четвртак, 02. децембар 2010.

MOJ PRIJATELJ NIKOLA NIKIĆ I JA

EVROPSKA TURNEJA
TREBAVSKIH VETERANA

Nikola Nikić i ja smo zemljaci. Rođeni smo ispod Trebave, na razdaljini od dvadesetak kilometara. on je igrao u sarajevskom Želji a moja karijera jebila nešto skromnija - banjalučka Krajina. sada igramo zajedno, kadgod se ukaže prilika. on me zove u svoju modričku ili modričko-bijeljinsku družinu pa sam tako sa njim išao i u Šaniju. bila je to sedmodnevna autobuska turneja po Italiji, Francuskoj, Španiji i Sloveniji. U Španiji je bila glavna utakmica protiv veterana Atletika a domaćin nam je bio Milinko Pantić, utakmicu je sa klupe posmatrao i Radomir Antić, nekada Pantićev trener iz šampionskih dana Atletika. Bolji su igrači, izgubili smo 7:2 ali sam im prodao penal, ako budu znali, mogu da ga godinama koriste kao inovaciju.
Turneja je bila naporna zbog duge autobuske vožnje. na kraju smo u Parmi ustali u četiri da bi u 11 u Izoli igrali protiv njihovih veterana, po kiši i vjetru.
Cijelo vrijeme sam jeo sportsku hranu, Nikić mi je pripremao žitarice i med a na kraju sam, u Izoli pojeo osam kobasica, što je izazvalo oduševljenje onih koji znaju da nikad ništa ne jedem.
sa nama su bili i fudbaleri i sportski radnici iz Modriče, iz Crvene zemlje, moje Krajine, braća Bakrač od kojih je onaj petnaest minuta stariji, brko, igrao nekad u Hajduku, iz Brčkog, iz Sloge Junajted, Robija, Palestina, Pilot... kad je Pantić čuo nadimke htio je da otkaže utakmicu.
Imam poziv za dvije utakmice u Grčkoj.
Nećete me se tako lako riješiti.
U SVLAČIONICI MILANA
SA PANTIĆEM I ANTIĆEM POSLIJE RUČKA
Posted by Picasa

1 коментар:

Анониман је рекао...

this down-to-earth story shows that human qulaties precede everything else...

it is pleasing to see the football-veterans enjoying themselves.

i wish i'could have joined you...

it'd be great to pen-down more of these every-day, modest and fun advantures...

the insight of this post is telling.

thank you for something that is off-beaten track but nontheless touching...

nothing like boys getting toghether...


cheers