NI KALAJ, NI PAVELIĆ,
NI TITO, NI DEJTON
Dabome. Čekali su u Internešnel Čekaonici Bosnia da Serblji, a, kad su se sami prijavili protiv smanjivanja, potcjenjivanja i potiranja, i Horvati, načine kakvo kapitalno sranije pa da neka tenkovska, nebeska ili smjenjivačka demokratija nasrne na političko rukovodstvo, institucije i ustavno mjesto jednog, a i drugog, naroda.
Usuđujem se vještačiti da je Incko tu ostao kao dežurni sa motorolom. Da javi u slučaju da treba uvesti ZZL, Vazdušne Udare, ako Ulica Krene Sjeverom Afrike...
Dobro je rekao Dragan Čović. Čekali su neke radikalne poteze. Čekali su da Hrvatski Narodni Sabor proglasi Herceg-Bosnu do Tirola pa da nastupe askerdemokordoni.
Incko i ostaci razbijene internacionalne zajednice su ispali iz kolosijeka, ko moj pokojni djed Milan iz bolničkih kola, negdje kod Đakova, na samom početku Njemačke okupacije Kraljevine, kada je neka turistička njemačka motorizovana brigada samo prošla kraj njih i isjekla ih mitraljetama. Ispali, dabome. Jer, Incko iz stare teke, sa prljavim ušima, iz doba Sintre i Bona, vadi lekcije i ponavlja ih. Kriva je Republika Srpska. Za budžet, za vojnu imovinu, za državnu pomoć, za popis, za savjet ministara, za S/F... a Horvati za Treći entitet.
Incko i kamarila ne shvataju da se u BiH, možda prvi put, javljaju, i odmiču autohtoni procesi kod Srba i Hrvata, kod Hrišćana, neindukovani s vana. I iz Stambola.
Srbi su odmakli, ponešto shvata i Incko pa upotrebljava sintagmu Pravna i Politička sredstva. To Ile, Bruder, biće od tebe nešto. Ali, Kalaj nikada.
Hrvati su krenuli.
U Bosni i Hercegovini se događa Nacionalno Razvrstavanje, Nacionalno Razrastanje i Nacionalno Izrastanje. Ta tri procesa, ako ne budu uvaženi, mogu dovesti i do raspada BiH ali mogu, ako budu uvaženi, dovesti do jedne solidne konfederacije.
Potpuno je vanokolosiječno gledati na to kao što gleda Međunarodni Krizni Incko ili Međunarodna Krizna Grupa. Kriva je Republika Srpska. Šta hoće Republika Srpska.
Uopšte se ne radi o Republici Srpskoj. Pa ni o Trećem Entitetu. Radi se o tome da se uspostavi tronacionalna ravnopravnost čiji su temelji u Dejtonskom sporazumu ugrađeni sa dobrom namjerom. Sintraši, Bondžije i Kaldrmaši su, u međuvremenu, pokazali one druge, loše namjere i doveli Federaciju do potpunog rasula a Naseobinu skoro do raspada.
Dabome, to neće ići bez potpune izvorne dejtonske i ustavne pozicije Republike Srpske. Od koje ne može biti važniji izmišljeni Savjet ministara. Izmišljeni, jer je prvobitni izvorni, dejtonski, bio tročlani.
Dabome, da to neće ići bez povratka Hrvatima onoga što su unijeli u Vašingtonsku Federaciju. U bilo kom obliku. A i taj oblik neće moći da padne daleko od Trećeg entiteta.
Srbi i Hrvati imaju vremena. I zato je bitno ne načiniti kakav Prizivni Tenkovski Potez. Imaju vremena jer što Naseobina više odlazi od vremena kraja rata, gubitništvo Unitarista, Hegemonista, Sarajcentrumaša, sve je veće i sve neizlječivije.
Svi bi, Incko zadnji, mogli konačno shvatiti da ovdje niko nije uspio stvoriti Bosnu. Ni Kalaj. Ni Endeha. Ni Komunizam. Ni Dejton.
Pravna i politička sredstva.
Kako revolucionarno zvuči.
Usuđujem se vještačiti da je Incko tu ostao kao dežurni sa motorolom. Da javi u slučaju da treba uvesti ZZL, Vazdušne Udare, ako Ulica Krene Sjeverom Afrike...
Dobro je rekao Dragan Čović. Čekali su neke radikalne poteze. Čekali su da Hrvatski Narodni Sabor proglasi Herceg-Bosnu do Tirola pa da nastupe askerdemokordoni.
Incko i ostaci razbijene internacionalne zajednice su ispali iz kolosijeka, ko moj pokojni djed Milan iz bolničkih kola, negdje kod Đakova, na samom početku Njemačke okupacije Kraljevine, kada je neka turistička njemačka motorizovana brigada samo prošla kraj njih i isjekla ih mitraljetama. Ispali, dabome. Jer, Incko iz stare teke, sa prljavim ušima, iz doba Sintre i Bona, vadi lekcije i ponavlja ih. Kriva je Republika Srpska. Za budžet, za vojnu imovinu, za državnu pomoć, za popis, za savjet ministara, za S/F... a Horvati za Treći entitet.
Incko i kamarila ne shvataju da se u BiH, možda prvi put, javljaju, i odmiču autohtoni procesi kod Srba i Hrvata, kod Hrišćana, neindukovani s vana. I iz Stambola.
Srbi su odmakli, ponešto shvata i Incko pa upotrebljava sintagmu Pravna i Politička sredstva. To Ile, Bruder, biće od tebe nešto. Ali, Kalaj nikada.
Hrvati su krenuli.
U Bosni i Hercegovini se događa Nacionalno Razvrstavanje, Nacionalno Razrastanje i Nacionalno Izrastanje. Ta tri procesa, ako ne budu uvaženi, mogu dovesti i do raspada BiH ali mogu, ako budu uvaženi, dovesti do jedne solidne konfederacije.
Potpuno je vanokolosiječno gledati na to kao što gleda Međunarodni Krizni Incko ili Međunarodna Krizna Grupa. Kriva je Republika Srpska. Šta hoće Republika Srpska.
Uopšte se ne radi o Republici Srpskoj. Pa ni o Trećem Entitetu. Radi se o tome da se uspostavi tronacionalna ravnopravnost čiji su temelji u Dejtonskom sporazumu ugrađeni sa dobrom namjerom. Sintraši, Bondžije i Kaldrmaši su, u međuvremenu, pokazali one druge, loše namjere i doveli Federaciju do potpunog rasula a Naseobinu skoro do raspada.
Dabome, to neće ići bez potpune izvorne dejtonske i ustavne pozicije Republike Srpske. Od koje ne može biti važniji izmišljeni Savjet ministara. Izmišljeni, jer je prvobitni izvorni, dejtonski, bio tročlani.
Dabome, da to neće ići bez povratka Hrvatima onoga što su unijeli u Vašingtonsku Federaciju. U bilo kom obliku. A i taj oblik neće moći da padne daleko od Trećeg entiteta.
Srbi i Hrvati imaju vremena. I zato je bitno ne načiniti kakav Prizivni Tenkovski Potez. Imaju vremena jer što Naseobina više odlazi od vremena kraja rata, gubitništvo Unitarista, Hegemonista, Sarajcentrumaša, sve je veće i sve neizlječivije.
Svi bi, Incko zadnji, mogli konačno shvatiti da ovdje niko nije uspio stvoriti Bosnu. Ni Kalaj. Ni Endeha. Ni Komunizam. Ni Dejton.
Pravna i politička sredstva.
Kako revolucionarno zvuči.
