MARDOK,
U SKLADU SA NAJBOLJOM
EVROPSKOM PRAKSOM
Kad sam došao iz rata, dabome da sam konstatovao da sam zaboravio sve o novinarstvu koje sam u prethodnom životu praktikovao, i od kojeg sam petnaest godina korokruvario. Onda su došli Oescederi i drugi Inglezi i počeli da me uče novinarstvu. Mene i još stotine gologuzih, u pogledu znanja o društvu, golomudih, u pogledu fakultetskog obrazovanja, golotrbih, u pogledu karaktera, ideje i morala. Mediji moraju da se privatizuju, vele Inglezi. To je u skladu sa najboljom evropskom praksom. S malim pojašnjenjem. Ja sam bio ministar informacija, STJI. Informaciono. A ti golotani su bili kursisti novinarstva koje treba da donese svjetlost u mračni komunistički medijski balkanski afganistan. Onda su nastali privatni mediji, sva sila, u Tripl M.
Kao propali komunistički novinar, bez nostalgije, ali i bez anestezije udivlenijem Najboljom Evropskom Praksom, gledao sam sa strane kako ljudi koji mrdaju usnama i cakle očima dok čitaju, postaju medijski magovi, moguli, vlasnici medija, vjesnici sloboda, praktičari NEP, pluralisti, demokrate, nezavisnjaci.
Svjedoci ste da je, ovaj put govorim o medijima, sve otišlo u sanader.
U međuvrmenu izumrli kretenoidni gologuzani, golotrbani i golomudani, jadalai su se kako nisu bili dovoljno slobodni u slobodi, kako nisu imali sve strane u svojim medijima, kako im država ne da informacije a političari mito i korup. Pa su počeli da se amsterdamizuju. Fiksaju se alkoholom ili daju guze za genguze.
Ja sam trijumfalistički ćutio. Može to da se tumači i kao hrvatska riječ. Osjećao sam. Ćutio sam septički miomiris jedne opsjene bosanskih i hercegovačkih budala koje su poletjele da osnuju media ovo, media ono, nezavisno ovo, nezavisno ono. Nezavisnu Onu Stvar. Danas imaju tiraž u Tripl M. A što tek imaju remitendu. A Bakira. A Dušku. A Bože pomozi.
Onda vidim ukinut neki ingleški medij. Štampani. Star 170 skoro godina. Malo se zainteresujem. Ko to tamo zajebava najbolju evropsku praksu. Onda vidim Mardok. Mogul. Magnat. Mardok je inače riječ nastala za posebnu vrstu ljudi koji su bili marljivi na dokovima. Marljivi doker. Takav je bio i Mardok. Radio na dokovima, zaradio velike pare i pokupovao po svijetu sve od one stvari gore i od one stvari dole. I odnekle i donekle. Na drugim dokovima su radili Soroš, Rokfeler i druga sirotinja.
Inglezi su oduvijek imali tu najbolju evropsku, dobro, ostrvsku praksu. Šta će državi novine. To je uredu. Dok novine ne uzme neko ko će da naguzi i državu. Jer, sa ukidanjem novina, tih Old Njuz, neki njihovi su otišli u zatvor a direktor Britiš OBA & SIPA podnio ostavku. Pipci otišli do Kamerona i dalje.
To je ta medijska trka za kapitalom, tržištem, i tiražem. A u stvari, bila je to rovovska, stacionarna, borba za moć u društvu i državi. Umjesto kvaliteta informacija, forsiran je kakalitet. Po svaku cijenu. Po cijenu prisluškivanja. Slobode i ljudska prava i građanska privatnost pogaženi.
Kakav je kakakvalitet tog medijstva jasno je iz biografije izvjesne Rebeke koja je u ćorci zbog tog prisluškivanja koje nije odobrio Bivši Engleski Barašin a ni neka tamo Engldžida, niti Tročlano predsjedništvo. Rebeka, po njenim fotkama, jedna je od Vještica iz Ipsviča. Liči na polovnu holandsku prostitutku. Ili dozericu koja peti put pokušava da se očisti pa je ovaj put obojila kosu u novu boju. Ona je pokušavala da završi neke studije u Sorboni ali o tome nema vijesti. Počela je u tim nekim novinama kao sekretarica pa je onda pisala te inelektualne trač rubrike. Pa ju je onda Mardok postavio za direktora internešnel nečega. Ta praksa je i kod nas. Napr, čuvar pruge, ima stotina slučajeva, postao je šef neke pružne dionice u međuvremenu završivši nekako građevinski fakultet. Sjajno, samo što su sve željeznice na Balkanu propale. Iz toga svega mogu da zaključim, istorijski, Kakva sekretarica takav Mardok.
No, koliko je neotkrivenih mardoka. U koliko je društvenih i državnih katakombi finansijski neoliberalni kancer pustio pipke. Ko vlada Ingleskom i drugim inglesijasima po svijetu. Ko sere o medijskim slobodama, o tome da ne smiješ ni da prdneš u blizini medija, ko ejakulira najbolju evropsku praksu, ko misli da kompanije, koncerni i konzorciji, najčešće poluvidljivi, vladaju medijima radi sloboda i profesionalne žurnalistike.
A danas Marljivi Doker izjavljuje da ga je sram. Sram je skraćenica od Srati Malo.
