уторак, 18. јануар 2011.

NE POSTOJI
BOKVICA
ZA BAKIRA
Razumijem demokratsku javnost koja argumentovano, misleno i stavno osuđuje ili pobija, ili se, pak, ograđuje od Bakira Hadžizlatka.
Mada je upitno šta se može postići korektnom aparaturom mišljenja, logističkom sljedstvenošću i argumentacijom o ulozi javnog servisa, evropskih standarda i ulozi medija, protiv nečega što nije ništa do golo divljaštvo primitivno uznojenog ja-stambol svijeta, merajska uzurpacija ekrana i jaranska politička veza dva mentaloida.
Bakir Hadžišezdeset nije novinar. Nije ni novinar u pokušaju. On nije ni umišljeni novinar. On je tek umišljeni povjerilac i ispovjedaonik Zlatka Drmatora. On je mentaloid. Nova pojava na okorcima i okrajcima Evropskih Standarda. Jer svojim ljudožderskim porivima i kompleksima pokušava dodati začine mentalne aktivnosti i evropskih dosega u novinarstvu koje i nije novinarstvo nego najobičnije javno prokazivanje i golootočarenje. O Bakiru Ništa govori i segmentarijum na kome se temelji njegova emisija. Vasković. Istraživački novinar kojem je najveći istraživački podvig ući u zgradu vlade, slikati se i reći da je Dodik kriminalac. Na istoj mentaloidnoj matrici počiva i mentalac koji pod mantilom gol u parku čeka žene iz druge smjene i otvara im svoje golodveri i visuljke kao simbole svog zakržljalog uma.
A Bakirova rečenica: Zaustavite Dodika dok ne bude kasno, samo je znak ozbiljne misionarske bolesti jedne sarajkaldrmaške čegrtuše u kojoj ona pokušava da se pretvori i predoči iz misionara u misaonara, u čovjeka vizije i dalekovidne misli, u dobrotvornika koji nas upozorava svojim vidjelicama a u stvari prijeti i pokazuje se kao ćulah apokalipse.
Ne pomaže da se tuži Bakir. Ni sudu časti, ni RAK-u, ni sudu za poratne zločine...
Bakir nije kriv. Da nije njega na njegovom mjestu bi bio neki drugi predumišljeni umobolnik.
Bakir Hadžišezdeset je zakonit proizvod sistema kojeg je u svoje ruke, nakon Dejtona, prigrabio Sarajevski Politički Krug. A taj sistem, znano je, temelji se na već otkrivenim i još skrivenim postavkama:
• Potpiši jedno, radi drugo
• Sve što je bosanskohercegovačko to je, u stvari, sarajevsko a sve što je sarajevsko to je samo sarajevsko
• Ne postoje Ovi iz eres, a u skorije vrijeme i Ovi trećaši nego Građani, Državljani, Bosanci i Ostali
• Svaki decentralizovani temelj pretvori u unitaristički
• Vodi uvijek dvije politike, jedna mora obavezno biti deklarativno proeuropska a druga može biti čaršijska, reketaška, monopolska, uzurpatorska, prevarantska, diskriminatorska
• Tajno ovladaj javnim medijima
• Pretvori ovladane medije u ogromna Politikina Pisma Čitalaca iz doba Velikog Raspada
• Satanizuj druge narode, ako se odnekud pojave, satanizujući njihove političke lidere
• Smiješi se iz Platforme a puštaj krvozube buldoge
• Podijelimo se: Jedni o Državi, drugi o Državnoj imovini a treći, ništa treći, a četvrti o Državnoj Vladi, Sudu...
Pošto su uzurpatori ustava, institucija, nacija i prava ostvarili najveći dio iz ovog arsenala, Bakir Hadžišezdeset se naprosto morao pojaviti. Jer je on sljedstvena posljedica stanja stvari. Takvih Bakira ima na svim osvojenim područjima pod SPK. Samo se ne zovu Bakir.
Zato ne pomaže tužba i žalba. Ne postoji bokvica za Bakir Ranu. Osim PSŠSMP. Podijeliti sve što se može Podijeliti. Pa neka seru iz druge države.