понедељак, 13. септембар 2010.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
ŠTA POSTIŽU OPOZICIONE IZLUDE
Mihajlica Pička Jedna je nebitan lik. Ali može da posluži za analizu. I miševi služe za analize i eksperimente.
Jedno skorašnje istraživanje javnog mnijenja u Republici Srpskoj, tu s početka kampanje, izvedeno na 1200 ispitanika, što je skoro pet puta više nego što je Mihajlica dobio glasova 2008. godine u njegovoj nahiji bosanskonovskoj, detektovalo je nepovoljno mišljenje o političarima iz lepeze i ponude na bh tržištu.
81,2% ispitanika ima nepovoljno mišljenje o Harisu Siladjžiću, 80,4% o Tihiću, 75,1% o Bakiru Izetbegoviću, 75% o Komšiću, 69,8% o Lagumdžiji, 50,1% o Radončiću, 45,4% o, o, o – Milanku Mihajlici.
To su oni, da posjetim, koje u Republici Srpskoj naročito vole.
Mihajlica je postigao veliki uspjeh. Priključio se bošnjačkoj Šestorki sa Miljacke. Ljudi, čak, imaju o njemu nepovoljnije mišljenje nego o Boži Ljubiću. Da su izbori za tri, četiri mjeseca, umiješao bi se on i među Lagumdžiju i Komšića.
Šta je, dakle, u dužem vremenskom periodu, tokom cijelog mandata, postigao Mihajlica, osim što je u skupštini dobio nadimak Pička Jedna.
Postigao je to da se ljudima u Republici Srpskoj zgadio. A kad se Srbima zgadi jedan radikal, prst traži čelo.
Radi se o trendu jer je to bilo vidljivo još na polovini mandata kojeg je on, kako je samohvalisavo i narcisoidno objasnio, iskrvario u Narodnoj skupštini. Tada je dobio tih 277 glasova kao nosilac odborničke liste za lokalnu skupštinu u Novom Gradu.
Mihajlica je, kao pokusni štakor iz laboratorije, mogao Ivaniću, Čaviću i Esdeesu da posluži kao naravoučenije. Jer, Esdees je pet godina u opoziciji. Imao je vremena za najmanje dvije stvari. Da gleda iskustva drugih i da smisli politički program. Ostali su uskakali u igru kasnije što je takođe njihova manjkavost. Da su obratili pažnju na rejting Pičke Jedne, vidjeli bi da je, Pedepeu, uzaludno napuštati toplo krilo Dodikove vlasti i, Čaviću, nepotrebno strancima uzimati pare, skidati gaće i obećavati da će rasturiti Režim.
Tako ćemo doći do zaključka da je nesposobnost opozicije, njihova pohlepa i brzopletost stranaca, uništila taj konglomerat za najmanje dva mandata.
Permanentno srljanje u neartikulisano oratorstvo, neuzročno fokusiranje na kriminal i korupciju, nedostatak dokaza za bilo kakvu tvrdnju, odustvo referenci u dva mandata, napad na graditeljske simbole Republike Srpske, frontalno etiketiranje lopova, bezočno laganje i ponižavanje javnosti, nesposobnost da se predloži bilo kakvo rješenje za bilo šta, uništilo je Mihajličine izglede za bilo kakav napredak. Nije uništilo Mihajlicu jer on i nije bio ništa. Sada je on samo mrtvi, iskasapljeni, izeksperimentisani štakor iz upišane piljevine u stakleniku.
Da bi bili opozicija, da bi napredovali u broju glasova, da bi, eventualno, pobijedili, ako vam protivnik dozvoli svojim slabostima, morate imati rješenja, prijedloge i programe, morate ih godinama izositi i argumentirati, morate ljude ubjeđivati da ih prihvate a, istovremno, okupljati one koji su spremni da ih realizuju.
Za sve drugo, dovoljno je biti Mihajlica. Nepodnošljivo.