субота, 09. октобар 2010.

NUDIGUŠTVO
I POTOPNIŠTVO,
DVIJE OSOBINE
JEDNOG SOJA
U visokoj tehnologiji upravljanja nacijama, državama i društvima, savremeni kolonizatori su sofisticirali svoje metode, modernizovali i sakrili alatke i probrali aktere.
Nema više starog kolonijalnog upravitelja koga lokalne sluge nose u nosiljci i mašu mu lepezama zbog komaraca. Sada lokalci igraju glavne uloge, mašući svojim praznim funkcijama na vjetru koji je pažljivo usmjeren i doziran.
Cijeli proces se pokriva demokratijom, funkcionalnom državom, evropskim i atlantskim integracijama, ljudskim pravima, naročito napretkom u ljudskim pravima, pravima pedera i lezbijki, nevladinim sektorom, izborima po najboljim evropskim standardima.
U toj sofisticiranoj tehnologiji, najbitniji su domaći akteri. Čitava poslijeratna Evropa, naročito Istočna ali i ova okolna, osim desetak stabilnih i autohtonih država, galerija je namještenih likova dalijevske političke art-poetike vještica demokratskog pakovanja nastalih i dizajn-studijima Velikih Krojača.
Ako na nekom području imate višak publike voljne da direktno učestvuje u igri, stvar se može završiti i ratom. Rat je poželjan radi zarada na oružju, pranja novca, trasiranja puteva droge ali i lakšeg instaliranja svojih postava. Jer, u poslijeratnom oduševljenju mirom i demokratijom, teško ko će primijetiti izabrane, dirigovane i instalirane igrače.
Bosna i Hercegovina je jedan dobar mali poligon Političkih Instalacija. Neki su bili instalirani od Velikih Krojača, neki od Beograda, neki od Zagreba. Nakon rata uslijedila je borba za preusmjeravanje dirigovanih prema nekim drugim dirigentima. Muslimanski pajaci pristali su na nagodbu, da budu dirigovani a da zauzvrat dobiju dirigovanje Srbima i Hrvatima. Srpski pajaci se nisu snašli pa kad je otišao Veliki Srpski Pajac koji se ovdje lažno predstavljao kao Veliki Srbin Dirigent, počeli su Balvan galamu odbijajući bilo kakvu aktivnu ulogu u politici a neimajući ni stvarnog kvaliteta i koncepta za to. To je iskorišteno za transfer prava i alata u Sarajevo. Republika Srpska je postajala pozornica na koncu. Lutke su odavno to postale.
U početku je izgledalo da je i Milorad Dodik, sa svojom vladom, lutka na koncu Velikih Krojača. Ali dirigovana kampanja Nudiguza i Potopnika i Velikih Krojača, pomogla je rušenju Dodika i pet godina srpske guzice u stranom toplom krilu za čije vrijeme je više od šezdeset alatki i kormila Republike Srpske otišlo u ruke Sarajevske Države i Velikih Krojača Funkcionalne Države.
Podsjetimo se. Čavić je tada, po povratku u politiku, koju su mu omogućili Veliki Krojači, u skupštinskim klupama počeo da priča o kriminalizaciji Dodika, Vlade i vlasti. Kao što je pričao i prije ovih izbora. OSCE je pokrenuo medijsku kamapanju: Nadglasajmo korupciju i kriminal. To je bila direktna poruka da je vlast kriminalna i korumpirana. Tako je na scenu stupio PDP i vratio SDS na vlast čime je međunarodna zajednica bacila pod noge sve ono što je uradila Biljana Plavšić u demaskiranju SDS-a a Dodik u evropeizaciji Republike Srpske.
Ta situacija, koja je njegovana narednih pet godina, od 2000. do 2005., stvarni je rudnik Nudiguza i Potopnika. Neki od njih i fizički su bili prisutni tada i sada. Mada Nudiguzi i Potopnici nisu pronalazak ovog prostora i vremena. Oni su tradicionalni srpski soj. Od njih se, kroz istoriju, regrutovao dobar dio retrogradnih snaga ili potpuno novih vjera pa i nacija. Soj Nudiguza i Potopnika proizveo je masovnu islamizaciju, poturčavanje, odnosno prihvatanje islama i životnu filozofiju Dobrojutro čaršijo na svečetiri strane. Proizveo je i legalizovao unutarnacionalne podjele i rasjede što se pokušavalo spriječiti kontrapolitikom Samo Sloga Srbina Spašava. Proizveo je četništvo kao civilizacijsku mrlju na nacionalnom obrazu, sičnu mrljama drugih nacija.
