субота, 18. јун 2011.

IDENTITETOM
PROTIV
NEOOSMANIZMA
Očigledni, drski i precizno najavljeni neoosmanizam, neootomanizam i ekstrudirano turkijanstvo, zapljuskivaće Brdusine, što je slavenska riječ za Balkan, najmanje polovinu ovog vijeka. Ponekad mi se čini, a sve češće, pošto EU ne pokazuje zanimanje za ovo područje, da je SFRJ razbijena zbog otvaranja vratnica Turskoj i Nato-paktu.
Turska svoj neootomanizam provodi na cijeloj geografiji oko sebe. I ovdje ga provodi sistematski, uz pomoć raznih sila a naročito Nebeske Sile Vazdušnih Demokratskih Udara, NSVDU. Zemljice se uvlače pojedinačno i na buljuke, pri čemu je Beograd Naivna Bazna Stanica. I često daje šerpase.
Sve što je usitnjeno ba Brdusinama, poslije raspada SFRJ, osim Slovenije i Hrvatske u opasnosti je od novih najezdi iz Anadolije. Dakle, Federacija, Republika Srpska, Srbija, Crna Gora, Kosovo sa Celom Albanijom, Makedonija, Mlađano Bugarče.
Federacija Bošnjaka i Hrvata ne želi ni da se brani od Najnovijih Osmanlija. Oni ih slave i slave njihove prethodnice. Hrvati moraju da traže slamku spasa. A Federacija i ne želi da stvara svoj identitet, mada on nije ni moguć, već čeka da se uklopi u identitet Unitarne, Centralističke i Gizdave Bosne.
Srbija je u opštem bauljanju, od Stubova samostalnosti do prodaje Ratka za dva briselska slatka. Šutanula bi se u Nato, ekonomisala bi sa Rusijom. Ne zna kudćeštaće. I tako vekovima. Književnik Basara, Veliki Borac protiv Oca svih očeva Srba, Dobrice Ć, upotrebljava više turcizama u svojoj svakodnevici nego savremeni turski dramski pisci. Da bi se odbranila Srbija mora naći svoj identitet ali ne kao Serbija već kao Srbia. Mora se riješiti Kosova a po mogućstvu zadržati njegov sjever, jer za borbu protiv Neoosmanizma važna bi bila Velika Albanija pošto sadašnja nije tako turkoprijemčiva kao što se na prvi pogled čini a kad postane Velika, biće još manje. I mora se izjasniti u pogledu Stubova te krenuti u ekonomiju.
Crna Gora je na putu edentiteta, barem eksternog. Ulaskom u Nato i kandidaturom za EU, montenegrizam može da se razvija opet kao nekad, izlovano i samosvojno.
Kosovo nema identiteta jer iredenta nije ne proizvodila identitet nego samo to da Srbiji Crkne Krava. Najveći njegov identitet je Vojna baza. Ako se ne priključi Velikoj Albaniji i tako uđe u svijet brdskih ilirskih plemena, neće nikad biti ništa. Osim Isprdka Srbije.
Makedonija, BJR, najveći je problem. Ona između Bugarske i Šiptara a sa južnom Grčkom koja je smatra svojom, te sa Srbijom na sjeveru s kojom su pokidane sve veze, bez veze, ne može da nađe identitet. I njena šansa je da dobrovljno uđe u sastav Grčke. Tako bi odmah, bez mučnih natezanja, provjera i pregovora ušla u EU i Nato. I riješila bi se Zapadne Najezde. Neće Grčka stalno biti u bankrotu. Referendumom, dabome,
Bugarska je imala uvijek nekih problema sa Turskom. Samo je dobri totalitarni lagerski komunizam znao da ih zakatanči. Sada mora da se izvuče iz političkog sistema Drumskog Razbojništva i krene u ekonomiju, kad joj je bog već dao da je i manjkava ušla u EU.
Republika Srpska svoj identitet mora da gradi na onom što joj je bog dao. Na Dejtonskoj samostalnosti u okviru BiH, ili na Dejtonskoj samostalnosti van BiH. Bilo bi veoma opasno da se dejtonska pozicija, od strane Republike Srpske pogazi jer je to pozicija koju su konstatovale i odoborile velike sile na čelu sa SAD. Republika Srpska ne može svoj identitet graditi na nekom nebeskom i nerealnom prisajedinjenju Srbiji. To bi tek bila opasnost po cijeli Balkan a naročito po Srbiju. Babe tračare bi rekle Eno, jesmo rekle da su ratovali da raskomadaju Bosnu. Jebala ih Bosna, ni medicinske budale ne ratuju za Bosnu. Republika Srpska svoj identitet treba da gradi kulturom, ovdašnjim dokumentovanim evropskim antifašizmom, svakovrsnim vezama sa Briselom, ekonomskim vezama s bilo kim ko hoće da sarađuje i svojom sopstvenom sviješću o sposobnosti da primjenjuje i poštuje Dejtonsku Samostalnost.
Samo na taj način će se Brdusine odbraniti od Davutotomanizma. Republika Srpska, kao ni Srbija, same ne mogu učiniti ništa.
Ali za Odbrambeni identitet potrebno je da svaka zemlja-nacija ima kvalifikovano političko vođstvo utemeljeno na realnom nacionalnom političkom programu.