петак, 18. фебруар 2011.

SRPSKO-HRVATSKO
NARODNO VIJEĆE
Ako još nekome nije nešto jasno oko Hrvatskog narodnog vijeća, trebao bi malo da se pozabavi Srpskin narodnim vijećem. I to postoji u Sarajevu. Kad se pomene SNV, Sarajevski Srbi se nadmu ponosom ko oni golubovi grivaši pa liče na lavove, šepure se Baščaršijom, organizuju svatove u dva, u četiri, u šest, u osam, ko kino, STJ. Nek neko stisne pa nek ubije svata. Tu je SNV.
Dakle, nije u pitanju samo Markešić. Postoji cijela jedna sojta i rojta hrišćanskih izmećara iz koje islam regrutuje slugane. To su genetski kodirani i selektovani hibridi, takozvani Bosančići. Oni nisu još dozreli da prime islam, ali mogu da prime druge stvari. Oni služe ko ukras, ko brada na kuruščićima, ko resica na fesu. Njima se ugradi kateteter, jedan u guzje da ne seruckaju i zagađuju Kotlinu a drugi u glavu, da misle u kesu, ako bi, slučajno do toga došlo.
Markešić samo ne pušta poziciju. Kao i Kemotrojica.
Ne znam šta su uopšte tamo radili Lasić i Lovrenović. Za Lovrenovića znam da je pametan čovjek, načitan, izfilozofiran, nezao, zavičajan, odakle je, izgleda, i ponio tu varcarsku dobrotu i poštovanje Sarajeva. Pa je onda godinama salijevao strave Republici Srpskoj, valjda, kao dio opšte klime u širokspektralnom, demokratskom, multiduhovnom, multikateterskom Saraju. Tako je, nesvjesno, najbolje uništavao Hrvate i njihovu šansu.
No, sarajevski Brod Narodnih Vijeća tone. Zato ga napuštaju. Sam Markešić, kao i onaj Markešić, kako li se zove, u SNV, nemaju više kud, kao ni Divjak, ni onaj profesor Mirko, i onaj novinar Rajko... sve isluženo i odbačeno.
Koliko je trebalo ljudima da shvate da su dio opsjenarskog projekta. Služinčad.
Mada ima nekih koji nikad neće shvatiti. Komšić. Ni kada bi imao još dva mandata, i tri ljiljana, ne bi.