ŠTA SE DOGAĐA SA ODBRANOM
Nekada smo, u opštem cvrkutavom zanosu bosansko-hercegovačkom varijantom bratstva i jedinstva, hvalili, i hvalili se, reformu odbrane koja je, u svojoj reformskoj suštini bila ukidanje Vojske Republike Srpske.
Danas bacamo pare za te oružane snage BiH, skoro koliko ponizno molimo od Ememefa da nam godišnje daje da Federacija a time i BiH, a time bošnjački ukidači Republike Srpske, prežive.
Suštinski, u Oružanim Snagama BiH, stanje je veoma loše. Nedavni slučaj sa upitom da li pripadnici OSBiH smiju pjevati Lađu francusku, samo je vrh ledenog brijega međunacionalnih odnosa i uvertira u otvaranje novog međunacionalističkog poligona. U papirima Ministarstva Cikotić, i Oružanih Snaga, nema srpskog jezika, kako stoji u svakom privitku. Reformator Radovanović, nagrađeni ataše, iz Brisela šalje izvještaje na engleskom jeziku. Ne postoji popis imovine o čemu svjedoče dopisi načelnika generalštaba i ministra odbrane, u istoj 2008., gdje prvi kaže da nema popisa a drugi u osam redaka izvještava Špirića da imaju popis. Postoje otvorene sumnje da se municija, pješadijska, topovska, tenkovska i minobacačka i lako pješadijsko protivoklopno oružje samo prepakuje i prodaje neznanokud. Jer, nakon uništavanja nema sekundarnih sirovina. Ili se kriju pošto kilogram mesinga košta 5-6 maraka a jedna haubička ima 11 kilograma. U uništavanju, delaboraciji, nepotrebne municije i MES, koje ne mogu koristiti za SL u OSBiH, nejednak je tretman federalnog u Vogošći i dobojskog punkta u Republici Srpskoj. Radi se, po podatku iz jula ove godine, o pet hiljada tona municije i MES. 80% sredstava od toga bi moralo doći entitetu kome pripada municija. Ali pare ne stižu, jer, navodno sve odu na troškove. Arhiva koja se nalazi u Kasarni Kozara u Banjaluci ne vraća se Arhivu Republike Srpske, iako je federalni arhiv davno preuzeo arhivu tamošnje bivše vojske.
Iako je Vlada Republike Srpske, kao i Narodna skuština, jasno donijela zaključke, na osnovama zakona, o pokretnoj i nepokretnoj vojnoj imovini, svim ilegalnim silama nastoji se raditi mimo Zakona o odbrani. Imovina vojske na području Republike Srpske ogromna je. Ona pripada Republici Srpskoj, ono što je potrebno OSBiH, dato je na korištenje. Sada se to želi uknjižiti kao imovina Ministarstva odbrane. Kao i druge kasarne. Ti zahtjevi dolaze od inostranih radnih grupa i predstavnika, uz basove i udaraljke sarajevskih unitarista. A po popisu 2005. Ministarstvo odbrane Republike Srpske je imalo 167 hiljada kvadratnih metara zemljišta u vrijednosti od jedne milijarde maraka, 1226 objekata... radi se o lovi, dakle.
Sporazum o potrebnoj pokretnoj imovini OS BiH, drastično se krši.
Zakon BiH o odbrani, drastično se krši.
Državna, unitaristička borba za imovinu i vlasništvo nad kasarnama i poligonima koje sada koriste OS BiH, protivustavna je i protivdejtonska i prejudicira budući unutrašnji razvoj BiH. U povećanju autonomije, što je osnovna ustavno teritorijalna logika svake zemlje, jednog dana će se doći u situaciji da entitet na svojoj teritoriji ima strane vojne baze koje su vlasništvo nekog drugog. To je slučaj i sa Opštom Državnom Imovinom koju Sarajevo želi da uknjiži na Državu pa da je onda raji daje na korištenje. U svakom bi budućem postavljanju pitanja prava i nadležnosti entiteta, to bilo moguće proglasiti pobunom a ne ustavnim pravom.
BiH je izvanprirodna bračna zajednica čiji su bračnici unijeli svoju jasnu međunarodno priznatu egzisteniciju, ustavnu, teritorijalnu, materijalnu i političku imovinu. Čak i u običnom braku to se, bez obzira na ljubav, smatra nedodirljivim pravom.
Podržavljenje imovine koju koriste OSBiH klasična je otimačina i jedna vrsta tihog državnog udara kojeg provodi nepostojeća Država nad svojim sastavnim dijelovima, nad Republikom Srpskom, prije svega.