Nudiguštvo i Potopništvo dvije su odvojene osobine srpskog političkog bića. Ponekad i nacionalnog. Ali, često djeluju sinhronizovano, udružuju se, ili ih udružuju i kao kompatibilne silnice mijenjaju političku i geostratešku sliku države i društva.
Nudiguštvo ima svoje uporište u nacionalnim i socijalnim primjesama koje su pristigle sa juga i istoka. Slavenski socium nije sadržavao takve pojedince i karaktere. Ono podrazumijeva korist, položaj i moć mimo stvarne vrijednosti, na osnovu proste razmjene dobara, bez vrijednosti rada i stvaralaštva, bez znoja i truda. To je južnjačka i istočnjačka tradicija da se na pijacama i bazarima ostvaruje dobit, položaj i vlast. Nesposobni i nekreativni, lijeni i bezvoljni na pijacu iznose svoju Golu Guzicu. Oni se nude moćnima, jakima i voljnima, kao prosta tegleća ljudska marva za obavljanje jednostavnih, jednosmjernih i laganih poslova. Oni pristaju da služe kao prostitutke tuđe vlasti u kojoj jednočinki će glumiti ljubav i vlastitu moć. Stoga im je odrednica Nudiguzi primjerena. Oni su ti koji nude takav podanički položaj. To je sloj koji ne zahtijeva silu, vojnu, policijsku ili režimsku intervenciju, ne zahtijeva pare ili potplaćivanje. Oni se sami nude i uživaju u tom procesu vlastite ponude i tuđe iskoristi.
Nudiguzi su i bukvalno južno-istočnjačka genetska fauna. Poznat je instalisani homokseksualizam mnogih južnih i istočnih zajednica tokom istorije. Poznat je turski folklorni element pod imenom ići-ćeif, dvostruki ćeif, seksualni čin sa ženskom osobom dok se u isto vrijeme partneru ustupa vlastiti analni instrumentarijum.
Nudiguzi su sloj koji je odnjegovan dugoročnom istorijskom selekcijom, kroz mješavine i taložine sa drugim nacijama i sociumima, dresiran da ne koristi i nudi svoje bilo kakve druge vrijedosti, intelektualne, kreativne, fizičke, organizacione, ratničke, finansijske. Oni nude golu upotrebu.
Potopnici takođe dolaze iz tog amalgama sjevernjaka sa južnjacma i istočnjacima. Njihov korijen je u misticizmu, u vračanjima, u gatanjima, čarobnim kuglama, salijevanju strava, bacanju graha, opsjenama i obmanjivanjima svih vrsta, u tarabićstvu koje je na ovim prostorima razumljivije od drugih varijacija.
To je sloj koji je opčinjen vlastitom nadriosobinom da predviđa tokove i trendove a radi spoljne uvjerljivosti, uvijek se dodaje tragična, nepovoljna, negativna, mračna, potopna nota.
To ostavlja jači utisak i smanjuje mogućnost racionaliziranja.
Potopništvo nije samo društvena i politička pojava, to je i vjerska i istorijska, civilizacijska pojava. Istina, nije jednako ukorijenjena kod svih naroda i područja.
Veliki Krojači pažljivo istražuju osobine nacija, vjera i faune uopšte na nekom području. Analizom pojedinaca na sceni, tokom dužeg perioda istorijskog slijeda, moguće je ustanoviti tipologiju i karakterologiju koja je najfrekventnija, najfunkcionalnija i najproduktivnija za pojedine procese. Potom ostaje manji dio posla, da se iz postojeće, savremene, ponude, selektiraju jedinke koje se mogu uzgojiti za Red Nudiguza ili za red Potopnika.
Ovdje moram da napomenem da je red Nudiguza znatno inteligentniji, promućurniji, koristljiviji, dok je red Potopnika znatno gluplji, primitivniji, lakomisleniji, manipulativniji, opčinjeniji, luđi.
U Republici Srpskoj, ovi izbori, vidljivije nego neki drugi, predstavili su i jedan i drugi red. I Nudiguze i Potopnike.
U Nudiguze spadaju Bajići, Krsmanovići, klasični mentalni istočnjaci, i Ivanići, Tadići, intelektualnije jezgro koje vlastitu ponudu nastoji bolje tržiti od istočnjaka koji se zadovoljavaju prodati uglavnom zbog ćorkanovskog pozorišnog užitka i pokazivanja.
U Potopnike se ubrajaju Čavići i Mihajlice. Medijske, civilne i nevladine manipulativne pajace ne ubrajam u Potopnike. Oni su samo razglas.
