недеља, 20. јун 2010.

DRŽAVNI FUDBALSKI TEROR
Ljubazni kablovski operateri, na kanalu gdje se zadesi Radio-televizija Srbije 2, obavještavaju da se utakmice SP mogu gledati na kanalima i kaljužama javnih emitera BiH i da im je žao. Signal HRT 2 neko jednostavno zasniježi. Crko.
Država Bosna i Hercegovina tako pokazuje svoju snagu.
Jebe gledaoce tamo gdje se to ne čini.
I nameće nam državne komentatore fudbalskih utakmica. A poznato je da u BiH, uključujući i Mihajlicu, ne postoji ništa gluplje od fudbalskog komentatora. Najprije su htjeli nametnuti onu folklornu atrakciju, nekog Marjana koji se u svom transvestitodinom grču, dok kobiva komentariše utakmice, pretvara iz normalnog mladog čovjeka u baščaršijca sa izgovorom i vokabularom kone i nane.
Onda nam seviraju one koji su na silu naučili hrvatski jezik koji im stoji ko krmači monokini Bruk Šilds iz najboljih dana. Pa onda njih nekoliko, koji se ubiše, a ubiše i nas, serući o Našoj zemlji, Našoj reprezentaciji, o igračima koji igraju sa Našim Pjanićem, sa Našim Džekom...
Da o elementarnoj gluposti ne govorim. Zatrpavaju ljude nebitnim podacima, seljaci se dokopali interneta, pa je, tako, moguće saznati koliko je rezane građe izvezao Brazil u godini kada je Garinča proturao loptu kroz uši, po desnoj strani, u finalu onog i onog SP.
Regulatorna agencija i na silu prenešene nadležnosti na Naseobinu, direktni su krivci. Mediji su, po Svetom Dejtonu, u nadležnosti entiteta i ni po čemu niko ne može da odlučuje u toj sferi. Te sarajevske protuve misle da tako prave državu a u stvari krše ljudska prava i želje. Ljudi mogu da gledau šta hoće. I oni u RTS 2 i oni u HRT 2 platili su prava prenosa. BHT nije ni morao da plati jer u normalnoj tržišnoj konkurenciji, niko ih ne bi gledao.
Mislio sam da se države prave zbog ljudi.
Kao i fudbal što se igra.