петак, 01. март 2013.

1994.
PRVI MART
NOSI ŠKART
 

Gledam onog Komšića, pred Vječnim Plinom, gdje li, skupio se Koštetaukokoši. A Avazovci ga snimili bez Bakira. Što je falsifikovanje istorije. Ili misle da ne treba snimati dva bošnjačka Člana P.
Vijenci u počast Prvom Martu.
Bolje da je zino jaukat. I on i Bakir, koji je takođe polagao.
Ili da su otišli pred pravoslavnu crkvu na Baščaršiji, da polože vijenac za zločin koji je najavio i pokrenuo rat.
Slaviti nekakav referendum, koji je bio definitivni katanac na ravnopravnost nacija u BiH, Utamničenje, dakle, koji je poslužio kao opravdanje za klaonicu i Žrtvovanje Mira za BiH, slaviti to kao dan nezavisnost, poptuno je ispadanje iz kolosijeka.
Slika Štete Komšića, onako jadnog i zgurenog, olinjalog i ošuganog, slika je i BiH, i te nezvisnosti, i te sarajevske politike, i vascijele stvarnosti bosanske.
Ova bosna nije nizašta. Njoj ne priliči Dan nezavisnosti. Ni Noć nezavisnosti. U njoj više ne može ni rat da počne. Koga bi danas ubili u Sarajevu.
Prevaljen je dug put od prijestolonasljednika do srpskog svata. I došlo se do kraja.