среда, 2. јануар 2013.

1901.
POTOPNICI
I NASLAĐIVAČI

Vidim i prof Kecmanović postao Politički Analitičar. Ta titula se Ovdje dodjeljuje samo onda kad nekog želiš da poniziš ili da ga priplatiš da obavi prljavi posao.
Postao je Polanal u sarajevskim medijima jer je prognozirao 2013. rizičnu za Republiku Srpsku. Čim skrše Srbiju u pregovorima sa Kosovom, skočiće na vrat Republici Srpskoj po formuli OFT. Otpor, Fejsbuk, Tviter. Prof misli da je prošlo zlatno doba prodaje Telekoma i Rafinerije a sredstva su uložena u dugoročne kredite koji se sporo vraćaju. Prof očito misli da je Republika Srpska trebala biti Mikrofin. Davati kratkoročne kredite za veliku kamatnu pljačku. Da je to dobro Damir Miljević ne bi propao. A da je dobro biti Polanal, Okolotrbušna Sesil bi bila na čelu KLA Holding. Uspešna Žena, STJ.
Dobro. BiH je na takvom mjestu da joj ne gine podjela. U rijetkim vjekovnim trenucima, kad je prelazila na drugu stranu, to je bila najava krvi, zla i katastrofe. Bosna je, uglavnom, u istoriji, služila kao sud za Vatanje Krvi. Prilikom dugog klanja. Onim Sulejmanima je bilo stoput bolje da je nisu dirali, i prelazili na ovu stranu. Možda bi još imperija stajala. Kao što nije bilo dobro suđeno ni Austrougarskoj, kad je poletjela za BiH.
Oni koji danas Ovdje štrickaju makazama, znaju to bolje nego što su znali Sulejmani i Bečki Carevi. Neće rizikovati. Da su htjeli, u Dejtonu bi. Nu. Ako je princip princip, nijanse su nijanse. Uvijek je moguće da jež skoči na ribaću četku ili da Balaševićev Pevac skoči na Patku, mesto na Gusku. U tim mogućnostima Republika Srpska mora biti na oprezu svakog božijeg političkog dana. Mora naći svoj vazduh za disanje. Ne gledati na Kosovo. Čak ni na Srbiju. Mora se okrenuti narodu i jasno reći šta je na stvari. Politička scena se mora deratizovati. Treba se na razne demokratske načine riješiti instrumentarijuma stranaca i sarajevske multietničnosti. Mora se politička scena opskrbiti standardima dugoročnog političkog djelovanja koji će važiti i kad je neka stranka opozicija i kad je pozicija. Mora se jasno reći javnosti da kratkoročne pozorišne scene sa prelaskom na drugu vjeru znače dugoročnu propast i cijenu koju će plaćati stoljeća i generacije. Dabome. Najveći dio budala teško može da shvati ulogu svoje gluposti u protoku vremena. Mnogi bi za smotuljak bodljikave žice kojeg mu stranci, usranci i sarajci tušnu u dupe, prodali i majku, i vjeru, i ćaću u grobu.
Šta se, dakle, može očekivati u ovoj Nesretnoj Trinaestoj.
·         Insistiraće se na sve brojnijim Picajzlastrit predstavama. Ali isključivo u Republici Srpskoj. U Federaciji samo ako bude uhapšen General Jovanča. Stritovi su dobra iluzija da je vlast totalitarna i režimska a da su birači, poreski obaveznici i građani, nezadovoljni i pred samom smrću. Kad bi se, kakogod, svi Srbi mogli pretvoriti u te ulične kategorije, bilo bi najbolje. U tom smislu je velika greška što je ATV prvog januara u Centralističkom Dnevniku pustila izjave dvoje neopreznih gledalaca koji su rekli da je 2012. bila dobra godina. I dobra su iluzija da Sitne Ambasadlije u Saraju nešto rade. Pošto je i Ranka Mišić stala pred masu protestnih kišobrana, treba očekivati i druge vođe. DP Čavić. I članovi udruženja ekonomista CMAG. Ceca, Mladen, Aleksa, Govedarica. Slabost ove strategije jeste u tome što za politički prevrat treba i sila. A nju je teško naći, teško dobiti i rizično upotrijebiti.
