JUŽNI TOK NARGILA
Poneko se sjeti da je prije trideset godina umro Miroslav Krleža, bespoštedni književni i encikolopedistički, dakle erudistički, kritičar svega postojećeg u Najboljem Komunističkom Vremenu.
Povodom toga je i Muharem Bazdulj citirao neke Krležine opaske o Bogumulima i o tome kako su oni, nezadovoljni i proganjani od obje crkve, masovno prešli na Islam. Bazdulj se, koliko sam uvidio, ne opredjeljuje o tome. Samo na kraju teksta daje ključnu konstataciju, koja, dabome, ostaje zatvorena da ječi u konzervi za misli koju niko neće otvoriti, rekavši da, otprilike, nije korektno nostalgizirati za osmanlijskim feudumom a koketirati sa lijepim Krležinim bogumilislamstvom, kao što je falsifikatorski kriti se iza Zavnobiha a zauzimati nizaštonejebavajući stav o Avnoju.
Prthodno je odgovarajuća služa IZ, meni, dala poduku da su preci muslimana ovdje živjeli i da oni nisu niodakle došli.
Sada je aktuelna propast Državnih Institucija Kulture. A na sceni je već BANU, koju, u istom broju Oslobođenja, Esad Duraković označava svojevrsnim znakom autizma. Jer je Država vrhovni interes Bošnjaka a ne neka Bošnjačka Institucija.
Nemoguće je, dabome, razbiti taj haos u glavama ljudi, ne običnih nego onih javnosnih, političkih, intelektualnih i vjerskih, haos koji se sastoji od Države, Hiljadugodišnje istorije, Otomanske stabilnosti, Zavnobiha, Majčice Turske, Unitarizma, Sarajcentralizma, Hegemonizma. I socijaldemeokratije Esdepea, STJ.
Ali mogu ovom prilikom da dam dvije, tri, natuknice.
Podvlačenje islama pod stećke, koji su, kao, ostaci bogumilstva, i retroaktivno islamiziranje bogumila je izvikivanje smiješnog paramecijumskog porijekla nacije koje su, odavno, pronašle kafanske podjebice rekavši da su prvo nastali Hrvati pa onda paramecijum, što važi za sve istorijsko-izludničke pripadnike i drugih nacija, i čisti je voluntarizam pošto o Bogumulima nema ništa napismeno.
Bogumili nisu postojali samo na području današnje BiH, nego diljem Evrope. Po toj logici Evropa bi danas bila potpuno islamska. I Bogumili su bili protiv instucionalno-moćničko-raskošnog sistema Vizantijske crkve. Taj sistem je uspostavljala i zapadna crkva pa su smetali objema. I tada su vjerski velikodostojnici vozili bijele Ikspetice.
Uopšte, ta Bazduljeva opaska govori mnogo. Kao i Zavnobišće. Pošto je razvoj vjere, nacije, društva... neka vrsta prirodnog procesa, kao i razvoj živih vrsta, nije moguće da se razgrana krošnja pa da, onda krošnja, krene da deblja stablo a stablo da razvija korijenski sistem. Ispod stećaka i preko jadnih Bogumila.
A kako svaka nacija ima Kućne Silovatelje vlatite nacije, i pošto se oni pojave neprimijetno a izumiru teško, put iz nacionalnog haosa je težak i trnovit. Treba u jedan mozaik složiti i stećke, i petokraku, i kopita, i sablje, i polumjesec, i državu, i insana. A da nema mjesta za Srbe i Hrvate. Kod drugih nacija mozaik je drgačiji. I Stepninac, i Pavelić, i Antifašizam... Jebeni kolaži kruže Raspadištem. I Nseobinom.
Poneko se sjeti da je prije trideset godina umro Miroslav Krleža, bespoštedni književni i encikolopedistički, dakle erudistički, kritičar svega postojećeg u Najboljem Komunističkom Vremenu.
Povodom toga je i Muharem Bazdulj citirao neke Krležine opaske o Bogumulima i o tome kako su oni, nezadovoljni i proganjani od obje crkve, masovno prešli na Islam. Bazdulj se, koliko sam uvidio, ne opredjeljuje o tome. Samo na kraju teksta daje ključnu konstataciju, koja, dabome, ostaje zatvorena da ječi u konzervi za misli koju niko neće otvoriti, rekavši da, otprilike, nije korektno nostalgizirati za osmanlijskim feudumom a koketirati sa lijepim Krležinim bogumilislamstvom, kao što je falsifikatorski kriti se iza Zavnobiha a zauzimati nizaštonejebavajući stav o Avnoju.
Prthodno je odgovarajuća služa IZ, meni, dala poduku da su preci muslimana ovdje živjeli i da oni nisu niodakle došli.
Sada je aktuelna propast Državnih Institucija Kulture. A na sceni je već BANU, koju, u istom broju Oslobođenja, Esad Duraković označava svojevrsnim znakom autizma. Jer je Država vrhovni interes Bošnjaka a ne neka Bošnjačka Institucija.
Nemoguće je, dabome, razbiti taj haos u glavama ljudi, ne običnih nego onih javnosnih, političkih, intelektualnih i vjerskih, haos koji se sastoji od Države, Hiljadugodišnje istorije, Otomanske stabilnosti, Zavnobiha, Majčice Turske, Unitarizma, Sarajcentralizma, Hegemonizma. I socijaldemeokratije Esdepea, STJ.
Ali mogu ovom prilikom da dam dvije, tri, natuknice.
Podvlačenje islama pod stećke, koji su, kao, ostaci bogumilstva, i retroaktivno islamiziranje bogumila je izvikivanje smiješnog paramecijumskog porijekla nacije koje su, odavno, pronašle kafanske podjebice rekavši da su prvo nastali Hrvati pa onda paramecijum, što važi za sve istorijsko-izludničke pripadnike i drugih nacija, i čisti je voluntarizam pošto o Bogumulima nema ništa napismeno.
Bogumili nisu postojali samo na području današnje BiH, nego diljem Evrope. Po toj logici Evropa bi danas bila potpuno islamska. I Bogumili su bili protiv instucionalno-moćničko-raskošnog sistema Vizantijske crkve. Taj sistem je uspostavljala i zapadna crkva pa su smetali objema. I tada su vjerski velikodostojnici vozili bijele Ikspetice.
Uopšte, ta Bazduljeva opaska govori mnogo. Kao i Zavnobišće. Pošto je razvoj vjere, nacije, društva... neka vrsta prirodnog procesa, kao i razvoj živih vrsta, nije moguće da se razgrana krošnja pa da, onda krošnja, krene da deblja stablo a stablo da razvija korijenski sistem. Ispod stećaka i preko jadnih Bogumila.
A kako svaka nacija ima Kućne Silovatelje vlatite nacije, i pošto se oni pojave neprimijetno a izumiru teško, put iz nacionalnog haosa je težak i trnovit. Treba u jedan mozaik složiti i stećke, i petokraku, i kopita, i sablje, i polumjesec, i državu, i insana. A da nema mjesta za Srbe i Hrvate. Kod drugih nacija mozaik je drgačiji. I Stepninac, i Pavelić, i Antifašizam... Jebeni kolaži kruže Raspadištem. I Nseobinom.