U SKLADU SA NAJBOLJOM
EVROPSKOM PRAKSOM
Kad sam došao iz rata, dabome da sam konstatovao da sam zaboravio sve o novinarstvu koje sam u prethodnom životu praktikovao, i od kojeg sam petnaest godina korokruvario. Onda su došli Oescederi i drugi Inglezi i počeli da me uče novinarstvu. Mene i još stotine gologuzih, u pogledu znanja o društvu, golomudih, u pogledu fakultetskog obrazovanja, golotrbih, u pogledu karaktera, ideje i morala. Mediji moraju da se privatizuju, vele Inglezi. To je u skladu sa najboljom evropskom praksom. S malim pojašnjenjem. Ja sam bio ministar informacija, STJI. Informaciono. A ti golotani su bili kursisti novinarstva koje treba da donese svjetlost u mračni komunistički medijski balkanski afganistan. Onda su nastali privatni mediji, sva sila, u Tripl M.
Kao propali komunistički novinar, bez nostalgije, ali i bez anestezije udivlenijem Najboljom Evropskom Praksom, gledao sam sa strane kako ljudi koji mrdaju usnama i cakle očima dok čitaju, postaju medijski magovi, moguli, vlasnici medija, vjesnici sloboda, praktičari NEP, pluralisti, demokrate, nezavisnjaci.
Svjedoci ste da je, ovaj put govorim o medijima, sve otišlo u sanader.
U međuvrmenu izumrli kretenoidni gologuzani, golotrbani i golomudani, jadalai su se kako nisu bili dovoljno slobodni u slobodi, kako nisu imali sve strane u svojim medijima, kako im država ne da informacije a političari mito i korup. Pa su počeli da se amsterdamizuju. Fiksaju se alkoholom ili daju guze za genguze.
Ja sam trijumfalistički ćutio. Može to da se tumači i kao hrvatska riječ. Osjećao sam. Ćutio sam septički miomiris jedne opsjene bosanskih i hercegovačkih budala koje su poletjele da osnuju media ovo, media ono, nezavisno ovo, nezavisno ono. Nezavisnu Onu Stvar. Danas imaju tiraž u Tripl M. A što tek imaju remitendu. A Bakira. A Dušku. A Bože pomozi.
Onda vidim ukinut neki ingleški medij. Štampani. Star 170 skoro godina. Malo se zainteresujem. Ko to tamo zajebava najbolju evropsku praksu. Onda vidim Mardok. Mogul. Magnat. Mardok je inače riječ nastala za posebnu vrstu ljudi koji su bili marljivi na dokovima. Marljivi doker. Takav je bio i Mardok. Radio na dokovima, zaradio velike pare i pokupovao po svijetu sve od one stvari gore i od one stvari dole. I odnekle i donekle. Na drugim dokovima su radili Soroš, Rokfeler i druga sirotinja.
Inglezi su oduvijek imali tu najbolju evropsku, dobro, ostrvsku praksu. Šta će državi novine. To je uredu. Dok novine ne uzme neko ko će da naguzi i državu. Jer, sa ukidanjem novina, tih Old Njuz, neki njihovi su otišli u zatvor a direktor Britiš OBA & SIPA podnio ostavku. Pipci otišli do Kamerona i dalje.
To je ta medijska trka za kapitalom, tržištem, i tiražem. A u stvari, bila je to rovovska, stacionarna, borba za moć u društvu i državi. Umjesto kvaliteta informacija, forsiran je kakalitet. Po svaku cijenu. Po cijenu prisluškivanja. Slobode i ljudska prava i građanska privatnost pogaženi.
Kakav je kakakvalitet tog medijstva jasno je iz biografije izvjesne Rebeke koja je u ćorci zbog tog prisluškivanja koje nije odobrio Bivši Engleski Barašin a ni neka tamo Engldžida, niti Tročlano predsjedništvo. Rebeka, po njenim fotkama, jedna je od Vještica iz Ipsviča. Liči na polovnu holandsku prostitutku. Ili dozericu koja peti put pokušava da se očisti pa je ovaj put obojila kosu u novu boju. Ona je pokušavala da završi neke studije u Sorboni ali o tome nema vijesti. Počela je u tim nekim novinama kao sekretarica pa je onda pisala te inelektualne trač rubrike. Pa ju je onda Mardok postavio za direktora internešnel nečega. Ta praksa je i kod nas. Napr, čuvar pruge, ima stotina slučajeva, postao je šef neke pružne dionice u međuvremenu završivši nekako građevinski fakultet. Sjajno, samo što su sve željeznice na Balkanu propale. Iz toga svega mogu da zaključim, istorijski, Kakva sekretarica takav Mardok.
No, koliko je neotkrivenih mardoka. U koliko je društvenih i državnih katakombi finansijski neoliberalni kancer pustio pipke. Ko vlada Ingleskom i drugim inglesijasima po svijetu. Ko sere o medijskim slobodama, o tome da ne smiješ ni da prdneš u blizini medija, ko ejakulira najbolju evropsku praksu, ko misli da kompanije, koncerni i konzorciji, najčešće poluvidljivi, vladaju medijima radi sloboda i profesionalne žurnalistike.
A danas Marljivi Doker izjavljuje da ga je sram. Sram je skraćenica od Srati Malo.
