четвртак, 02. јул 2009.

FASCINACIJA
Sarajevska Državna Oaza još se nada da će se pojaviti Švabica, kao, onomad, u Višegradu, u Višegradu gdje je moja draga a mene na Bikavcu nema. Toliko se nada da su svi već zaljubljeni, oduševljeni i fascinirani njom. Oaza živi u svom ustajalom popodnevu i feudalnu begovsku pamet okreće sad ovako, sad onako.
Tako i Tihić, koji sada nosi breme i Lagumdžije, i Harisa, i Bakira, kad treba za podršku u režiranim demokratskim stranačkim izborima, uključi se Prudski proces. Kad dobije podrušku i bude demokratski režiran na mjesto predsjednika Esdea, napusti Prudski proces. Mislio sam, zbog krupnog političkog, konceptualnog i programskog razloga. Ne. Zbog emisije u kojoj je govorio Milorad Dodik.
Tihić je tipični višegradski popodnevlija.
Uporedo, u Sarajevskoj Državnoj Oazi traje fascinacija Amerikom, Državnom Imovinom i Novim Ustavom.
Senatori, koji su došli iz SAD, od kojih je jedan pomenuo Novi Ustav, potakli su iznova facinaciju koja je bila splasnula dolaskom potpredsjednika Bajdena, čovjeka koji bi, možda, drugačije vidio ovu državu, ali razumije realnost i odnose snaga, pa je rekao da je najvažnije da se ide u EU a entiteti – kako hoćete. Sada se opet pjeva Čvrstoj Američkoj Ruci, kao četrdesetpete Rusima i Sajuzu. Novi Ustav treba donijeti do aprila sljedeće godine, najbolje da se startuje od Aprilskog paketa, vele, kako bi se onda promijenio izborni zakon i – sve behara i sve cvjeta.
Dotada, kao ciljeve i uslove, treba popisati državnu imovinu, tako da sve što se ne kreće, bude državno. Ono što se kreće, treba da bude popisano kao sarajevsko, možda, eventualno, kao bosansko.
Posjeta Bjadena, i senatora/kogresmena, krajnji je domet angažmana SAD u ovom demokratskom mandatu.
Državna imovina ne postoji.
Novi Unitarni Ustav, bez entitetskog glasanja itd. neće nikada biti donešen.
Krajnje je vrijeme da neko o tome obavijesti Švabicu i Ćorkana.