DRMA MI SE,
DRMA,
ŠUBARA I SRBIN
U SARAJU
napesničeni kolumnist, izvjesni Mijović, pokazuje jučer, povodom Kalabić Instalacije u Parlamentarnoj skupštini Brdusije, svu širinu, toleranciju i srboljupstvo, toliko ukorijenjeno u samom Saraju da izbija kroz cijelo njegovo biće, ne samo kroz slova i retke teksta, kroz podlakticu, šaku, bradu.
Kalabić se malo instalirao što u svjetskim parlamentima nije nikakva novina. Parlament je parlaonica. Pričaonica. Tamo se ne piša O d kolonj. To nije intelektualnica čime odiše flaširano Sarajevo.
Svojevremeno je u Narodnoj skupštini legendarni Kralj I Otadžbina, Mrva Prstojević, dvogledom osmatrao poslanaike Esdeesa i u replikama iznosio šta je tako doznala KOS, Kraljevska Obavještajna Služba.
Ni tadašnji ortodoksni, netorzioni, nefleksibilni, centreksirani Esdees nije zamjerio Mrvi ni stoti dio koliko sada Vlavaz Kolumnist Kalabiću.
Situacija jest provokativna. Kalabić u Saraju. Šubara u Saraju. Srbin u Saraju.
Vlastavaz kaže da je to opet ukazanje Čobana u Saraju. Kao što su bili Karadžić i Krajišnik. Papci.
Jasno je da on, i Avaz, Srbima tepaju sa Čoban. Ima tu i poetskijih tepanja. Zločinac. Krvolok. Fašist. Kalabićevi su Predčobani tukli Sarajevo. Ciglu Po Ciglu. A, eto, Kalabić se malo zajebava. U Državnom Parlamentu, STN. Mada ne znam da je Sarajevo toliko tučeno. Možda i jest pa su se Srbi od tih kanonada bacali u Kazane. Šta bi se reklo za Derventu ili Lipik, u onoj državi. Ko je tukao Doboj. Sigurno Kalabić sa svojih položaja u Štrpcima. Iz štale u koju želi da ga smjesti Vlastavaz.
Na žalost sarajskih intelektusralaca s flašicama, još će vama Kalabići uzimati Državnih Para. Mada neće dugo. Države na Balkanu, osim Srbije, traju po pedeset godina.
A i tačno je da Jazavac, David i Kalabić nisu za Saraj. Za Saraj su samo Prestolonasljednik Ferdinand, Ba Bono, Kristijan Amanpur, Andjelina Džoli.
DRMA,
ŠUBARA I SRBIN
U SARAJU
napesničeni kolumnist, izvjesni Mijović, pokazuje jučer, povodom Kalabić Instalacije u Parlamentarnoj skupštini Brdusije, svu širinu, toleranciju i srboljupstvo, toliko ukorijenjeno u samom Saraju da izbija kroz cijelo njegovo biće, ne samo kroz slova i retke teksta, kroz podlakticu, šaku, bradu.
Kalabić se malo instalirao što u svjetskim parlamentima nije nikakva novina. Parlament je parlaonica. Pričaonica. Tamo se ne piša O d kolonj. To nije intelektualnica čime odiše flaširano Sarajevo.
Svojevremeno je u Narodnoj skupštini legendarni Kralj I Otadžbina, Mrva Prstojević, dvogledom osmatrao poslanaike Esdeesa i u replikama iznosio šta je tako doznala KOS, Kraljevska Obavještajna Služba.
Ni tadašnji ortodoksni, netorzioni, nefleksibilni, centreksirani Esdees nije zamjerio Mrvi ni stoti dio koliko sada Vlavaz Kolumnist Kalabiću.
Situacija jest provokativna. Kalabić u Saraju. Šubara u Saraju. Srbin u Saraju.
Vlastavaz kaže da je to opet ukazanje Čobana u Saraju. Kao što su bili Karadžić i Krajišnik. Papci.
Jasno je da on, i Avaz, Srbima tepaju sa Čoban. Ima tu i poetskijih tepanja. Zločinac. Krvolok. Fašist. Kalabićevi su Predčobani tukli Sarajevo. Ciglu Po Ciglu. A, eto, Kalabić se malo zajebava. U Državnom Parlamentu, STN. Mada ne znam da je Sarajevo toliko tučeno. Možda i jest pa su se Srbi od tih kanonada bacali u Kazane. Šta bi se reklo za Derventu ili Lipik, u onoj državi. Ko je tukao Doboj. Sigurno Kalabić sa svojih položaja u Štrpcima. Iz štale u koju želi da ga smjesti Vlastavaz.
Na žalost sarajskih intelektusralaca s flašicama, još će vama Kalabići uzimati Državnih Para. Mada neće dugo. Države na Balkanu, osim Srbije, traju po pedeset godina.
A i tačno je da Jazavac, David i Kalabić nisu za Saraj. Za Saraj su samo Prestolonasljednik Ferdinand, Ba Bono, Kristijan Amanpur, Andjelina Džoli.
