субота, 14. јануар 2012.

SARAJEVSKI MESIĆI SU
IZVRŠILI SVOJ ZADATAK:
BOSNE I HERCEGOVINE VIŠE NEMA

Necivilizacijsko bjesnilo kojeg je demonstriralo medijsko, javno i političko Sarajevo, razbilo je i posljednje iluzije o toplini kaveza sa divljim zvijerima. Niko više od Srba i ne pokušava da nađe neko opravdanje ili razlog za stvarni zajednički život sa ljudima koji Srbe ocjenjuju genocidnim, od kolijevke pa do nestanka. Sa ljudima koji otvoreno idu na istrebljenje srpskog naroda, ne priznajući Dejtonski sporazum i stvarnost koji su rezultat Njihovog Rata.
Razloge i opravdanja ne treba ni tražiti. Treba uzeti realnost kakva je. I s pogodne strane za sebe. Dolaze Nove Generacije Srba koje nisu nikad, i neće, vidjeti Bošnjaka, muslimana, uživo. Reis Cerić, Bakir Izetbegović, zvijeri sa Federalne televizije, u svijesti tih novih generacija samo su likovi iz dalekih vijesti. News iz Afganistana.
To Elementarno Zvjerstvo kojeg praktikuje Sarajevski Politički Krug, Vjerokrug i Medijski Blickrug, očišćeno je od bilo kakvih političkih primjesa i borbi stavova i vizija. To je najveća opasnost Sarajeva danas. To više nije Političko Mjesto. Nije to više politička svijest, to više nije politički koncept. Niti je to više politički sukob. To je sukob civilizacija i vraćanje vremena unazad. Istrijebiti. Potčiniti. Teritoriju oduzeti.
Na drugoj strani je mali nacionalni kolektivitet koji ima pravo na svoju Zemlju, Nogu i Jezik, kao i svi narodi u Evropi. I koji je sretan što je ostao na svojoj zemlji. Od svih Srba koji su to u jugoslovenskim ratovima pokušavali.
Istrebljenje, Potčinjenje i Teritorija. To je program Sarajevskog Bjesnila demonstriran povodom Dvadeset godina Republike Srpske.
Ta godišnjica, sa srpske strane, nije iskorištena ni za jednu riječ protiv bilo koga. Godišnjica koja je okrenuta samo sebi. Godišnjica na koju su prijatelji dobrodošli. Godišnjica koja simbolično podsjeća, i odaje priznanje, onima koji su ostali bez srpskih života u Alijinom ratu za Muslimansku Bosnu.
Taj rat jer Alija, i Njegovi, izgubio. Sada se sva jed, krvoločnost i bjesnilo, sipa na Republiku Srpsku i Srpski narod.
I muslimani se pretvaraju u Crnu Vjersku Sektu. Jer, to što radi Političko Sarajevo nema pretinac za odlaganje pod nekim ljubaznijim i pitomijim imenom. Mračnjaštvo.
Ne misle svi muslimani tako. Ali ne smiju da kažu. Smiju, ali im niko to ne bi objavio. Šute i inetelektualci, razni stvaraoci, javnosnici, sve nevladne nakupine, one koje su plaćene od stranaca i Sarajeva da rade protiv Republike Srpske a promovišu se kao vaseljenske i neutralne.
Političko Sarajevo tako postaje Ćenifa Evrope. Niko više neće s vama. Neće s vama živjeti Anđelina i Džeko. Stanite i pogledajte malo. Da li mislite da je Normalno da predstavu o vama i putokaze, određuje frustrirani Sin Mračnog Oca kome ste dali manje glasova nego Lagumdžijinom Izmećaru. Ili da je određuju mentalna nedonoščad, pišulje i onanisti, sa federalne Televizije. I da vam u tome pomažu Isporodi mutiranih genetskih sifilistoidnih moždanica, imenom Luković i Nikolaidis.
Ovdje nije pitanje Kakav je Muslimanski Narod. Nego je pitanje Ko vodi Muslimanski Narod. Kakvo je vođstvo Muslimanskog Naroda koji se nije snašao ni u jednoj državi u kojoj je živio. A za neke se i zalagao. NDH. Koliko je država prošlo ovuda u kojima Vođstvo Muslimanskog Naroda nije tim napaćenim i poštenim ljudima obezbijedilo etablirani mir i spokoj. Austro-ugarska, Kraljevina, NDH, SFRJ. Prošla je i Bosna i Hercegovina. Nju zaboravite. Nikada Srpski Narod i Republika Srpska neće dati svoj pristanak ni za jednu ciglu kako bi se ugradila u Obnovu BiH.
Možete ovo slobodno uknjižiti kao moj genociditet, islamofobiju i agresiju.