четвртак, 2. септембар 2010.

PREDIZBORNI GUL
Otvoriš novine, Turska, otvoriš portal, Turska, otvoriš Silajdžića, Turska. Dobro, Gul je došao u uzvratnu posjetu. Razumijem. Ne razumijem šta će baš sada, kad sutra počinje Zacrvenjivanje Bana i trajaće dok se ne formira vlast. Mogao je, ko gospodin, doći toj novoj vlasti da poegleni malo s novim ličnostima. Barem nekim novim.
Turska je, u opštem geopolitičkom razguzu nakon smrti bipolarnog svijeta, angažujući profesora za ministra spoljnih poslova, kao izvršioca koncepta, mada su profesori i inače opasni u politici, krenula da zavlači ruku u džepove raspadnutih sfera i kupola uticaja. Ti rukavci su se pojavili prema granicama Rusije, na teritoriji bivšeg Sovjetskog saveza, na iračko-iranskom potezu, na prostoru bivšeg Polumjesečnog Otomanskog Saveza… i u velikom području Sandžaka.
Turska je ekonomski i vojno narasla mimo svojih granica i u tom praznom prostoru, javila se stara želja otomanske stabilnosti da se ukotvi i ovdje, na teritoriji Nedonoščeta BiH.
Gul kaže da je i Turska dio Balkana i da je to prirodno. I Kurdi su dio Balkana. I Jermeni. Na Balkanu se kaže, Ovdje, mislim, da, kad je neko, kao Naseoboina, u jadnom stanju da i zec, kad naiđe putem, Crvenklipić na njega diže.
Kaže još uglađeni Gul da je prirodno da Turska na Balkanu, pošto je balkanska, dijeli dobro i zlo. S nama.
Sjećam se, iz te Istorije, da je ovdje uvijek bilo krvoločno kad je neko dolazio da dijeli dobro i zlo. Dok podijelimo zlo, pola nas izgine. Dok podijelimo dobro, izgine još pola. Onda ostanu udovice i siročići koji nemaju potrebe da bilo šta dijele jer ništa i nemaju. Pa onda ispočetka. Do novog djelioca Dobra i Zla.
Silajdžić, koji se šepuri kao da je Gul njemu došao u posjetu, izjavi, pak, da je na sastanku velikim dijelom bilo riječi o kišobranu Nato i bezbjednosti uopšte.
To je tek sumračna asocijacija. Sjećam se, iz te Istorije, kako smo se nakukurikali kad nas je neko branio. Posljednji put je Slobodan Mirin Požarevački branio Kninske Srbe. I danas kukaju i riču.
Ah, da. Gul je pomenuo i ekonomiju, ekonomsku saradnju.
Pa, zbog toga, dragi Abdulah, ne moraš dolaziti u trojnu posjetu. Pošalji nešto dukata, ako ih već pretiče tamo iza Stambola. Ne moraju biti oni iz Otomanske Trećine.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
OGNJEM I MEGDANOM

Ognjen Tadić, glavni junak drugog, mračnijeg krila sekte Nudiguza i Potopnika, Nudiguzi su za opštenarodno veselje, takozvani grupni seks na vlastiti konto, Potopnici su oni koji gase svijeću i u tunelu, poziva Milorada Dodika na televizijski megdan.
Megdan je, inače, stara srpska otadžbinska riječi, verifikovana na Petom kongresu Centralne otadžbinske uprave pod vukovodstvom vojvode.
Sad će svi da graknu kako je branim Dodika.
Ne. Branim Tadića.
Na megdan, teve duel, idu jednaki protivnici, jednako nabildani, jednakih referenci. Inače bih i ja pozvao Blanku Vlašić, na zaskokovanije u vis.
Tužno djeluje kad kandidat Koalicije Zajedno, sunce ti ne jebem, igra na dosjetke o kojima će se u nekim medijčićima pričati sat, dva. A sva glasačka pastva očekuje Iskonski Iskorak, jer, kad kažeš Zajedno, to zvuči tvrdo kao čelik.
Neću da prognoziram kako bi prošao taj teve duel. Svi znaju pa i to ne bi bila neka dulja vijest.
Od kandidata za Predsjednika Republike, pa makar on bio i Ognjen Tadić, očekuje se neka originalnija ideja za Republiku Srpsku a ne za programsku šemu.