уторак, 17. јун 2008.

RAT I PARE
Borci patriotskog antiagresorskog i antigenocidnog rata protestiraju.
Istjerali su i Nedžada Brankovića, predsjednika vlade okupljenih federativnih kantona, pred masu, da im se obrati.
On, jadniče, nepolitički iskren: postigao sam saglasnost sa nekim kantonima o rebalansu kako bi našli nešto para za davanja po osnovu toga što je bio rat. Sa nekima nisam postigao saglasnost.
Istina je bolna.
Postigao je saglasnost sa bošnjačkim kantonima. Sa hrvatskim kantonima suglasnosti nije bilo.
Mogu sa strane da primijetim da me čudi da Federativni Skup Kantona sa saglasnostima i bez suglasnosti, ima toliko boraca. Bio sam u raznim rovovima nasuprot tim nesretnicima i nisam primijetio da ih ima toliko. Prolazio sam kroz njihove linije i boravio tamo na kampovanju – i doista ih nije bilo. Bilo ih je neuporedivo manje nego na svakoj suprotnoj liniji Vojske Republike Srpske. Znači, razmožavaju se poslije rata ili im je status boraca davan tek tako, sa svjedokom i po.
Hrvatski kantoni i Hrvati uopće, i ovako žele poručiti da to o čemu pričaju Bošnjaci, nije bio njihov rat.
Istina je bolna.
Moram, dakle, da budem grub.
Kada su višenacionalistički demokrati SDSDAHDZ pokrenuli projektovanje rata i tražili izvođače radova u NRA – Nacionalnoj ratnoj akciji – ti nesretnici, i oni nesretnici tamo, i ovi nesretnici Ovdje, odmah su se javili.
Nasjeli su na priču o tome da je u pitanju patriotizam, invazija, agresija, četnici, ustaše, balije... i počeli odbrambene ratove sa rušenjem i uništavanjem svega postojećeg.
Vi ste, gospodo borci, junaci i jadnici, svoje nadoknade, penzije, davanja i pare spržili u ratu. Trebali ste razmišljati o tome da nećete imati šta jesti kad se završi agresija, genocid i patriotizam.
Po tome ste i vi sukrivci. Nisu samo Izetbegović, Karadžić i slični, za zatvor. Svako ko je podmetnuo tenkovsku golu trojku pod nečiju kuću, i srušio je, trebao je da zna da u dim i vatru baca 300 – 400 hiljada maraka. Trebao je da zna da to nije četnička, ustaška i balijskla lova nego lova koju su generacije skupljale i čuvale da bi je ugradile u temelje novog napretka. Jer, kad imaš kuću, pare ulažeš u novi napredak. A kad srušiš kuću, pare ponovo ulažeš u kuću.
Zato, nemate razloga za proteste. Srtušili ste sve što se moglo srušiti. Vaše viteštvo, junaštvo i ordenje su uništavanje, razaranje i destrukcija.
A to se nigdje u svijetu i vijeku ne plaća.
(388 riječi za nesretnike)