субота, 16. мај 2009.

SARAJCARIGRAD
Dobrovoljačka ulica i Tuzlanska kolona su životinjska vjersko-kriminalizovana iživljavanja svojstvena samo predcivilizacijskom dobu.
Te organizovane egzekucije u zoni gdje nije bilo borbenih dejstava nisu jednake zločinima na vojnim poprištima gdje opšta halucinantna dugotrajna pucnjava i ubijanje ljudi, pojedinačni i kolektivni um oslobodi kontrolnih mehanizama pa se događaju zločini i prema civilima jednako kao da su pod opasačem i sa oružjem u ruci. Dobrovoljačko-tuzlanski animaliarium direktan je projekt krvoločnog uma, divljaštvo sa predumišljajem, organizovanjem i planiranjem.
Sarajevske vlasti, ovdje ne mogu da govorim o bosanskohercegovačkim vlastima, za više od deceniju i po, nisu ni prstom mrdnule da istraže, mada se sve zna, i kazne te ljudoždere. Ne mogu se pravdati, jer su na tom području, i tada i sada, imali kompaktnu bošnjačku vlast.
To ponašanje je otomanski, osmanovski, osmanlijski, carigradski, imperijalni sindrom. Na osvojenoj teritoriji radim šta hoću i ne odgovaram nikome. Taj sindrom se detektuje i u javnosti i u političkim istupima: Bošnjaci grube pozicije u DEI, gube pozicije u UIO... ono, dakle, gdje bošnjačka noga jednom stane to je zauvijek otomansko. Poznat je taj sindrom svete srpske zemlje ispod zlatne srpske noge.
Da imalo ima iskrenosti u dosadnom obznanjivanju da se sa svojim navodnim agresorima, dželatima i istrebljivačima, želi živjeti u istoj, jedinstvenoj i jednostavnoj zemlji, već u prvom mjesecu, nakon Dobrovoljačke i nakon Tuzlanske kolone, odražalo bi se suđenje sa smrtnim kaznama. A nebi se sralo amerikancima i evropljanima o multietničnosti, multikulturalnosti i multikonfesionalnosti. Radi se u stvari o multietičnosti. Jedna civilizacijska etika za moju teritoriju, jedna za tvoju.
Jednako kao što bi se sve učinilo da zajedničke institucije funkcionišu na dobrobit svih, pa i Srba. Onda bi se oni, valjda, nakon deceniju i po, uvjerili da su zajedničke, državne, sarajevske institucije dobre jer koriste svima.
Ali nema.
Stoga su Dobrovoljačka i Tuzlanska jednak osvajački čin kao i zahtjev da u DEI i UIO, i drugdje, poslije Bošnjaka bude Bošnjak. A panika, kako Srbi u BiH drže sve, samo je znak da osmanova vojevanja još nisu završena.
Prizivanje Bajdena, vanzemaljskog ustava za funkcionalnu sarajevsku BiH, korištenje evropskih integracija za sarajevsku unitarizaciju... pomoćne su alatke u završetku osmanovih osvajanja.
Zavaravanje dobrih muslimana, a autohtoni bosanskohercegovački su svi takvi, predstojećim stvaranjem kalifata, islamske države na tlu BiH, Srba i Hrvata, što će za njih, navodno, obaviti Amerikanci kako bi strateški odobrovoljili agresivni i osventnički islam u svijetu, jednaka je upotreba ovdašnjeg nevinog življa kao onomad Ukrajinaca i drugih krajinaca za varšavski ili, sada, za nato pakt.