UNEREDI U SARAJU
Učesnici fudbalskih unereda nikad ne znaju šta rade. Nije ni Zvonimir Boban znao, onomad, kada je šutirao pripadnika snaga reda, organa, takorekuć, šta radi. Ne zna ni danas šta je tada radio. Ako je znao genijalno da igra fudbal, misli li neko da je pametan i da zna za sebe i oko sebe. Jok, more, što bi rekao Svetislav Basara u svojim tekstovima punim turcizama.
Nisu ni navijači u Sarajevu, na Grbavici, večeras, znali šta rade. Što bi morali da znaju. Navijači i postoje da prave jebu. Ne idu na kemernu predstavu.
Ali oni koji su organizovali susret Želje i Bilih, trebali su da znaju šta rade. U kom vremenu žive. I šta im radi Zlaja.
U eri najveće borbe Hrvata da u Federaciji ostanu na površini, organizovati utakmicu između hrvatskog i sarajevskog, gdje je sarajevskog, u stvari, posebnog nacionalnog, kluba, pri čemu za taj sarajevski klub, tišu rafo, navija sva Hercegovina.hr, ona ista koja se bori da ostane na površini, ravno je širem društvenom umobolstvu.
A imali su očigled. Hajduk je lijepo platio i doveo Barselonu na tu svoju obljetnicu. Nije doveo Slobodu iz Čačka.
Širi krug ljudstva u Naseobini će moratiu da shvati da društvene lomove, podjele, pukotine i raskide, najprije shvate neobaviještene, marginalne, apolitične društvene grupe. Malo je ponižavajuće, ali na tim perifernim područjima, nagon za samoodržanjem i opstankom je jači i prepoznavanje neprijtelja, ili samo ne prijatelja, senzitivniji je. Akademik dok shvati, ode mast u propast. Marginalci funkcionišu na osnovu simbola, crno – bijelo, ne znaju za šire kontekste, ne znaju šta rade, nisu obaviješteni o kompromisima i sličnim nefunkcionalnim sintagmama. Pri tome su podložni i svakovrsnoj manipulaciji ali ni tad ne ostupaju od svog kodeksa. Neprijatelj je na Sjeveru. Ili Jugu.
Tragedija je što takvu pojednostavljenu tehnologiju prihvataju i oni za koje se smatra da su obaviješteni, intelektualizirani, kreatori javnog mnijenja, novinari, na primjer, pa plasiraju samonavođenu raketu o tome kako su nerede izazvali navijači Hajduka iz Hercegovine. Kakvi novinari, isti šljam kao i navijači orgijaši, sao im je neko, slučajno, u ruke, umjesto kamena, gurnuo hemijsku. Pa sa strane izgledaju kao novinari.
Moj prijedlog je jednostavan. Treba smiriti malo to igranje međufudbala i međusporta uopšte, dok se država ne raspadne. Pa onda, ko ljudi, igrati se tog međunarodnog fudbala. Gostuje Željo iz druge Države.
A dovoditi Bile, iz treće, zainteresovane, države, dok im ovdje dijasporu, dobro dijasporu, ali cijelu naciju u Naseobini, ganjaju po šumi sa pripremljenim ražnjem, nije nimalo sportska, a, bogami, ni politička disciplina.
Učesnici fudbalskih unereda nikad ne znaju šta rade. Nije ni Zvonimir Boban znao, onomad, kada je šutirao pripadnika snaga reda, organa, takorekuć, šta radi. Ne zna ni danas šta je tada radio. Ako je znao genijalno da igra fudbal, misli li neko da je pametan i da zna za sebe i oko sebe. Jok, more, što bi rekao Svetislav Basara u svojim tekstovima punim turcizama.
Nisu ni navijači u Sarajevu, na Grbavici, večeras, znali šta rade. Što bi morali da znaju. Navijači i postoje da prave jebu. Ne idu na kemernu predstavu.
Ali oni koji su organizovali susret Želje i Bilih, trebali su da znaju šta rade. U kom vremenu žive. I šta im radi Zlaja.
U eri najveće borbe Hrvata da u Federaciji ostanu na površini, organizovati utakmicu između hrvatskog i sarajevskog, gdje je sarajevskog, u stvari, posebnog nacionalnog, kluba, pri čemu za taj sarajevski klub, tišu rafo, navija sva Hercegovina.hr, ona ista koja se bori da ostane na površini, ravno je širem društvenom umobolstvu.
A imali su očigled. Hajduk je lijepo platio i doveo Barselonu na tu svoju obljetnicu. Nije doveo Slobodu iz Čačka.
Širi krug ljudstva u Naseobini će moratiu da shvati da društvene lomove, podjele, pukotine i raskide, najprije shvate neobaviještene, marginalne, apolitične društvene grupe. Malo je ponižavajuće, ali na tim perifernim područjima, nagon za samoodržanjem i opstankom je jači i prepoznavanje neprijtelja, ili samo ne prijatelja, senzitivniji je. Akademik dok shvati, ode mast u propast. Marginalci funkcionišu na osnovu simbola, crno – bijelo, ne znaju za šire kontekste, ne znaju šta rade, nisu obaviješteni o kompromisima i sličnim nefunkcionalnim sintagmama. Pri tome su podložni i svakovrsnoj manipulaciji ali ni tad ne ostupaju od svog kodeksa. Neprijatelj je na Sjeveru. Ili Jugu.
Tragedija je što takvu pojednostavljenu tehnologiju prihvataju i oni za koje se smatra da su obaviješteni, intelektualizirani, kreatori javnog mnijenja, novinari, na primjer, pa plasiraju samonavođenu raketu o tome kako su nerede izazvali navijači Hajduka iz Hercegovine. Kakvi novinari, isti šljam kao i navijači orgijaši, sao im je neko, slučajno, u ruke, umjesto kamena, gurnuo hemijsku. Pa sa strane izgledaju kao novinari.
Moj prijedlog je jednostavan. Treba smiriti malo to igranje međufudbala i međusporta uopšte, dok se država ne raspadne. Pa onda, ko ljudi, igrati se tog međunarodnog fudbala. Gostuje Željo iz druge Države.
A dovoditi Bile, iz treće, zainteresovane, države, dok im ovdje dijasporu, dobro dijasporu, ali cijelu naciju u Naseobini, ganjaju po šumi sa pripremljenim ražnjem, nije nimalo sportska, a, bogami, ni politička disciplina.