Nekada smo, u opštem cvrkutavom zanosu bosansko-hercegovačkom varijantom bratstva i jedinstva, hvalili, i hvalili se, reformu odbrane koja je, u svojoj reformskoj suštini bila ukidanje Vojske Republike Srpske.
Danas bacamo pare za te oružane snage BiH, skoro koliko ponizno molimo od Ememefa da nam godišnje daje da Federacija a time i BiH, a time bošnjački ukidači Republike Srpske, prežive.
Suštinski, u Oružanim Snagama BiH, stanje je veoma loše. Nedavni slučaj sa upitom da li pripadnici OSBiH smiju pjevati Lađu francusku, samo je vrh ledenog brijega međunacionalnih odnosa i uvertira u otvaranje novog međunacionalističkog poligona. U papirima Ministarstva Cikotić, i Oružanih Snaga, nema srpskog jezika, kako stoji u svakom privitku. Reformator Radovanović, nagrađeni ataše, iz Brisela šalje izvještaje na engleskom jeziku. Ne postoji popis imovine o čemu svjedoče dopisi načelnika generalštaba i ministra odbrane, u istoj 2008., gdje prvi kaže da nema popisa a drugi u osam redaka izvještava Špirića da imaju popis. Postoje otvorene sumnje da se municija, pješadijska, topovska, tenkovska i minobacačka i lako pješadijsko protivoklopno oružje samo prepakuje i prodaje neznanokud. Jer, nakon uništavanja nema sekundarnih sirovina. Ili se kriju pošto kilogram mesinga košta 5-6 maraka a jedna haubička ima 11 kilograma. U uništavanju, delaboraciji, nepotrebne municije i MES, koje ne mogu koristiti za SL u OSBiH, nejednak je tretman federalnog u Vogošći i dobojskog punkta u Republici Srpskoj. Radi se, po podatku iz jula ove godine, o pet hiljada tona municije i MES. 80% sredstava od toga bi moralo doći entitetu kome pripada municija. Ali pare ne stižu, jer, navodno sve odu na troškove. Arhiva koja se nalazi u Kasarni Kozara u Banjaluci ne vraća se Arhivu Republike Srpske, iako je federalni arhiv davno preuzeo arhivu tamošnje bivše vojske.
Iako je Vlada Republike Srpske, kao i Narodna skuština, jasno donijela zaključke, na osnovama zakona, o pokretnoj i nepokretnoj vojnoj imovini, svim ilegalnim silama nastoji se raditi mimo Zakona o odbrani. Imovina vojske na području Republike Srpske ogromna je. Ona pripada Republici Srpskoj, ono što je potrebno OSBiH, dato je na korištenje. Sada se to želi uknjižiti kao imovina Ministarstva odbrane. Kao i druge kasarne. Ti zahtjevi dolaze od inostranih radnih grupa i predstavnika, uz basove i udaraljke sarajevskih unitarista. A po popisu 2005. Ministarstvo odbrane Republike Srpske je imalo 167 hiljada kvadratnih metara zemljišta u vrijednosti od jedne milijarde maraka, 1226 objekata... radi se o lovi, dakle.
Sporazum o potrebnoj pokretnoj imovini OS BiH, drastično se krši.
Zakon BiH o odbrani, drastično se krši.
Državna, unitaristička borba za imovinu i vlasništvo nad kasarnama i poligonima koje sada koriste OS BiH, protivustavna je i protivdejtonska i prejudicira budući unutrašnji razvoj BiH. U povećanju autonomije, što je osnovna ustavno teritorijalna logika svake zemlje, jednog dana će se doći u situaciji da entitet na svojoj teritoriji ima strane vojne baze koje su vlasništvo nekog drugog. To je slučaj i sa Opštom Državnom Imovinom koju Sarajevo želi da uknjiži na Državu pa da je onda raji daje na korištenje. U svakom bi budućem postavljanju pitanja prava i nadležnosti entiteta, to bilo moguće proglasiti pobunom a ne ustavnim pravom.
BiH je izvanprirodna bračna zajednica čiji su bračnici unijeli svoju jasnu međunarodno priznatu egzisteniciju, ustavnu, teritorijalnu, materijalnu i političku imovinu. Čak i u običnom braku to se, bez obzira na ljubav, smatra nedodirljivim pravom.
Podržavljenje imovine koju koriste OSBiH klasična je otimačina i jedna vrsta tihog državnog udara kojeg provodi nepostojeća Država nad svojim sastavnim dijelovima, nad Republikom Srpskom, prije svega.
