недеља, 08. април 2012.

АЛАХ УЕКБЕР
АЛАХ УВЕК БРЕ
Senznacionalistička novina Avaz kuka nad sudbinom malih Srebreničana koji vjeronauku moraju da uče na ćirilici jer se to pismo prvo uči u devetoljetkama u tom dijelu Republike Srpske. Kao i u drugim dijelovima. Mali Srebreničani, potomci Žrtava Genocida, moraju da uče jezik onog naroda čiji su pripadnici počinili najveći zločin nad njihoviom precima. Jer se u nižim razredima osnovne škole preferira samo jedno pismo. Veli Ahvaz.
Vidim. Vidim. Problem je što Potomci Žrtava moraju da žive u Republici Srpskoj. Ali, to je Vama Vaša Borba Dala. Izgubljen je rat za granicu na Drini. Zato je u BiH ostao Onaj Narod Čiji Su Pripadnici... Čiji Pripadnici Nisu Trebali Da Budu Ovdje.
Stvar bi mogla da se okrene. Srbi, školske vlasti Republike Srpske, moraju da obrazuju djecu, potomke, onih koji su za BiH žrtvovali mir i doveli do rata u kome je izginulo sto hiljada ljudi. Nizašta. I potomke onih koji su razbili Jugoslaviju koju su Srbi toliko voljeli. A.
Što se mene tiče, djeca u Srebrenici, niti bilo koja druga djeca Potomaka, ne treba da uče ćirilicu. Ni prvo. Ni drugo. Neka uče samo islamsku vjeronauku. Tako ćemo nekoliko decenija unaprijed biti načisto. Mada ne razumijem šta će djeci vjeronauka dok još ne znaju ni da pišu.
Nu. Nije najveći problem što Avaz kukunacionališe nad sudbinom Malih Srebreničana. Glavni problem nastaje kada vjeroučitelj, ili neki dužnosnik, objašnjava problem. Nemamo ništa protiv ćiriličnog pisma, ali nam smeta da se to poistovjećuje sa srpstvom, te se nadamo da od naredne školske godine nećemo imati sličnih problema, budući da je postignut načelan dogovor da se djeci bošnjačke nacionalnosti omogući učenje bosanskog jezika, rekao je, tim povodom, izvjesni efendija Peštalić.
Dakle, efendija P ima nešto protiv srpstva. Ćirlica nije problem. Djeca pišu Alah Uekber ćirlicom bez problema. A i zašto bi bilo problema. Islam je, koliko sam razumio, univerzalna vjera. Ima je na svim meridijanima i šarafima globusa. Za nju nisu prepreke jezici i pisma. A ni teritorije. Samo su Srbi i Srpstvo prepreka. Naročito onomad, nisu svi htjeli da prihvate Islam. Danas se Djeca Potomaka ne bi bavila ćirlicom. Odmah bi učila ona izvrnuta slova turska. Kao što će učiti Jezik Bosanski. Duša me moja boli kada dođe vrijeme da djeca shvate da su učila taj Jezik Bosanski, jezik zemlje koje nema. A kad još razumniji među njima otkriju da je to u stvari srpski jezik kojeg su efendije nazvale bohsasnki.