среда, 04. август 2010.

AGENCIJA ZA BORBU PROTIV BiH
Samo je pitanje vremena kada će u Briselu iskočiti takva ideja. A, koštovidim, odmah će se na njenom čelu naći Jelko Kacin.
Na to me nepovratno i nepokolebno navodi vijest da je Evropska komisija u teškoj komi, noćnoj mori i traumi iz mladosti rane zbog toga što Dom Dušanka Naroda nije na prošloj odbojkotovanoj sjednici, produžio mandat vršiocu dužnosti direktora Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. Sirotan se zove Mijo Krešić. Čudo nije Kemo.
A onda Samir Rizvo, predsjedavajući interresorne grupe, a pomoćnik ministra, savija tabak i sitnu knjigu piše predsjedateljima stranaka, Čoviću, Tihiću i Dodiku. Stoga molim da razmotrite novonastalu situaciju i preduzmete potrebne mjere kako bi Dom naroda razriješio pitanje kontinuiteta u vršenju dužnosti direktora Agencije i kako bi se otklonile eventualne prepreke za podnošenje konačnog izvještaja EK o ispunjavanju uslova za ukidanje viznog režima za građane BiH. Sunce ti jebem.
Mislio sam da je birokratski jezik pokopan sa propašću jedinog bratstva, jedinstva i samoupravljanja na planeti. Ali, eto, nije.
Prvo. Naziv Agencije. Kao da se radi o crvenom vjetru ili crnom prištu. Za koordinaciju i prevenciju. Korupcija se ulitala od traume.
Drugo. Evropska komisija. Trenutno radi na konačnom izvještaju o ispunjavanju uslova iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima.
Treće. Samir Rizvo. Prilog: citat.
Četvrto. Produženje mandata vršioca dužnosti kao neophodan kontinuitet.
Peto. Ovo je prevazišlo i nekadašnje samoupravne interesne zajednice za mlaćenje prazne slame i prosijavanje trine i pljeve.
Nikakva božija veza ne postoji između ukidanja viza i ukidanja korupcije. Jer korupciju nikada niko nije ukinuo. Još otako je Adam Evi dao jabuku. Kad bog tada nije ukinuo onu stvar, stvar je ispuštena iz ruku.
A naročito je bez veze ova Agencija Mijo-Antikorupc. Korupcija je posljedica društvenih odnosa i stepena njihovg razvoja. Jebo ih Marx. Lijepo je rekao: Svima prema potrebama, svi prema mogućnostima. Radi koliko možeš, uzmi koliko moraš.
Situacija me podsjeća na slijedeći slikorez.
Na Vlašiću, ponad Travnika, razbijelilo se deset do petnaest stada ovaca, ovnova i jaganjaca. Ovnovi najboljim trebama dopuštaju da glavom laduju ispod njihovog moćnog i nabildanog tijela. Korupcija na 1.700 metara. Tornjaci i Šarplaninci sjede na strateškim kotama i filozofiraju, gledajući u daljinu. Mali crno-bijeli skakutavci laju, trče i rade na homogeniziranju i kompaktiranju stada, vidiš kako je birojezik zarazan, no, ovce su nervozne, vrućina je ustajala, vjetra nema a čista runska vuna nije ošišana od strane gazde. Stada se raspršuju, ovce traže hlada. Tada se pojavljuje mladi violinist i svira im Devetu Betovenovu kako bi se okupile u gomile i hrpe, u kompaktna stada. Ovce i dalje bježe na sve strane, mali psi, skakutavci, škevrad laju, trče i hvataju ih za repove. Samo Tornjaci i Šarplaninci ne gledaju više u daljinu nego u violinistu.
To jest, u Agenciju za prevenciju...