Ivanići, Tadići, Bajići i Krsmanovići su imali pažljivo raspoređenu lepezu ponude, nudiguštva. Nudili su svoju Pomirljivost, Pregovaraštvo, Kooperativnost, Engleski jezik, Preporod, Multietničnost, Toleranciju, Ukidanje Entiteta, svoje usluge mandatara. No, to je površinski sloj ponude. Glavni meni je bila nacija, društvo, ustav, Republika Srpska. To je Ivanićima ponekad izbijalo u prvi plan kroz ponudu donošenja rezolucije o genocidu u Srebrenici i kroz ponudu da prihvati obuhvatni paket ustavnih promjena (Butmir). Ponude ostalih aktera bile su samo mozaički instrumentarijum a ponuda površinska i stvarna Ivanićeva, bila je glavna i on je, stoga, bio i glavni igrač.
Ponuda je bila jasna, dobro predočena i vremenski i količinski određena. Stoga je bila i dobro prihvaćena od kupca i preuzimača. Ponudoprimci su organizovali potpunu logistiku, sve do glasanja muslimana za glavnog Ponuđača Ivanića.
Ivanić je, tako, obnovio stari otomonaski obred primanja islama, samopoturčavanja. Ostalo je bilo još samo da ga u sepetu odnesu u Sarajevo i da se u Republiku Srpsku vrati kao Mehmed-paša Ivanić. Za to vrijeme ovdje bi, s ove strane Ćuprije, stolovao Mali vezir Tadić.
Ostali, Mali Nudiguzi, folklorni su element i takvi bi i ostali u slučaju da je projekt Velikih Krojača uspio.
Da bi ponuda Nudiguza bila lakše prihvatljiva, Potopnici igraju ulogu koja, njihovim permanentnim istupima, ispira kolektivnu i pojedinačnu svijest i sužava prostor mogućeg racionalnog izlaza. Cijela tehnologija je pronađena odmah nakon omasovljena komunikacija i poznata je kao Ponavljajuća Propaganda Laži. Tokom višegodišnje svakodnevne kamapanje predstavljanja propasti, kriminala, moralnog sunovrata, korpucije, lopovluka, nepravdi, pojedinci i društvo postaju neotporni i te postavke primaju hladnokrvno kao date i nepromjenjive.
To razaranje kolektivne i pojedinačne svijesti nema za cilj da se stvori revolt, revolucija, drastične promjene. Naprotiv. Glavni cilj je da se društvo umrtvi, pomiri. Ako je sve propalo nema potreba za mojim angažmanom. Nema potrebe ni da glasam u većem broju. Naročito ako sam novi glasač, prvi put sa pravom glasa. I da se lakše prihvati Nudiguštvo kao izlaz i kao politički sistem. Nudiguzi nastupaju kao spasioci i ta se matrica i formula nudi cijelom društvu. Kao nagrada može stići kakva mrkva na dugom tankom štapu. I prestanak priče o kriminalizaciji, propasti, lopovluku što treba da sugeriše da je dolaskom Nudiguza ta pojava iskorijenjena.
Potopnici su Čavić i Mihajlica. Jedan je Potopnik maratonac a drugi Potopnik kratkotrajna dvorska luda. Njihova predstava je sinhronizovana i upotpunjena. Jedan je smislen i programiran a drugi je lud i vjetropiran. Ulogu potopnika igrali su i sarajevski mediji, međunarodni faktori, zajednički organi suda i tužilaštva, evropska nomenklatura, tajne nevladine organizacije, ilegalni finansijeri. Samo je Aljende sistematičnije rušen, onomad u Čileu.
Ipak, cijeli projekt, unatoč zaista širokoj lepezi faktora i elemenata, nije uspio.
Ono što je neosporna šteta koja je nanešena i koja se može dugoročno upotrijebiti, i u zlo pretvoriti, jeste legalizacija Većinske Jednonacionalne Glasačke Diktature nad Srbima i Hrvatima u BiH. Ivanić, kao protagonist Reda Nudiguza, drugi u BiH, odmah poslije Komšića, pristao je da za njega glasaju muslimani i tako se instalirao kao akter koji se saglasio da njegov narod bude preglasan.
Od sada je to pravo muslimana legalizovano u Kulu Sarajevsku i promijeniće tok političkih bitaka u BiH, sve dok se ona ne raspadne. Ivanić će otići sa scene ali njegova politička kula dominacije će ostati i trebaće mnogo energije da se sruši.