·         Ujedinjavaće se mediji. U Republici Srpskoj. I javni i objavni. I oni srednjeg roda. U tu svrhu se neki gostovali kod nekih a neki se udružuju kako bi zavladali nekim koji još nisu ukolijenčeni. Dograđivaće se Trojna Porodica. Kao Sagrada Familija. 2014. svi će biti Protiv. Ni sada najveći dio tih medija nije baš za stolom Posljednje Večere. Za stolom je samo Juda.
·         Radiće se na integrisanju opozicije. Kao dijelu tih opštih priprema za Sretnu 14. U tu svrhu vodiće se borba na dva fronta. U Republici Srpskoj će se okupljati Aladže Krsmani i nastojaće se ojačati neki faktori čija je centrala jaka u Srbiji. U Sarajevu će se rahatlokum nuditi Esdeesovim kadrovima kako bi postali kooperativni i mekani. Što pripremljeniji za saradnju sa Sarajevom. Stoga, kad sa Ljubinog Groba čujete da Republika Srpska više nije u opasnosti, znajte da je lokum bio slađi nego obično.
·         Maksimalno će se koristiti kriza i svi njeni odbljesci Ovdje. Vlada će time biti zaokupljena i neće moći da rješava stvari sistemski, na stvaranju uslova za održanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta. U malom privatnom sektoru prije svega. Cilj će biti da se Vlada vrti u krugu Šume, Željeznice, Štrajk.
·         Političko rukovodstvo će se nastojati okupirati raznim neproduktivnim projektima kao što je Sejdić Finci i drugi Cinci Linci. Pet Plus Dva. Nato i Ja. Uopšte, Republika Srpska će se nastojati zavlačiti na sve moguće način kako bi gubila dah, frekventnost i djelotvornost. Zanimljivo djeluje detalj iz izjave Zlatka Lagumdžije. Kaže Poslao sam Briselu sporazum sa SNSD-om na pregled. Još ništa ne javljaju. Pošto Zlatagan nije naivan, on nekoga zajebava. Suština je i bila u dogovoru domaćih političkih faktora. Čemu sada čekati Brisel. Tu istu taktiku provodi i sa Hadezeovima. U Federaciji.
·         Forsiraće se priča o Kriminalizaciji. Ne čekajući Miškovića Ovdje. Ali presija o kriminalizaciji čini dva važna efekta i bez nekog stvarnog velikog uhapšenika. Prvi efekt su demonstrirali dvojac Čekrk – Ljupkojević. Kad svi kradu i otimaju, takva je iluzija stvorena, možemo i mi. Masovnije takvo ponašanje sitnih tipova u vlastničkom i administrativnom sektoru razara sistem. Drugi efekt je uticaj na ravnodušnost birača. Umjesto opredjeljenja za opoziciju ili poziciju, za jedan ili drugi koncept, oni izlaze na birališta sa osnovnom primisli da su Svi Isti. To povećava eksternu manipulativnost biračkim kontigentima.
·         Razaranje Esenesdea. Ta bitka će se voditi u dva pravca. Stvaranje uslova za rascjep. Na dvoje, na troje. I Borisacija. Neki lokalni Dileri Esenesdea, mada oni kažu Lideri, omogućili su plodno tlo, izgubivši gotove načelničke pozicije, i za jednu i za drugu opciju.
Biće još pite na repertoaru. Ljubitelji Ulice imaju još mnogo ideja. Ko Kardelj. JIO. I imaju i više od onih deset miliona dolara.
Generalni lijek protiv svih tih procesa i planova jeste u držanju za Dejton, što uključuje mukotrpan povratak izvornom Ustavu Dejtona i neprihvatanju legalizacije Usranih Promjena niti nove algebre u stilu  5+2, Uzdanju Use i usvajanju, ne Platforme, ne Memoranduma, već Nacionalnih Konstanti za djelatnost političkih stranaka. Ali. O tome drugom prilikom.