субота, 05. јул 2008.

KAKO SU TURSKI OSVAJAČI
I GLAVOSJEČE DONIJELI SUŽIVOT
U BOSNU I HERCEGOVINU
U Donjem Kamengradu, kod Sanskog Mosta, dogodi se kulturno-vjerska manifestacija Musalla 2008.
Ta kulturno-vjerska manifestacija samo je tako manifestativno imenovana a u stvarnosti je bila oda turskom osvajanju BiH.
Džumu pod golim nebom predvodio je naibu reis Ismet ef. Spahić koji je izrekao nekolicinu nekulturnih, nevjerskih, neživotnih i nesuživotnih ali i necivilizacijskih tvrdnji, obmana i neistina.
Spahić je rekao da da se dunjaluk tu skupio („evo nas na mjestu“) da veliča činjenicu da je na tom mjestu džuma-namaz klanjao „naš pradjed“ sultan Fatih, 1463. godine kada je, nakon četiri godine, posjekao i osvojio Bosnu i Hercegovinu.
Radi se o turskom sultanu koji je osvojio Carigrad, Srbiju, BiH i sve drugo do pod Beč. O istoku neću ni da govorim. Zvao se Mehmed II Osvajač. Fatih upravo to i znači. Pradjed Mehmed je bio okrutan, odnosio se prema rodbini, protivnicima i insanima uopšte, kao bengalski tigar prema maslačku. Kada mu se rodio brat, Pradjed Mehmed Fatih ga je organizovao zadaviti. Kad mu se, u jeku slave, vladavine i osvajanja, rodio prvi sin, dao ga je zadaviti. Lagao je i sjekao glave kao od šale. Od njega je tu sklonost, ka laganju, naslijedio i Alija Izetbegović, popišmanivši se i popišavši mir nakon Lisabona. Kada je u proljeće pred popast Hercegovine i Bosne, bosanska delegacija na visokom nivou stigla na Portu da moli primirje na petnaest godina, Mehmed II nije ih htio ni gledati nego je svojim pašama prepustio da im daju lažno obećanje za primirje a nakon četiri dana za njima uputio silu vojske koja će narasti na 20.000 osvojitelja Bosne i Hercegovine, 20.000 malih Pradjedova. Kralju bosanskom, Stevanu, nakon osvajanja Bobovca, Visokog, Jajca... takođe je odsjekao glavu obećavši mu prethodno, preko Mahmud-paše, spasenje ako se preda.
Ismet ef. Spahić rekao je i da je Pradjed Fatih došao u ove krajeve kao pobjednik s pomoću boga bez koga se, u osvajanju, očito, ne može daleko stići.
Ismet ef. Spahić rekao je da se sjećanjem na Pradjeda Mehmeda obilježava suživot koji je donio u Bosnu jer nije srušio ni jednu bogomolju niti formirao logore.
Doista je necivilizovano tako lagati neukim vjernicima. Goli teritorijski osvajači i vjeronametnici nikako ne mogu biti donositelji suživota. Sablja Mehmeda II Osvajača donijela u Hercegovinu i Bosnu (jer je Hercegovinu prvu sasjekla) islam koji se nametao silom, prihvatao strahom ili zbog koristi a kasnije, kada je počela propadati turska vlast sve južnije od Beča, i obrojčavanjem muslimana koji su se skrasili u bosanskim vrletima. Prije nego što su prispjeli na turska groblja.
Ako se službena islamska vjera u BiH ovako uključuje u propagiranje invazija koje su unazadile i uneredile Evropu, ako je krv i sablja temeljac i prauzorak suživota, onda je istorija BiH završena.
Poslije ovakvih vjerom odjenutih opojavanja istorijskog krvnika, u okrilju Islamske zajednice, može se mirno čekati da se neko sjeti „našeg Pradjeda“ Hitlera, „našeg Pradjeda“ Pavelića, „našeg Pradjeda Ferdinanda. Pa i naše umilne prabake Benjamina Kalaja.
Opasni su ljudi, za BiH opasni, koji Gavrila Principa imenuju teroristom a Mehmeda II Osvajača „našim pradjedom“.