субота, 7. август 2010.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
PSIHOINFANTILIZAM OPOZICIONARA
Neidentifikovani opozicioni objekt koji se predstavlja kao Pritisak, lansirao je kampanju protiv vlasti ali fokusiranu na Milorada Dodika. Glavni moto je Dođi Mile u naš kraj pa da vidiš šta je raj. I kontejner u kome siromah traži hranu. Grafički je moto tako koncipiran da se izdvajaju riječi Mile kraj.
Ne znam detalje ali to mi liči na regionalni amaterski pristup odnosima sa javnošću svojstven tipovima kao što su Krsmanović i Bajić. Prvo su se onima, znate vi dobro kojima, predstavili kao novi lideri, konceptualisti, multietničari, alternativci, a oni ih podržali. Dali im i malo para. Malo i sebi ostavili. Ili malo više. Sada regionalni primitivci, azijatske moždane podloge, lansiraju kampanju da bi opravdali vlastita sranja o sebi.
Ako ozbiljno razmotrimo pojavu moguće je uspostaviti nekoliko dijagnoza koje tvore jedno jedinstveno stanje duha opozicije. Ne smatrajući da je lepeza dijagnoza ovim iscrpljena i ne pretendujući da redoslijed određuje važnost, dakle:
• Psihoinfantilizam. Njihova, pretpostavljenog dvojca i svih onih koji učestvuju u ovom „poduhvatu“, vanjska politička pojava je u neskladu sa njihovom unutrašnjom psihološkom konstrukcijom. Vanjska pojava je stranačko-politička, formalno jednako formatirana kao i kod svih drugih aktera na političkoj sceni ali je unutrašnja duševna politička zaostalost evidentirana na ljestvici dječijeg ili dječačkog doba. Samo razvojno zaostali politički umovi mogu misliti da će takve poruke proizvesti političke efekte. Kontejnerska pretraga je pojava koja je ustanovljena pobjedom nacionalističkih stranaka u BiH, kada je preko noći nastupio sirotinjski život i kada su profesori prodavali tanjire i kašike na buvljacima da bi preživjeli. To što sada lansiraju psihoinfantilni opozicionari, čega neosporno ima na svim ovim prostorima, osim Slovenije, stećci su nekog drugog vremena a ne fakti ovog.
• Instrukturitet. Kampanjska dosjetka sa kontejnerom i sirotanom ničim se ne može povezati sa Dodikom. Da bi poruka bila djelotvorna, prohodna i prijemčiva, između ostalog, mora posjedovati strukturitet na nekoliko nivoa i u nekoliko pravaca. Jedna od glavnih strukturalnih odrednica je veza između objekta, plakata, bilborda, proizvoda, prijemnika i targetiranog aktera. Ni jedna od te tri tačke ovom dosjetkom nije povezana. Čak i dodatne, prateće pojave, kao što je poruka: Nacionalna sramota – penzija 160 maraka, ne potpomaže u uspostavljanju te ogoljene potrebne strukture. Nemoguće je reći da je to penzija punog radnog staža i zato autori psihoinfantilnog koncepta posežu za lažima, kao u lošim reklamama u kojima čep tečnog deterdženta pere cijelu svinjogojsku farmu.
• Put do masa ili individue. Poruka, koja se svodi na dosjetku, a koja bi trebala biti veoma složena u svojoj jednostavnosti, želi da nađe put do masovnih slojeva ali i do pojedinca i tako proizvede suprotne predodžbene efekte u kolektivnoj psihologiji a „naredbodavne“ inpute u pojedinačnoj psihomotorici. Glavna alatka u tom procesu je poistovjećivanje. Ko od prijemnika poruke, od građana, od glasača, želi da se poistovjeti sa glavnim likom iz kontejnera. Niko. Srednji sloj koristi sve raspoložive resurse da pobjegne iz tog najnižeg društvenog miljea. Dakle, nije receptivan. Ljudi koji su u siutuaciji da kopaju po kontejnerima malobrojna su skupina koja se ne bavi politikom i političkim porukama i koja, čak i ne glasa. Oni koji su između dna i srednjeg sloja, i kojih je najviše, imaju prečih briga i aktivistički su okrenuti ka egzisteniciji, očuvanju posla ili traženju novog pošto su završili školu ili ostali bez dosadašnjeg radnog mjesta. Oni ne prihvataju pasivizam, depresivnost i čekanje smrti koje im sugeriše dosjetka-poruka sa kontejnerom. Oni koji su iznad srednjeg sloja, ne žele ni da se bave takvim statusnim situacijama, a koji su redovni birači, jer su davno pobjegli od njih i ne žele čak ni da ih u sjećanju osvježavaju. Kome, dakle? Samo svojim naručiocima dosjetkaši šalju poruku. Evo, uradili smo nešto.
• Contra anima candida. Najveći i najmasovniji sloj svakog društva su čiste, bijele duše, poštenjačine. Kolikogod su siromašne, ratom uništene ili opštim socijalnim i ekonomskim stanjem, a i svjetskom krizom, depresirane, pripadnici čistih duša ne mijenjaju svoj svjetonazor i zato je svako, uglavnom svako, društvo zdravo. Njima, najširem sloju, nije moguće prodati podvalu da je za kontejnere kriv Dodik. Ili bilo koji Dodik. Niti da je jedan od krivaca. Misliti da su bijele duše takvi zli pomračenjaci, da će nasjesti na takvu poruku, krajnje je potcjenjivački odnos prema ljudima, da ne kažem biračima. Taj odnos mogu da produkuju samo perverznjaci i mračnjaci.
• Individualno voajerstvo i onanizam. Autori dosjetke-poruke-kampanje, duboko su intimno i duševno bolesne jedinke. Oni na ovaj način ispoljavaju svoju voajersku karakternu crtu egzaltirajući na situacijama koje su društveno najcrnje i najteže i kojih ima u svakom društvu. Oni se, u stvari naslađuju nad ovakvim pojedincima iz kontejera, umjesto da, na primjer, osnuju nevladinu organizaciju i, tražeći te pare, od iste ruke, da spreme dva obroka mjesečno za takve jadnike. Ljudi niskog čela i čupavih obrva mogu u sebi da nose mnogostruke nastranosti.
• Odustvo rješenja. Niko nikada nije pridobio mase, ljude, glasove, porukama o propasti, o bijedi, o sirotinji, o bezizlazu, o potopu. Niti porukama o tome da će sutra nastupiti propast. To opozicija, od infantilnih pedepeovaca pa do intelektualiziranog Ognjena, neprestano čini. Nestaće para za penzije, nastupiće dužničko ropstvo, prijeti finansijski kolaps, svi ćemo u kontejnere. Ako je i sve tako, ozbiljan javni faktor mora ponuditi izlaz. Nije izlaz: Daj da ja pobijedim na izborima. A i ako nije tako kao što kontejenerisana stvarnost loših autora predočava, opet neko mora da nudi program. A toga nema. Divim se idiotidima. Glasajte za nas, mi smo propali. U stvari, glasajte za nas jer ste propali. Glasajte za nas, propašćemo. S nama u novu epizodu propasti. Doista treba biti neuravnotežen i primitivan pa tako nešto ponuditi. Ili treba ljude smatrati takvima.

Нема коментара: