da Dačić nema one utege koje je pominjao u izbornoj večeri a shvata da treba da govori jasno, da ga Celi Svet Razume. Niko ne sme da vas bije. I to je bilo jasno ali neumesno. Nenamesno. Nemestno.
Srbija je utrnula od I ovo I ono. Srbija vidi da se presipa iz šupljeg u prazno. Iz Haga u Naprednjake. Neko treba nešto jasno da kaže. Srpski seljak će i dalje da rintači, da se pati i da jebe Državu, i Boga kad mora, i mrtvo mamče u trulo sišče, kad se razbesni, ali će mu biti lakše kad zna da je o tome onaj jasno rekao nešto a on ga birao, bre. Srbija je toliko utrnula da joj se čini da sve to traje odnedogled. Čini joj se vekovima da Vuk s Čedom nešto ima. Izbori su čudo, kad spojiše njih dvojicu.
Ah. Da. Izbori i u Francuskoj. Ko će Angeli pred suknju. Znao sam šta će biti, kao i u Srbiji. Ali nisam htio da saopštavam. Ionako me cio svijet mrzi. Mogu da kažem, samo, ne može se voljeti Karlu Bruni a slušati Angelu Merkel.