недеља, 24. мај 2009.

POGUBNA UPOTREBA SINTAGME „GENOCIDNA TVOREVINA“
Nakon posjete potpredsjednika SAD koji je rekao da njegovu zemlju, velesilu, ne zanima kako će se dizajnirati unutrašnje uređenje objekta BiH, može i sa dva entiteta, samo neka ide u EU, onda je Amerika sigurna; nakon izjave am. amb. u Beogradu, što nije slučajno, baš beogradski ambasador, da Amerika nema namjeru imenovati specijalnog holbruka za Balkan i nakon činjenice da je propalo salijevanje strava, bacanje ugljena i olova u ladnu vodu i gledanje u šolju, da će Bajden donijeti bejzbol palicu i zatući blizance zla, a on nije ni pomenuo Dodika kao problem, Harisa pogotovu, biće zanimljivo prisustvovati Novom Patriotizmu Sarajeva koje će morati da prihvati Republiku Srpsku kao trajnu kategoriju i kao dio BiH.
Obzirom da politika može da mijenja svoje stavove ne mijenjajući aktere, za to im, nažalost, nisu potrebni novi lideri.
A i kada ovi opstojeći to budu činili, biće, dramatičnije, sladostrasnije i zanimljivije.
Za početak trebala bi prestati upotreba sintagme „genocidna tvorevina“ kojom se kojotski opisuje Republika Srpska.
„Genocidna tvorevina“ je sintagma koju su skovali kovači mržnje, kovači Bosne i kovači bošnjačke, muslimanske, islamske Bosne, oni isti koji imaju teritorijalne pretenzije prema Sandžaku. Skovali su je kovači koji na platformi žrtve grade sva istorijska, buduća i vanvremenska prava. Skovali su je kovači istrebljivačkih namjera. Jer, odricanje prava na Republiku Srpsku jeste odricanje prava na postojanje Srba u BiH. Samo se to ne smije tako reći jer bi bilo očigledno. Ali, ako kažemo da je to „genocidna tvorevina“, onda nam niko ništa neće zamjeriti.
Međutim, karakterizacija Republike Srpske „genocidnom tvorevinom“ sugeriše da su Amerika i sve velike sile, svi potpisnici i učesnici dejtonsko-pariškog procesa, upravo nagradili Srbe državotetom, državom – entitetom, zbog počinjenog genocida.
Upotreba sintagme „genocidna tvorevina“ direktna je optužba međunarodne zajednice.
Istrebljivačko u toj sintagmi je svakako ukidanje Republike Srpske što bi značili i ukidanje Srba u BiH, ili njihovo svođenje na Jovana Divjaka koji je branio grad ubijanjem vojnika koji su ga po dogovoru napuštali.
Politika koja upotrebljava „genocidnu tvorevinu“ treba i da odgovori na pitanje zbog čega želi da živi sa svojim genocidnim komšijama, osim ako im namjere nisu baš istrebljivačke.
Tri stvari se, u gornju svrhu, mogu promijeniti: stranke, politika ili korisnici sintagme.
Vidjećemo šta će se žrtvovati. Barem prividno.